Opera za tri groša - Krešimir Dolenčić

No, upravo se u toj činjenici krije i osnovna zamka u koju lako može upasti svatko tko se lati njegovog opusa. Naime, sva ta gomila popratne literature, od "Malog organona za teatar" nadalje, često se čita selektivno, pa se iz nje uzima samo ono što pojedinom režiseru u datom trenutku odgovara. Postoji, međutim, i druga opasnost – da se od pretemeljitog iščitavanja detalja izgubi iz vida kazališna i idejna cjelina.

 Najnovija postava "Opere za tri groša" u zagrebačkom HNK ilustrativan je primjer za ovaj potonji slučaj. Krešimiru Dolenčiću može se tako prigovoriti štošta, ali ne i da nije pročitao svog Brechta – no, čini se da je to učinio i previše revno. Sve pročitano pretočeno je u predstavu – tu su neizostavni natpisi koji najavljuju pojedine glazbene brojeve, glumci koji vidno mijenjaju svoju funkciju kad pjevaju songove, a dramska je doslovnost uistinu, kako se i očekuje, ustupila mjesto simbolici tipova i stereotipova. Iz Dolenčićeve se predstave, osim toga, može prepoznati Brechtova društvena kritika, no, jednaka je, pa i veća pozornost posvećena autorovoj zamisli da teatar mora imati i zabavljačku funkciju.

Dolenčić stalno balansira između izbjegavanja preidelogizacije, što mu i uspijeva, i zaobilaženja pretjerano vodviljskih rješenja, što ipak nije uvijek uspio izbjeći. No, općenito uzevši, to balansiranje nije previše vješto – nije to siguran hod po žici, nego stalno poljuljano i grčevito održavanje ravnoteže. U takvom kontekstu čak su se i neka zaista dobro zamišljena rješenja izjalovila. Tako je, recimo, posve u suglasju s Brechtom ideja da pozornicu prikaže kao ogoljenu, ironiziranu zrcalnu sliku gledališta s ložama, u kojoj se neobarokna pozlata pretvara u jeftin cirkus. No, ono što se unutar tog cirkusa događa ponekad je previše "zabavljačko", čime se gubi ironijski i društveno-kritički potencijal takvog postupka.

Moglo bi se reći kako je Krešimir Dolenčić u konačnici više pogodio intencije Kurta Weilla nego Bertolta Brechta. Ovaj režiser je, naime, vještiji u glazbenom nego u dramskom teatru, pa tako i "Opera za tri groša" bolje funkcionira ako je shvatimo kao glazbeno-scensko djelo s govorenim odsjecima, a ne kao drama sa songovima. U tom pogledu, ova predstava posve je na razini najboljih Dolenčićevih opernih režija – razigrana, dinamična, u suglasju s glazbom i prepuna benevolentno vrckavog ironiziranja operne forme.

Svakako je uspjeh i da je režiser uspio razigrati HNK-ov dramski ansambl na način koji već dugo nije viđen, pri čemu su neki protagonisti, posebice Danko Ljuština, pokazali i nezanemarive pjevačke kapacitete. Moglo bi se, doduše, reći i kako neki glumci kao da igraju uvijek istu ulogu, poput Nikše Kušelja, koji, ne baš osobito uvjerljivo, uporno pokušava biti alfa-mužjak, ili Branke Cvitković, čija je isforsirana zločestoća ponovno bila na rubu grotesknog. No, kako Brechtov teatar ionako barata stereotipovima, kreacije ovo dvoje glumaca pokazale su se manje rogobatnima nego u, recimo, "Dundu Maroju" ili "Domu Bernarde Albe".

"Opera za tri groša" u konačnici je tako ipak visoko profesionalno odrađena i nadasve zabavna predstava. Ipak, bez obzira na neupitno i posve razvidno poštovanje prema Brechtu, Dolenčić ipak nije uspio ostvariti ono što je autoru bilo možda i najvažnije – da gledatelj o onome što je vidio u predstavi nastavi razmišljati i nakon izlaska iz kazališta. Ova predstava, međutim, ne nudi previše materijala za to – ona je tek jedna vrhunski, upravo spektakularno koncipirana kolektivna razbibriga. Nju je svakako ugodno gledati – no, pitanje je koliko bi Bertolt Brecht bio zadovoljan takvim pristupom svom djelu.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Istanbulski bijenale pod WHW-om
What Keeps Mankind Alive?
I konje ubijaju, zar ne - Ivica Boban
Pijani proces - Ivica Buljan
Belgijska kazališna skupina tg STAN napokon u Zagrebu
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
'Gumbekovi dani' novi histrionski festival kabarea
Gumbekovi dani
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Prosjaci, lopovi i kurve...
Park - Janosz Sikora
Pir malograđana - Paolo Magelli
Prava svečanost 'Crne zemlje'
55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?
Filmski festival u Puli ponovo jaše
55. Festival igranog filma u Puli
Oluja - Ivica Kunčević
U pohod u kina kreće 'Kino Lika' Dalibora Matanića
'Kino Lika' - film o ljubavi i smrti na lički način
Držićeva kletva Gradu Teatru
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Britak, žestok i grub Držić na Ljetnim igrama
Livio Badurina nagrađen za ulogu Laure!
Petar Selem
Jebote kolko nas ima - Franka Perković
Je li Histrionski dom privatno kazalište?
Histrionski dom – privatno ili 'paravojno' kazalište?
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Mećava - Aleksandar Ogarjov
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Mateja Koležnik ponovo režira u Zagrebu
'Brana' u Gavelli
Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
Dama s kamelijama - Derek Deane
'Dama s kamelijama' - novi balet Dereka Deanea
Cirkus između Viteza i Kralja
Out - Via Negativa
Turandot – Gianluca Marcianó
Puccinijeva Turandot bez tuđih dodataka
Puccinijeva Turandot u HNK-u se izvodi - koncertno
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Damir Zlatar Frey postavlja ambijentalnu Toscu
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
Tosca u Rijeci na tri lokacije
Don Carlos - Petar Selem
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Be a happy worker
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Dani satire 2008. - komentar
Orfej - Ozren Prohić
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
U agoniji - Branko Brezovec
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Baletna večer u HNK
Baletna večer - tri suvremene koreografije u HNK-u
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
'Mirjana' - opera za koju se nije znalo da postoji
Novootrkivena opera 'Mirjana' u HNK
Idiot - Ivan Plaziblat
Danse macabre - Staša Zurovac
'Danse macabre' Staše Zurovca u HNK
Triptih – Arnaud Bernard
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Tri opere o smrti
Kos - Zijah Sokolović
Objavljen 'D'Annunzijev kod' - druga knjiga trilogije 'Krv' Borisa Perića
Boris Perić predstavio svoju knjigu 'D'Annunzijev kod'
Sprovod u Theresienburgu
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Umro Galiano Pahor
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Carmen - Philippe Himmelmann
Nova Carmen mogla bi izazvati i oduševljenje i zgražanje!
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Ne kao ja - Via Negativa
Milana Broš i Boris Buzančić dobitnici nagrada za životno djelo
Gavelline večeri - rezime
Pepeljuga - Derek Dean
Pepeljuga nije (samo) bajka
Gavelline večeri po 22 put
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi
Nova smrt trgovačkog putnika
Youri Vámos: Shakespearea se ne može mijenjati
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Ana Lederer
Mate Matišić
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk
Turbofolk - Oliver Frljić