Carmen - Philippe Himmelmann

Klasična djela glazbeno-scenske literature tako su u navali novih reinterpretacija, a gotovo redovito i preinterpretacija, pretrpjela svašta, od drastičnih kraćenja do ponekad upravo nakaradnog osuvremenjivanja pod svaku cijenu. S druge strane Atlantika, konzervativni su Amerikanci uglavnom ostali vjerni tradiciji, a estetiku svojih kolega iz Starog svijeta prozvali su jednostavno – "eurotrash".

Duhovi su se u međuvremenu smirili, a današnji smjerovi u opernoj režiji uglavnom se kreću u skladnom suživotu i međusobnom približavanju tradicionalnog i redateljskog kazališta. No, kao i u svemu drugome, tako i u ovom pogledu Hrvatska zaostaje za svijetom, a kako ipak treba nadoknaditi propušteno, ono što je u Europi već pomalo zastarjelo, u nas se predstavlja i percipira kao izrazito "suvremeno", "moderno" i "novo". U zagrebačkom HNK-u ti su epiteti pratili, primjerice, Kapplmüllerovog "Idomenea" i Tambosijevog "Don Giovannija", a sada, eto, i Himmelmannovu "Carmen".

Očekivano, reakcije premijerne publike bile su navlas iste kao i u prethodnim sličnim slučajevima. Penzionirane primadone su tako tijekom cijele predstave, uz zazivanje Svetog Trojstva, uzdisale "užas" i "strašno", a posjetitelji koji se žele smatrati osobama otvorena duha, režisera su ispratili gromoglasnim uzvicima "bravo". No, i jedni i drugi su, zapravo, u zabludi. Jer čitanje "Carmen" Philippa Himmelmanna nije, naravno, ništa strašno, ali, jednako tako, nije niti nimalo revolucionarno.

Riječ je o tek vrlo solidnoj režiji, koja, doduše, predstavlja Bizetovu operu iz vizure donekle različite od uobičajene, ali u tom iščitavanju ne zalazi u značajnije interpretacijske dubine. Himmelmann se, za razliku od Kapplmüllera i Tambosija, zadovoljava nekolicinom lako čitljivih vizualnih simbola. Usredotočenost na motiv smrti tako je vrlo jasno predstavljena bodežom zabodenim na sredini pozornice, kao i konstatnim curenjem pijeska, čime se scena pretvara u golemu klepsidru. Smrt je – a ne ljubav – osnovna pokretačka snaga čitave predstave, i u tom pogledu režiser često posiže za ekstremnim, iako ne i bezrazložnim rješenjima, poput naturalističkog prizora mučenja Zunige.

Ono u čemu je, međutim, Himmelmann u potpunosti uspio jest stvaranje okvira za glazbeno iznimno snažnu predstavu, u čemu ga nije uspjelo bitnije ugroziti čak niti još jednom krajnje površno dirigiranje u HNK-u iz neznanih razloga preferiranog Johannesa Wildnera. U namjeri da se žestokim kraćenjima komprimira drama u potpunosti se uspjelo, pri čemu se može zanemariti iz toga proizašle povremene dramaturške nelogičnosti i nedorečenosti. Glavna os te drame bila je odlična Dubravka Šeparović-Mušović u naslovnoj ulozi. Njena Carmen nije niti bezosjećajna manipulatorica, niti žena opsjednuta uvijek iznova prolaznim ljubavnim strastima, što su dva uobičajena pristupa tom liku. Ova je Carmen osoba čiji su postupci vođeni paničnim strahom od smrti, koju se u zaključnoj katarzi ipak prihvaća jednako beskompromisno kao i prethodne grčevite pokušaje življenja do maksimuma.

Pjevači su i inače iznijeli ovu predstavu, u čemu im je bitno pomogla i jednostavna, ali vrlo učinkovita scenograija Ive Knezovića. Uz pouzdanog Don Joséa gostujućeg tenora Jean-Pierrea Furlana, osobito se istaknuo vrlo uigran kvartet krijumčara, u kojem su sudjelovali Marija Kuhar Šoša, Helena Lucić, Domagoj Dorotić i Alen Ruško.

Nažalost, sve glazbene kvalitete ove predstave ipak će pasti u drugi plan posve suvišnim raspravama "za" i "protiv" Himmelmannove režije. Jer, u HNK-u se ovom predstavom nije dogodila niti posebno dobra niti posebno loša režija, ali se zato, što je rijedak slučaj, dogodila, u najboljem smislu te riječi, vrhunska glazbena drama.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Turandot – Gianluca Marcianó
Savičenta pleše deveti put
Ples i cirkuserija u Savičenti
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Nova Carmen mogla bi izazvati i oduševljenje i zgražanje!
Don Carlos - Petar Selem
Missa Solemnis
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Triptih – Arnaud Bernard
Orfej - Ozren Prohić
Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
Tosca - koncertna izvedba
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Mateja Koležnik ponovo režira u Zagrebu
'Brana' u Gavelli
I konje ubijaju, zar ne - Ivica Boban
Dama s kamelijama - Derek Deane
'Dama s kamelijama' - novi balet Dereka Deanea
Cirkus između Viteza i Kralja
Out - Via Negativa
Petar Selem
Puccinijeva Turandot bez tuđih dodataka
Puccinijeva Turandot u HNK-u se izvodi - koncertno
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Damir Zlatar Frey postavlja ambijentalnu Toscu
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
Tosca u Rijeci na tri lokacije
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Be a happy worker
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Dani satire 2008. - komentar
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
U agoniji - Branko Brezovec
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Baletna večer u HNK
Baletna večer - tri suvremene koreografije u HNK-u
Oluja - Ivica Kunčević
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
'Mirjana' - opera za koju se nije znalo da postoji
Novootrkivena opera 'Mirjana' u HNK
Idiot - Ivan Plaziblat
Danse macabre - Staša Zurovac
'Danse macabre' Staše Zurovca u HNK
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Tri opere o smrti
Kos - Zijah Sokolović
Objavljen 'D'Annunzijev kod' - druga knjiga trilogije 'Krv' Borisa Perića
Boris Perić predstavio svoju knjigu 'D'Annunzijev kod'
Sprovod u Theresienburgu
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Umro Galiano Pahor
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Opera za tri groša - Krešimir Dolenčić
Prosjaci, lopovi i kurve...
Ne kao ja - Via Negativa
Milana Broš i Boris Buzančić dobitnici nagrada za životno djelo
Gavelline večeri - rezime
Pepeljuga - Derek Dean
Pepeljuga nije (samo) bajka
Gavelline večeri po 22 put
Park - Janosz Sikora
Pir malograđana - Paolo Magelli
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi
Nova smrt trgovačkog putnika
Youri Vámos: Shakespearea se ne može mijenjati
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Livio Badurina nagrađen za ulogu Laure!
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Ana Lederer
Mate Matišić
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk
Turbofolk - Oliver Frljić