San Ivanjske noći - Aleksandar Popovski

A upravo im je priroda zajednička, jer kako drukčije tumačiti zaljubljenost, ili kako jednostavnije nazvati zeleni laboratorij u koji je William Shakespeare najviše volio uvesti svoje likove kako bi iz njega pročišćeni izašli, u svijet nerijetko i drukčiji zbog njihove promjene. Barem je tako u njegovim romansama i lirskim komedijama, komadima u kojima na kraju ne treba zbrajati mrtvace. 

Najzaigraniji i, pored tragedije sušićavog kraljevića, najpopularniji Shakespeareov tekst ponovno je na zagrebačkom repertoaru, ali u režiji makedonskog gosta Aleksandra Popovskog. Dosadašnji ovdje viđeni raspon njegovih predstava nije dao naslutiti što se zaista može očekivati od najavljene autorske verzije «Sna Ivanjske noći» u Dramskom kazalištu Gavella, iako je i prije premijere bilo jasno da to neće biti Shakespeare u klasičnom ruhu.

Popovski se zaista potrudio napraviti nešto drukčije, zabavnije i skraćeno, jer pripada  generaciji koja, iako zaljubljena u kazalište, najprije vjeruje filmu. Uobičajeno recentno filmsko trajanje od dva sata pritom je idealno i za današnji teatar, a po mogućnosti treba u predstavu staviti i što više elemenata koji će podsjetiti na višeslojnost filma, umjetnosti koja nažalost danas postavlja parametre i izvedbenima. «San Ivanjske noći» u Dramskom kazalištu Gavella, međutim, ne koristi tehnološke trikove. U izvedbenom aspektu riječ je o sasvim staromodnoj produkciji i to joj je prednost, kao i angažiranje akrobata koji istodobno afirmiraju novocirkuski trend i asociraju na već kanoniziranu Brookovu režiju istog komada.

No, i cirkus je sporedna, iako simpatična poveznica vilinskog i stvarnog svijeta. Osnovna je ona dramaturška, koja spomenutu granicu ispituje i negira te, ukoliko je vilinski svijet samo produkt snova, prolongira onoliko koliko spavaču treba da se ne probudi. Opća mjesta «Sna Ivanjske noći» Popovski je skratio toliko da budu prepoznatljiva, ali im nije dopustio da se pretjerano razviju u larpurlartizam ili banalnost. Kao redatelj koji razumije kazališni znak, danas, možda i zbog Shakespearea samog, bitno bolje nego kad je postavljao «Bure baruta», Aleksandar Popovski uspješno zamjenjuje riječi djelima – monologe gestom, stanja pozom, a interakciju koreografijom Daše Rashid. Ponekad odluta u kič, ali nikad ispod razine smisla, i samo zato da bi naglasio u tom smislu ionako ambivalentni izvornik koji istodobno hvali ljudskost i ruga joj se. No, s obzirom da od ljudskosti u «Snu Ivanjske noći» pate i vilenjaci jednako kao i takozvani «smiješni smrtni ljudi», i redateljska iskliznuća u silovitom nizanju gegova čine se prije kao trenutni previd krute autocenzure i prihvatljiva, možda i poželjna mjera nesavršenstva, suosjećanja i opuštenosti.

Na nju je i ansambl reagirao dvojako. Upisana je najviše u glavni lik ove inscenacije, vilenjaka Puku kojeg Pero Kvrgić igra kao apsolutnu metaforu  o neumitnom propadanju tijela ali ne i duha. Pop-pristup Popovskog pogoduje i Hrvoju Klobučaru, koji se pokazao u dosad najboljem izdanju, ali i svima koji se s kazalištem vole igrati – od Ozrena Grabarića u maksimalno iskorištenoj ulozi magarca,  preko Janka Rakoša do Svena Šestaka. Franjo Dijak tek je ponovio ulogu iz «Mećave», svojevrsnog prethodnika ovakvog «Sna Ivanjske noći», dok se Ksenija Pajić očito još uvijek bori sa svojom Titanijom, i ne samo zbog zahtjevnosti naizgled jednostavnog scenografskog rješenja skupine Numen koje je kazališni zastor prevorilo u gustu šumu.

Izostankom posljednjih scena komada, gdje se san vraća na javu, Aleksandar Popovski nudi dvosmislen odgovor na njemu očito najvažnije pitanje «Sna Ivanjske noći» - «Jesmo li budni? Znamo li pouzdano?». Kad je Aleksandar Ogarjov nešto slično pokušao Puškinovom «Mećavom», rezultat je bio tek glumački solidno odrađen posao. Popovski ide korak-dva dalje, pa je Gavelli ostavio i vrlo vjerojatnu uspješnicu, ali pitanje je što je s onima koji ne pamte vlastite snove. Može li se i njih ovakvom predstavom začarati i natjerati da ovakvog Shakespearea zaista pamte?

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Brana - Mateja Koležnik
Pijani proces - Ivica Buljan
Gostovanja na Gavellinim večerima
Kino Lika - Dalibor Matanić
Hamlet - Thomas Ostermeier
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
PIF 2008.
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Koriolan - Miran Kurspahić
Oluja - Ivica Kunčević
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Što sa sobom preko dana?
Kauboji - Saša Anočić
Sprovod u Theresienburgu
Počinje osmi Test!
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
Kazalište - godišnji pregled 2007.
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić
Sve što je dobro i pametno - Dražen Šivak
Park - Janosz Sikora
Sumrak bogova
'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom
Edo Popović
Posjetitelj - Ljiljana Todorović
Mateja Koležnik ponovo režira u Zagrebu
'Brana' u Gavelli
Polet - Jean-Claude Berutti
Pijanistica - Dario Harjaček
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Stanje nacije - Filip Šovagović
Gordana Vnuk
Eurokaz 2008.
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Turandot - Vasilij Senjin
Naš dečko - Franka Perković
Idiot - Ivan Plaziblat
Uvjetovani emocionalni odnosi u 'Našem dečku'
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
'Život u sjeni banane' u Virovitici
Ivan Vidić: 'Tranzicija nije nesretna jer ljudi su je htjeli'
Orfej silazi – Janusz Kica
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
Otimačina Stilskih vježbi
Metastaze u kazališnoj verziji
Metastaze hrvatske zbilje u Gavelli
Gavelline večeri po 22 put
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Mećava - Aleksandar Ogarjov
U 'Mećavi' je veći metež iza scene nego na njoj
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Duško Ljuština
Mate Matišić
Mladen Tarbuk
Predrag Matvejević (drugi dio)
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Siromašno kazalište - The Wooster Group
Festivalski program 12. Europske kazališne nagrade u Solunu
Filip David
Razgovor: Filip David
Teatar &TD piše Vijeću za kazališnu djelatnost
'Argentina' - priča o Hrvatskoj
Nogomet + tango = 'Argentina' - Hrvatska
Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi - Zlatko Sviben
'Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi' u Osijeku
Kaligula - Tomaž Pandur
Dani satire u potrazi za kvalitetnim humorom u kazalištu