Koko u Parizu - Ivica Boban
| 03.01.2008. | Print | Pošalji link |
Za sam kraj godine, Zagrebačko kazalište mladih sjetilo se pravog značenja svojeg imena i odlučilo, baš kao i prije dvanaest mjeseci s Baltazarom, repertoar obogatiti predstavom koja bi trebala biti i za djecu.
«Potraga za čudesnom kapljicom» zaista je bila igrokaz, ali je barem pomakom u načinu obrade zadanog i poznatog materijala odskakala od uobičajene prakse kazališnog uprizorenja kao nastavka filma ili knjige. «Koko u Parizu» u tome je manje uspješan, iako je zapravo daleko od potpuno promašene produkcije.
Vjerojatno najpopularnija u nizu knjiga Ivana Kušana o Ratku Miliću-Koku, napisanih na način zabavne kronike djetinjstva i u domaćoj književnosti za djecu i mlade, našla se u rukama redateljice Ivice Boban i dramaturginje Olje Lozica. Suradnja koja je već gotovo postala uobičajenom i ovdje je rezultirala kvalitetom, iako s propustima od kojih neki i iznenađuju.
Najprije je problematično samo trajanje, jer gotovo dva i pol sata kazališne igre jednostavno je previše za predstavu namijenjenu prvenstveno mlađoj publici. Epski razmjer, vidljiv u mnogim aspektima ove produkcije, ima svoje utemeljenje u zaista kompliciranom zapletu, jednoj od najvećih kvaliteta «Koka u Parizu» kojoj i duguje neprolaznu popularnost. Izvornik je detektivski roman s ranim adolescentima kao glavnim likovima, pa je istodobno i susret sa životom i uzbudljiva avanturistička storija s gomilom sporednih, ali zanimljivih likova, od kojih je neke progutala promjena mode i trendova, dok su drugi vječni. Zato je pohvalna odluka da se umjesto neke brzopotezne inozemne uspješnice igra domaći pandan, bez ustezanja usporediv s klasicima žanra.
No, kazalište ipak ne bi trebalo biti sluškinja književnosti, pa je dio tog zapleta, ili neke previše razvedene motive koji su u međuvremenu izgubili aktualnost, trebalo svesti na pravu mjeru. «Koko u Parizu» s jedne strane jest iznimno brza predstava, pogotovo u onim dijelovima koji pripadaju najmlađim izvođačima, akademcima Vedranu Živoliću, Mitji Smiljaniću i Teni Jeić-Gajski, koje je redateljica izabrala kako bi pospješila naturalizam izvedbe. No, s druge strane, razvoj komada je spor jer doslovno prati zaplet umjesto da ga pokuša sabiti.
ZKM-ovom «Koku» smeta i doslovnost scenografije, koja pokušava rekreirati baš svaki pariški stan gdje se izgovore makar i dvije rečenice. Brza izmjena elemenata koji podražavaju čak i visinu potkrovlja, koliko god spektakularna u početku, na kraju ipak postane opterećenje. Svi ti zidovi, kao i projekcije pariških veduta ili plana grada s vektorskom strelicom koja prati Kokovo nesuđeno hodočašće, predstavu smještaju u neko bivše vrijeme, kad je Pariz bio san trinaestogodišnjaka. Danas, međutim, oni sanjaju London ili New York, a najčešće ipak kolorativno predgrađe Los Angelesa. Netko je to ipak shvatio, pa pariški tinejdžerski gangsteri, najviše zahvaljujući iznimno nadahnutom Petru Leventiću, ipak jesu vjerne kopije današnje hip-hop generacije. Pored njega, tek je neznatno manje zabavan Pjer Meničanin kao Ante Poklepović, prototip nekadašnjeg «našeg čovjeka u inozemstvu» koji je zajedno sa slikarskom haljom obukao i novo, akcentuirano ime – Antoin Poklé.
Kad već nije dovoljno kratio, dramaturško-redateljski tandem barem je, koliko god to paradoksalno zvučalo, kvalitetno nadopisivao, i u predstavu uveo sveznajućeg pripovjedača koji je svoj dublji uvid morao platiti nekim fizičkim nedostatkom. Ivan Kušan u predstavi doduše nije slijep kao mitski proroci, ali je zato bogalj kojeg Frano Mašković igra kao da je sišao s najboljih Dickensovih stranica. Iako je njegova funkcija tek ta da približi autora generacijama kojima je on postao samo još jedno ime iz lektire, riječ je o gotovo dirljivoj a još uvijek nenametljivoj posveti.
Takva je zapravo i cijela predstava jer, zanemarujući generacijski jaz, pokušava zadovoljiti i buduću kazališnu publiku i one koji su Pariz već odsanjali, pa uz svoje romantične crno-bijele fotografije pjevuše «À vélo dans Paris».
Igor Ružić
Pročitajte i ...
Sve je spremno za PSI 15
PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Rozamunda - Ivica Buljan
Polet - Jean-Claude Berutti
Francuska farsa u zagrebačkom kazalištu
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
Gostovanja na Gavellinim večerima
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Počinje deveta Platforma mladih koreografa
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Hamlet - Thomas Ostermeier
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Gordana Vnuk
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
Eurokaz 2008.
Motovun film festival predstavlja 'Tjedan ruskog filma'
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Turandot - Vasilij Senjin
Idiot - Ivan Plaziblat
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Najbolja juha! Najbolja juha! - Rene Medvešek
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Milana Broš - dobitnica nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo
Milana Broš - pionirka slobodnog plesa
Krijesnice - Janusz Kica
Sudar opere i suvremenog plesa
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Lijenosti kroz 'Promjene' BAD Co.
Duško Ljuština
Biljana Srbljanović
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk
I konje ubijaju, zar ne - Ivica Boban
Gavelline večeri - rezime
'Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi' u Osijeku
Razgovori o novom kazalištu
Sve što je dobro i pametno - Dražen Šivak
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Glasi iz planina - Rene Medvešek
09.01.2009.
- Večernja zvijezda - Alan Hollinghurst
- Posjetitelj - Ljiljana Todorović
- Film - godišnji pregled 2008.
- Kazalište - godišnji pregled 2008.
- Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
- Književnost - godišnji pregled 2008.
- Državni neprijatelj broj 1 – Prvi dio - Jean-François Richet
- Likovnost - godišnji pregled 2008.
- Brana - Mateja Koležnik
- Koncert za Zakladu Ana Rukavina i Vjekoslava Šuteja
- Marija Magdalena - Dimitrije Popović
- Putujuće pozorište Šopalović - Tomi Janežić
- Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Lisinskom
- Dan kad je zemlja stala - Scott Derrickson
- Rozamunda - Ivica Buljan
- Kraljevska flamanska filharmonija
- Hoću kući - Mladen Stilinović
- Hotel Grand - Renato Baretić
- Polet - Jean-Claude Berutti
- Tri priče o nespavanju - Tomislav Radić
