Kuga - Oliver Frljić

Umjesto klasične dramatizacije, koja bi pokušala rekreirati atmosferu i ključne scene, redateljica Anica Tomić u Teatru &TD, vodeći se ipak najprije esejem Antonina Artauda «Kazalište i kuga», krenula je potpuno drukčijim, asocijativnim putem i pritom pogodila bît i «Kuge» i kazališta.

Suvremenost izvedbenih praksi, pogotovo onih koje se još uvijek ili tek odnedavno svrstavaju u asocijativni grozd oko pojma kazališta, objašnjava se često kao medij koji uporno ne želi vidjeti svoju krizu, iako mu je funkcija upravo detektirati krize svih ostalih. Kazalište tako danas još uvijek možda ponekad i jest ogledalo zbilje, ali se ne može, ili ne zna, ogledati i samo u sebi. Možda je riječ i o prokletstvu, jer čak i kad mu se dogodi autoreferencijalnost, prije je riječ o narcizmu - i onda kad fingira kritiku, najčešće teorijski fundiranu, ili kad buntovno pokazuje vlastiti raspad. Kazalište tako samo sebe nikad ne vidi u pravom svjetlu, a rijetko kad, ili gotovo nikad, ne rastvara se gledatelju kao proces u kojem, ako već ne može sudjelovati, kao ipak rubnoj varijanti psihodrame ili forum-kazališta, može prisustvovati unutrašnjosti izvedbenog čina.

«Kuga», koja svakom izvedbom ponovno nastaje u garderobama Teatra &TD tijekom istovremene izvedbe projekta «Didona i Eneja/Smrt u Veneciji», čini upravo to, ali ne u smislu edukativne pokazne vježbe, nego pruža priliku da kazalište ponovno zadobije ono čime se često hvali, ali sve manje postiže – bliska izvedbena ljudskost, kakvu ne može i ne želi posredovati nijedan novi, brži i sveobuhvatniji medij. Kamere, doduše, slijede goste televizijskih zabavnih programa i iza pozornice, snimke iz garderobe uobičajeni su dio modnih revija, a one s filmskog seta standardni dodatak svakog DVD-a. Međutim, ni na voajerskoj, ni na drugim motivima baziranoj radoznalosti, nemaju učinak kao «Kuga».

Koncept jest relativno jednostavan, između dvije istodobne predstave pokušati postaviti treću, s izvođačima ionako sluđenima višestrukim sinkronicitetom, i to za malobrojnu publiku koja se pritom osjeća posvećenom. Gledatelji su zapravo smetnja, a treća predstava parazitira na supostavljenoj operi Henryja Purcella i dramatizaciji pripovijetke Thomasa Manna. Pored toga što, kako navodi Oliver Frljić, angažman Anice Tomić potkopava ulogu redatelja u cijelom procesu-projektu, «Kuga» ujedno vraća dug nezvjezdanom statusu, uvjetno rečeno,  sporednih izvođača. U razumljivoj propocionalnosti, zvijezde unutarnje, od službene publike skrivene predstave su, pored same redateljice, Lana Barić, Petra Zanki, Tvrtko Jurić, Dean Krivačić, Suzana Brezovec i Nataša Dangubić.
No, čak i u tom aspektu «Kuga» je poseban slučaj, jer pred publikom su izvođači između uloga, ili suvremenije rečeno, između zadataka, dakle u onom trenutku koji bi trebao biti samo njihov, neglumljen i relativno opušten. Kad se u tom povišenom stanju izvođačke svijesti pokušava još igrati nešto treće, u uglavnom tek asocijativnom nizu gesti i grimasa, njihova pojavnost postaje nešto treće, što nikako nije svodivo samo na V-efekt, a nije niti brisanje granica privatnosti na tragu rada Bobe Jelčića i Nataše Rajković, niti fizička bliskost, koja nakon, na primjer, Eurokazovih Annie Sprinkle i Felixa Ruckerta treba novu definiciju želi li ići dalje.

U «Kugi» su izvođači privatni upravo onoliko koliko im to dopušta popust na treću ulogu: netko samo želi cigaretu, drugi se pretjerano znoji dok zadihanom trećem najmanje godi dim one iste cigarete. Svima im ipak najviše smeta činjenica da u jednom trenutku moraju igrati štakore, ili ljude koji se usred zaraze pretvaraju u štrakore, dok im u glavi, ili štoperici Anice Tomić otkucavaju sekunde Purcella, Manna i Frljića. Ipak, rezultat nije odbojnost nego suosjećanje na granici želje za interakcijom koja bi im barem malo olakšala poziciju. I tu  dolazi do onoga što je, osim samoubojstva, prava Camusova tema - pitanja koliko je pomaganje drugom uopće moguće, ali i Artaudove želje za blagotvornim, iako nimalo nježnim, učinkom teatra.

«Kuga» bi bila najbolji, iako neimenovan, dio projekta «Didona i Eneja/Smrt u Veneciji» kad bi mogla stajati samostalno. No, s obzirom da parazitira na njemu, ona je tek nevjerojatno uspješan nusprodukt, neponovljivo i trajno promjenjivo iskustvo kazališta.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Gordana Vnuk
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Velika Montaža Tita
Kučkini sinovi između istine i mita
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji - Oliver Frljić
Varaždinske barokne večeri i radikalne promjene
Razgovor: Filip David
U 'Mećavi' je veći metež iza scene nego na njoj
David Albahari se grozi upotrebe pisaca u politici
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Noć kazališta u Dubravi
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Petar Selem
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe - Oliver Frljić
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
Turbofolk - Oliver Frljić
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Gavelline večeri po 22 put
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Tjedan suvremenog plesa - velika kreativnost domaće produkcije
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Nogomet + tango = «Argentina» - Hrvatska
U agoniji - Branko Brezovec
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Sve što je dobro i pametno - Dražen Šivak
Razgovori o novom kazalištu
Nataša Rajković
Teatar &TD piše Vijeću za kazališnu djelatnost
Otimačina Stilskih vježbi
Festival budućnosti u Studentskom centru
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Prijavite se za Velesajam kulture
Danski nacionalni simfonijski orkestar u Lisinskom
Sumnja - Marko Torjanac
Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
Out - Via Negativa
Zeleno vjenčanje za kraj Queer Zagreba
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Počinje četvrti 25FPS
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma
ZGetno ponovno u duhu polistilizma
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Koriolan - Miran Kurspahić
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Idiot - Ivan Plaziblat
Nakon Shakespearea i skraćeni Dostojevski u &TD-u
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan
Proces - Ivan Plaziblat
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Tri nove suvremenoplesne predstave
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Hanjo - Senka Bulić
Senka Bulić govori o predstavi Hanjo
Trokut nerealizirane žudnje: Yukio Mishima, Senka Bulić i Teatar &TD
Ne kao ja - Via Negativa
Festival prvih - društvena odgovornost kapitala
Festival prvih - peti put
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
Festival Nebo – vrhunski etno
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Mate Matišić
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Disability art: ekstravagantna tijela, seksualnost i nasilje
Festival novog cirkusa 2008.
Australski Acrobat ponovno u Zagrebu - na Festivalu novog cirkusa
Počinje četvrti Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa posvećen mraku intime
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Sljedeći Eurokaz gledat ćemo na Mirogoju!
Indijski glazbeni mistici u završnici Eurokaza
Siromašno kazalište - The Wooster Group
Čak i kad je prirodno, kazalište ne može imitirati život
Dani satire 2008. - komentar
Legendarni The Wooster Group otvara 22. Eurokaz
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Zabranjeno kazalište - Dragan Živadinov
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
The Lastmaker - Goat Island
Park - Janosz Sikora
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Tito od Rusije do Brijuna
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Ana Lederer
Duško Ljuština