Proces - Ivan Plaziblat

Redateljica Ksenija Zec nakon vjerojatno uspješne probe zaboravila je objektivne okolnosti i ansambl jednostavno pozdravila kolokvijalnim «Vidimo se!», na što su joj oni odgovorili uobičajenim sarkazmom, nerijetko začinjen psovkom. Crni humor i inače je najbolja, a ponekad i jedina, obrana od vlastitih ili tuđih nedostataka, ne samo fizičkih. Michael Moore, na primjer, svoj je film reklamirao jedinstvenim sloganom o smijehu koji siromašnima nije samo najbolji nego i jedini lijek.

Na tom tragu nastala je i nova predstava Kazališta slijepih i slabovidnih, poprilično vjerna adaptacija «Procesa» Franza Kafke, u režiji Ivana Plazibata, redatelja koji je sasvim solidno s istom ekipom postavio i Jarryjevog «Kralja Ubuja». Sličnosti između produkcija ima nekoliko: Plazibat očito obožava mrak kao jedno od osnovnih kazališnih oruđa, ujedno i najjeftinijih i najefektnijih, a i predloške bira po sličnom principu. I u «Ubuju» i u «Procesu» mrak, ukoliko ga se vješto koristi, skriva sve ono što kazalištu ionako ne treba, a pored toga mrak u Kazalištu Novi život ima sasvim posebnu, simboličku boju. Ima je, međutim, i kod Kafke, i spoj naizgled nije mogao promašiti.

Međutim, ovaj «Proces» nije odrađen uobičajenim sredstvima, a predstava je darkerska tek djelomično jer kafkijanskoj atmosferi dodaje vodviljski, gotovo kabaretski odmak. Poluplesni pokret koreografkinje Maje Marjančić, pa čak i jedan sasvim zlokobni tango, od Kafke kakvog se može očekivati tvore grotesknu stilizaciju, ponekad dovedenu i do gega. Paradoks u kazalištu redovito rezultira pridodanim značenjem, pa onda i kvalitetom, ali samo kad je dosljedno proveden, što ovdje nije slučaj jer se s vremenom plesni korak gubi i prepušta mjesto klasičnijoj inscenaciji. Takav fade-out lakoglazbene stilizacije, unatoč izvrsnim klavirskim minijaturama Goran Tudora, ipak nema dramaturško opravdanje ako se računa da je «Proces» općepoznati klasik, pritom i jedan od omiljenijih na popisu lektire, koji se cijeli čita kao metafora pa mu gradiranje tog generalnog tipa samo smeta. Pojedinačno, da je riječ samo o glavnom liku koji u Kafkinoj paraboli zaista s vremenom prihvaća, iako ne potpuno shvaća svoju krivnju, taj bi postupak još imao opravdanje. Ovako je prije riječ o laganom nesporazumu jer finale kao da je izgubio vezu s početnim koordinatnim sustavom predstave.

Unutar toga, anasambl Novog života funkcionira kao i u «Kralju Ubuju», vrijedno se redajući u špalire ili zatvorene krugove dok vuku sa sobom svoje stolce kao prtljagu koja ih istodobno opterećuje i daje mogućnost odmora. Lijepe slike, što ih tako čine, mogle su ostati ključ predstave da nema iskakanja s, recimo, sobicom trgovca Blocka, koja nepotrebno odudara od ostatka zadanog minimalizma. Rukopis Ivana Plazibata očito još treba čišćenje, jer kao da još nije siguran u svoju inačicu stila na domaćim pozornicama prepoznatljivog najprije u režijama Eduarda Milera. Nije riječ o kopiranju, nego tek o školi koja treba nasljednike, među koje se svojedobno ubrajao i Ozren Prohić, a Plazibat jest jedan od naboljih kandidata, pogotovo kad uključi projekcije Igora Pauške. One su ne samo sastavni dio tog stila, nego i jednostavni, funkcionalni i atraktivni način zaobilaženja realnih problema koje bi imao svaki redatelj kad prostor igre Kazališta slijepih i slabovidnih nepotrebno zaguši.

Gluma na granici karikature također je jedna od boljih njegovih odluka jer prikriva izvođačka ograničenja, a od sporednih likova stvara kor, sasvim u skladu s Kafkom ili izrekom «Pakao, to su drugi!». Jozefa K., intenzivnim glasom i pojačanom ali ne uvijek i potpuno kontroliranom gestom, igra Sven Jakir, poznat po &TD-ovim produkcijama «Grmače» i «Sad kad je komunizam mrtav, moj život je prazan». Riječ je o izuzetno ekspresivnom materijalu, kojem ni ples nije stran, i njegovim angažmanom Novi život nastavlja pozitivnu tendenciju kohabitacije s, u ostatku hrvatskog glumišta, tek afirmiranim mladim profesionalcima.

«Proces» je na koncu još jedna od kvalitetnih repertoarnih produkcija Kazališta slijepih i slabovidnih, bez pravih iskoraka u bilo kojem smislu. Važnija je od obične lektirne predstave, i sigurno kvalitetnija od naslova kojim se publiku želi samo nasmijati, ali o Kafki ili Novom životu ne govori ništa novo.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Slijepi u kazalištu
Kazališne predstave u mraku!
Pijani proces - Ivica Buljan
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Idiot - Ivan Plaziblat
Odmor od povijesti - Bacači sjenki
Projekt Zagreb u MGZ-u
Zagreb u stanju tranzicije
Clubture slavi 5 godina postojanja
Clubture
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
Čak i kad je prirodno, kazalište ne može imitirati život
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Razgovor: Filip David
Nakon Shakespearea i skraćeni Dostojevski u &TD-u
Protiv političke korektnosti
Apsurdi političke korektnosti
Ekstravagantna tijela
Dani satire 2008. - komentar
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Pir malograđana - Paolo Magelli
Sumrak bogova
Petar Selem
Orfej - Ozren Prohić
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Šišmiš - Damir Lončar
Kazalište - godišnji pregled 2007.
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Nogomet + tango = «Argentina» - Hrvatska
Sumnja - Marko Torjanac
Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
Out - Via Negativa
Zeleno vjenčanje za kraj Queer Zagreba
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Počinje četvrti 25FPS
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma
ZGetno ponovno u duhu polistilizma
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Gordana Vnuk
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
U agoniji - Branko Brezovec
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Koriolan - Miran Kurspahić
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan
Kuga - Oliver Frljić
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji - Oliver Frljić
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Tri nove suvremenoplesne predstave
Teatar &TD piše Vijeću za kazališnu djelatnost
Otimačina Stilskih vježbi
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Hanjo - Senka Bulić
Senka Bulić govori o predstavi Hanjo
Trokut nerealizirane žudnje: Yukio Mishima, Senka Bulić i Teatar &TD
Ne kao ja - Via Negativa
Festival prvih - društvena odgovornost kapitala
Festival prvih - peti put
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Festival Nebo – vrhunski etno
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Nataša Rajković
Mate Matišić
Disability art: ekstravagantna tijela, seksualnost i nasilje
Velika Montaža Tita