'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan

Ne samo zbog neodustajanja od režije u domaćim kazalištima, nego i zbog suselektorskog mjesta u vrhu hijerarhije Festivala svjetskog kazališta. Nakon par mjeseci šutnje, Buljan je zagrebačku publiku u samo nekoliko dana počastio s čak dvije predstave: «Jackie» u produkciji udruge Novo kazalište i «Svinjcem» koji je ostavio u Stalnom slovenskom kazalištu u Trstu. 

Prije još nekoliko godina činilo se da je Ivici Buljanu ipak primarna mala scena, bez previše produkcijskih sredstava, kad ostaje oslonjen na imaginaciju i ludizam suradnika. No, riječ je tek o početku njegovog slijeda, u kojem danas više nema vjerojatnosti takvog tipa, ali ima sve više onih drugih, koje garantiraju uspjeh upravo onoliko koliko su i same proizvod tog uspjeha, ili potragom za uspješnim rješenjima prethodnika prevedenim u zadano mjesto i vrijeme nove izvedbe. Registar postupaka koje Buljan koristi tako se u posljednje vrijeme uglavnom ne mijenja, i ne ovisi o veličini pozornice, ali, nažalost, više uopće ne ovisi niti o predlošku. Ukratko, Buljan je najnepredvidljiviji od predvidljivih redatelja, za kojeg se uvijek zna što će iskoristiti, iako to svaki put radi drukčije.

Pokuša li se njegovu hiperprodukciju u posljednjih nekoliko godina povezati, i to samo onaj dio koji je došao do hrvatskih pozornica, zajednički nazivnik je sam Buljan i njegova potraga za provokativnim tekstovima kojima  retroavangardnim ili postdramskim, a sve više buljanovskim postupcima, otupljuje oštricu i zamućuje fokus. Posljednji put je zaista zasjao gostovanjem «Edipa u Korintu» u produkciji Drame ljubljanskog SNG-a, dok su «Kvartet» i «Kako učiniti blok» prošli s bitno manje ushita, i kod publike i kod kritike, dok recimo «Nova zemlja» iz Crne Gore uopće nije ni došla do ovdašnjih pozornica, iako je riječ o nesvakidašnjem spoju Miroslava Krleže i Ivane Sajko. 

«Jackie» i «Svinjac» pokazatelji su dvije donekle suprotstavljene struje rukopisa Ivice Buljana – monodrama Elfriede Jelinek odrađena je minimalnim sredstvima dok je jedna od tragedija i filmskih predložaka Piera Paola Pasolinija scenska freska s gomilom izvođača i režijom koja troši vrijeme. Kontroverzni autori nude iste takve tekstove, ali u oba slučaja sukobljavaju se s režijom koja im ne dopušta razvoj, a dodaje im premalo. Tako je, u «Svinjcu», gdje je čak i Spinoza osuđen na rasprodaju pameti u nekoj vrsti baptističke mise sa zborskim pjevanjem. Pasolinijeva kritika fašizma pritom ostaje prigušena roktanjem pravih svinja i pridodanim,  između ostaloga, teatrom u teatru. Zato je lakše prepoznati frustrirani postfeministički manifest Elfriede Jelinek ispod fingirane autobiografije Jackie Kennedy nego Pasolinijevu inačicu Hamleta šezdesetih, koji ne bira i ne želi birati, i poput Herzogovog «Grizzly Mana», završava život upravo zbog neizbora i odustajanja od civilizacije. Usporedbom neusporedivog, na moralnu dvojbu koju ove dvije predstave zajedno čine, naizgled sustavnije odgovara Senka Bulić kao Jackie O., koja i te kako pristaje na pravila igre: istakne grudi i stražnjicu da sakrije struk, jarkim bojama parira reflektorima, a frizurom podjednako požudnim pogledima i suprugovim ljubavnicama.

Možda je, zapravo, na kraju ona teza o smanjenim produkcijskim sredstvima koja rezultiraju čišćom i jasnijom predstavom, u ovom slučaju ipak točna. No, Buljanove režije može se čitati i kao  sociološki usmjerene, jer u stanju je napraviti i uzornu lektirnu predstavu, kao na primjer «Velikog Gatsbyja» u ZKM-u, u kojem, iako jednako velik, ansambl nije išao u digresije, eksplicitnosti ili izlaska iz reprezentativnog modela, što znači da organizacija materijala nije uvijek baš samo plod kreativne nepočešljane misli, nego i svijesti o poziciji u određenom trenutku. Zašto Pasolinija Buljan ne radi u Hrvatskoj, osim ako nije riječ o monodramskoj «Ribici»? - pravo je pitanje za hrvatski kazališni mainsteam. Ako je Buljan toliko uspješan u Sloveniji, pa dobiva najviše nagrade - jedne godine za umjetnički iskorak, a druge za najbolju predstavu u cjelini - je li problem baš samo u Buljanu? Ili u Slovencima, pa i onima iz Trsta?

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Pijani proces - Ivica Buljan
Belgijska kazališna skupina tg STAN napokon u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Gordana Vnuk
Sympathy for the Devil - François-Michel Pesenti
Ana Karić doziva vraga u Teatru &td
Sympathy for the Devil u Teatru &td
Kazalište - godišnji pregled 2007.
To dijete - knjiga i predstava
'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom
5. Festival svjetskog kazališta: suvremenost i angažman
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Razgovori o novom kazalištu
Duško Ljuština
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
Ministarstvo kulture najavljuje rat sapunicama koje kvare mlade glumce
Ministarstvo kulture želi poboljšati svijet!
Hanjo - Senka Bulić
Senka Bulić govori o predstavi Hanjo
Trokut nerealizirane žudnje: Yukio Mishima, Senka Bulić i Teatar &TD
Pir malograđana - Paolo Magelli
'Argentina' - priča o Hrvatskoj
Nogomet + tango = 'Argentina' - Hrvatska
Sumnja - Marko Torjanac
Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
Out - Via Negativa
Petar Selem
Zeleno vjenčanje za kraj Queer Zagreba
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Zločin, seksualnost, rod - teme šestog izdanja festivala Queer Zagreb
Queer Zagreb - najjeftiniji festival s najbogatijim programom
Počinje četvrti 25FPS
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma
ZGetno ponovno u duhu polistilizma
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
U agoniji - Branko Brezovec
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Koriolan - Miran Kurspahić
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu
Idiot - Ivan Plaziblat
Nakon Shakespearea i skraćeni Dostojevski u &TD-u
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Proces - Ivan Plaziblat
Kuga - Oliver Frljić
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji - Oliver Frljić
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Tri nove suvremenoplesne predstave
Teatar &TD piše Vijeću za kazališnu djelatnost
Otimačina Stilskih vježbi
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Ne kao ja - Via Negativa
Festival prvih - društvena odgovornost kapitala
Festival prvih - peti put
Platforma mladih koreografa – susret domaćeg i inozemnog plesa
Sezonu Teatra &TD otvara praizvedba skupine Goat Island
Festival Nebo – vrhunski etno
Okrugli stol: smisao umjetnosti i reforme institucija
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Nataša Rajković
Mate Matišić
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Disability art: ekstravagantna tijela, seksualnost i nasilje
Velika Montaža Tita
Pier Paolo Pasolini jedan je od najvažnijih filmskih autora dvadesetog stoljeća.
Zlatni lav okuplja umjetnike na granici
Gavelline večeri po 22 put
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Od lakoglazbenih hitova do Blata
Apsurdno, od pisaca se očekuje da sve sami nauče!
Dani satire - deja vu
Hamlet - Thomas Ostermeier
Lazar Stojanović na ZagrebDox
Lazar Stojanović: 'Malo ludosti je dobro za umjetnost, ali ne previše'
Sprovod u Theresienburgu
Počinje osmi Test!
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
Nataša Govedić povodom promocije svoje knjige
Filozofija dramativiteta Nataše Govedić