Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić

Promjena kursa nije bezazlena, i ne može je se lako diskvalificirati, jer kazalište ionako govori jezikom fenomena i metafora. Umjesto društvenih procesa ili povijesti koja ne želi proći, danas ZKM uglavnom postavlja intimne drame, bez obzira na broj izvođača, veličinu scenografije i ostalo što čini teatarski zamašnjak. Utoliko je povratak u malu dvoranu, scenu koja je ime dobila po dobrom duhu ZKM-a Mišku Polancu, logična posljedica sustavnog građenja repertoara, i čudi kako se nije dogodila ranije, ukoliko se ne računa početak trilogije Ivane Sajko.

«Noć pjeva pjesme svoje» Jona Fossea drama je upravo za malu scenu, iako bi, da se njezine posljedice htjelo vjernije prikazati, i s obzirom na to kako je opremljena, možda i bolje funkcionirala na velikoj. No, sarajevski redatelj Dino Mustafić ne bi bio pravi čovjek za to, s obzirom da mu je i već i scena Polanec postavila nekoliko nerješivih problema.

Fosseov tekst naizgled je tek još jedna priča o nesretnom i praznom braku za koji bi bolje bilo da se ugasio prije rođenja djeteta. Sve sastavnice su prisutne – izgubljeni supružnici koji se više ne mogu ni pogledati, roditelji koji zbog mučne kućne atmosfere više ne vole dolaziti te, naravno, treća osoba, u ovom slučaju ljubavnik, iako bi to mogla biti i ljubavnica, da je trokut nagnut na drugu stranu. Međutim, u svijetu najizvođeniji norveški dramatičar nakon Ibsena ne postavlja stvari u takozvani uobičajeni raspored, nego namjerno ženi daje glavnu ulogu, pokretačku u destrukciji, ali i jednako sputanu u pokušaju realizacije nečega novog – života, odnosa ili perspektive.

Osim što je pouka ostacima patrijarhata, barem ovim ovdašnjim, jer depresivni suprug kod Fossea sve je samo ne pokretačka sila, takav raspored snaga poslužio je i da Nina Violić, kao nova članica ZKM-ovog ansambla, pokaže sve što zna i može. Raspon ipak nije proširila, ali i postojeći je reprezentativan, najprije zbog neodvojive osobne komponente, koja svaku njezinu izvedbu ne napušta - Nina Violić ima specifično cinični ton, otklon koji izbija čak i kad je naizgled potpuno u ulozi. U komadu «Noć pjeva pjesme svoje», između realističnosti Danijela Ljuboje, karikatura na koje su svedeni Doris Šarić-Kukuljica i Damir Šaban, i sjetne bezobličnosti Frane Maškovića, njezina je Mlada žena, iako neimenovana, zapravo ne samo glavni nego i jedini lik.

Rečenice koje im je Fosse dao, glumački nisu zahtjevne, ali ni poticajne – on kao da se trudio stereotipima dati status replika koje pokreću radnju, i zato svaki prazni hod u predstavi treba čitati najprije kao želju dramaturginje Željke Udovičić i redatelja da podrže taj na papiru još i zanimljiv koncept. U kazališnoj igri, međutim, stereotipi su opasni, pogotovo kad ih se naglašava, jer njihova je banalnost razvidna već u prvom pojavljivanju, dok kasnije postane napadna, čak i neizdrživa. Fosse ne ide u raspisivanje motiva kao Albee u «Tko se boji Virginije Woolf?», niti suosjećajnost kao Sartre u «Intimnosti» i «Sobi», nego ostaje na banalnoj igri riječima. Dino Mustafić pak ostao je na pola puta – nije otišao u novokazališno istraživanje jezika, jer mu ostatak inscenacije zadržava ton koji odbija takvu interpretaciju, a nije niti štrihao kako bi dobio jasniju liniju priče. Scenografija Dragutina Broza, koja se ujedno i ruga suvremenom dizajnu, govori da je htio ovo prvo, jer se po kosim plohama izvođači i njihovi identiteti cijede poput vode, bezidejni i nemoćni. S duge strane, pokušaji humora s karikaturalnim roditeljima, ili postavljanja čehovljanske puške koja na kraju mora i opaliti, a što su u ovom slučaju krizanteme, pokazuju želju za klasičnijom, dosljednom i razvidnom režijom.

Između ta dva pola, «Noć pjeva pjesme svoje» nije ni kazališno istraživanje jezika, niti kopanje po nutrini, nego tek podsjetnik na to koliko je jezik, uvijek osim kad povlađuje, obilježen banalnom nemogućnošću izraza i razumijevanja. Drugim riječima, nije dovoljno odbojna, ali ni dovoljno zavodljiva, da bi bila uspjeh.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Gavelline večeri - rezime
Dani satire u potrazi za kvalitetnim humorom u kazalištu
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
Gostovanja na Gavellinim večerima
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Počinje deveta Platforma mladih koreografa
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
Oprostite, mogu li vam ispričati... u ZKM-u
Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
Hamlet - Thomas Ostermeier
Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Gordana Vnuk
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
Eurokaz 2008.
Motovun film festival predstavlja 'Tjedan ruskog filma'
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Turandot - Vasilij Senjin
Idiot - Ivan Plaziblat
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Najbolja juha! Najbolja juha! - Rene Medvešek
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Koko u Parizu - Ivica Boban
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Milana Broš - dobitnica nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo
Milana Broš - pionirka slobodnog plesa
Krijesnice - Janusz Kica
Sudar opere i suvremenog plesa
Kome pripada Festival svjetskog kazališta?
Tko stoji iza festivala svjetskog kazališta?
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Lijenosti kroz 'Promjene' BAD Co.
Duško Ljuština
Biljana Srbljanović
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
'Jackie' & 'Svinjac' - Ivica Buljan
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Od lakoglazbenih hitova do Blata
Apsurdno, od pisaca se očekuje da sve sami nauče!
Dani satire - deja vu
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Pravo čudo - Lukas Nola
Pir malograđana - Paolo Magelli
Pijana noć na Brijunima
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno