Freelander - Miljenko Jergović

Autor joj pristupa mitološki, kao već otrcanom „tamnom vilajetu“, čija se nesretna priča posljednjih petnaestak godina ne može racionalno objasniti niti analitički povijesno sagledati, iako je glavni lik „Freelandera“ baš srednjoškolski profesor povijesti u mirovini. Karlo Adum je udovac, usamljenik iz neke novozagrebačke mamutice, edipovski opterećen ranim sjećanjima iz djetinjstva na majku. Adum nije samo opterećen svojom majkom, nego i svime što mu padne na pamet i svakime koga sretne, uz piščevu nažalost pogrešnu pretpostavku da su samonametnuti tereti ovog starca nešto čemu bi trebalo posvetiti pažnju. Najveći dio ovog romana Jergović prikazuje Adumov unutarnji svijet u kojem se ovaj minorni starac, pod plaštem isforsirane erudicije, ujedno njegove ali i piščeve, prisjeća događaja iz novije i starije povijesti filtriranih kroz pogled malograđanštine, kukavičluka i općenitog jada. To objašnjava i uznemiravajući prikaz Bosne, autorove napuštene domovine, kojoj se Jergović vraća s frustriranim gađenjem čovjeka koji nešto toliko mrzi da mu nije dovoljno istaknuti realne mane, nego je potrebno izmisliti i mnoge nepostojeće.

Zato su mane „Freelandera“ bolno realne, a na prvom mjestu je nategnuta konstrukcija cijele priče o starčevom putovanju u Sarajevo kako bi preuzeo misteriozno nasljedstvo. Jergović Aduma šalje na put, ali između Zagreba i Sarajeva nema je dovoljno materijala za roman ceste, čak ni uz krvavi prizor prometne nesreće u kojoj nastradaju konji. U „Freelanderu“ nema ni dovoljno pamtljivih epizodista koji bi u profesorovu vožnju unijeli barem malo živosti, kad je već nema u onome tko je za volanom. Jer još gori je Karlo Adum, Jergovićeva ideja obračuna s suhoparnim prevrtljivcima djedovske generacije, koji je ništa drugo nego ljudska karikatura, ali bez trunke humora. Profesori povijesti su i inače sinonim za dosadu, iako sama povijest uopće nije takva, a Jergovićeva želja da razotkrije misaoni proces takvih ne čini Aduma ništa manje nezanimljivim, iako barem otkriva misaoni proces pisca. To se najbolje vidi kada ovaj nekom liku izabere ime opravdano zaboravljene političke ličnosti s prostora bivše Jugoslavije da bi onda mogao napomenuti kako se dotični zove isto kao, primjerice, jedan od Pavelićevih doglavnika. To se kod Jergovića vjerojatno smatra erudicijom i načitanošću, što se čita kao - nejergovićevski ali zato bitno suvremenije rečeno - isfuravanje.

Spisateljskoj aroganciji tu nije kraj. Jergović je u drugoj fazi svoje karijere, nakon što se odlučio stilizirati u velikog pisca, počeo pisati poput Ive Andrića, usput tražeći svoju veliku temu, kao što je nobelovac imao Otomansko carstvo. Očito nesposoban da shvati kako je svako povijesno razdoblje veliko na svoj način, Jergović je, potpuno predvidljivo, odlučio eksploatirati stradanje Židova tijekom Drugog svjetskog rata, vraćajući se tom razdoblju i, kroz Adumova sjećanja, u „Freelanderu“. Sve to je opisao rečenicama kakve Andrić nikada ne bi potpisao, no za koje bi Ivan Aralica, još jedan neuspješni imitator, vjerojatno ubio. Dobar urednik „Freelandera“ bi doista i pretvorio u novelu, jer zagađenu rijeku poredbi kojima Jergović preplavljuje ovaj tekst ne bi progutao „ni pas s maslom“, kako bi se reklo u Bosni. Tako Jergovićevom protagonistu događaji promiču kao „prebrzi titl na japanskom filmu“, jedna službenica je pak „neljubazna kao socijalizam“, a druga ga pozdravi „kao konobarica u Busovači pedeset i neke, nakon što je pred njega stavila ražnjiće s lukom“. Ovakvih bizarnih usporedbi „Freelander“ je prepun, a njihovo pobrojavanje uz podsmijeh jedan je od rijetkih užitaka konzumacije ovog štiva.

To što opet tematizira odnos muškarca i njegova auta, u ovom slučaju trideset godina starog Volva, ne nudi ništa novo u odnosu na „Buick Riveru“, a pištolj koji se čehovljanski pojavi na početku romana do kraja ipak ne opali. „Freelander“ je još jedan kreativni ćorak Miljenka Jergovića, koji i dalje živi u uvjerenju kako puca teškom artiljerijom. Zapravo, citirajući još jednu njegovu usporedbu, on tek „mudruje kao baba iz Vukova Tršića“.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Književnost - godišnji pregled 2008.
Dalibor Matanić
Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
Patrola na cesti – Jurica Pavičić
Goran Rušinović, laureat Sarajevo Film Festivala
Goran Rušinović: Nastanak 'Buick Riviere' zahvaljujem nizu slučajnosti
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
Oko cucka pa na mala vrata - Hrvoje Šalković
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Bez srama na Sajam knjiga Leipzig
Književnost - godišnji pregled 2007.
Od lakoglazbenih hitova do Blata
Hrvoje Šalković ne voli zagrebačku malograđanštinu
Poglavnikova bakterija pogađa u želudac
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Mate Matišić
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Gostovanje Zvezdara teatra i BDP-a u Gavelli
'Anastasia' Dalibora Šimprage
Neočekivan roman o uskrsnuću
David Albahari se grozi upotrebe pisaca u politici
Vedrana Rudan
Sarajevo Film Festival u završnici
Sarajevo Film Festival bliži se kraju
Sarajevski Cinelink - šansa mladim filmašima
Cinelink - šansa malih kinematografija iz regije
Objavljena knjiga o radu Sanje Iveković
U Barceloni objavljena knjiga o Sanji Iveković
Jasna Šamić predstavila 'Carstvo sjenki'
'Kao da je bilo nekad' - dokumentarac o Ekatarini Velikoj
'Kao da je bilo nekad' na Zagreb film festivalu
Kao da je bilo nekad - Dušan Vesić
Sarajevo - grad filma
Sarajevo Film Festival i dalje najznačajniji u regiji
Slavoj Žižek: Stvaraju se potrebni uvjeti za krah kapitalizma
Retrospektiva Mirka Ilića
Bora Ćosić i "Put na Aljasku"
Bora Ćosić putuje po prodanim zemljama
Umro Milan Kangrga
Magris na putu prema Nobelu
Protiv političke korektnosti
Apsurdi političke korektnosti
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
Brana - Mateja Koležnik
Hamlet - Thomas Ostermeier
Festival svjetskog kazališta - komentar prvi
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Kratka priča na festivalu
Turandot - Vasilij Senjin
Orfej silazi – Janusz Kica
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Delirijum tremens - Goran Marković
FSK 2007. - prigušeni odjek neuralgičnih točaka svakodnevice
Pritajeni sentiment Ministarstva obrazovanja prema nacizmu
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
Metastaze u kazališnoj verziji
Metastaze hrvatske zbilje u Gavelli