Ruski prozor - Dragan Velikić

U njemu su stvarali mnogi umjetnici, a veliki broj od njih se posvećivao i temi srednjoeuropske duše, atmosfere i povijesti. Tim više je fascinantno da Srednja Europa zapravo kao takva nikada nije postojala, koliko god se mnogi trudili da je u svojim djelima i promišljanjima definiraju, a njezin specifičan duh najviše se sastoji od letargije koja se prezentira kao dobrohotnost, i kukavičluka u djelovanju i razmišljanju koji je pak reklamiran kao promišljenost. Srednjoeuropljani, pa bili to Poljaci, Česi, Mađari ili Hrvati, koji se ujedno pozivaju na Mediteran, ali i na Balkan kad im tako odgovara, mali su narodi i po opsegu i po dosegu, čiji se doprinos povijesti, uz nekoliko časnih izuzetaka, sastoji u tome da se nalaze između velikih sila.

Zato slavljenje tog imaginarnog područja 'između' proizvodi opravdanu dozu sumnjičavosti prema predmetu glorifikacije, a baš tu negdje, dakle između, smješten je i Rudi Stupar, glavni lik romana „Ruski prozor“ Dragana Velikića. On je mladi germanist koji napušta Beograd u drugoj polovici devedesetih, te se skiće od Budimpešte do Hamburga, u svakom gradu ne nalazeći ništa što bi ga natjeralo da u njemu zauvijek ostane. Stupar je postmoderni nomad, čovjek koji nije tek tipični stranac u stranoj zemlji, jer on je i stranac samome sebi. „Ruski prozor“ zapravo je posvećen odrastanju mladića u čovjeka, ali u konačnici i pisca, a bez obzira na jasnu fikcionalnu kvalitetu priče, u svemu tome ima i dobra doza Velikićeve emotivne autobiografije.

Ona je primjetna od samog početka romana, odnosno njegovog prvog dijela „Zapisi iz života malograđanina“, koji se na posljednjoj stranici otkrivaju kao ključan dio za cikličku konstrukcije priče. U njima Velikić ponovno piše o Puli, gradu kojem za sada niti jedan domaći pisac nije ponudio toliko književnog prostora i pažnje. Vraćajući se kroz lik invalidnog starca i njegovih sjećanja u svoj rodni grad Velikić odgađa upoznavanje čitatelja s protagonistom „Ruskog prozora“, kao da ga tek priprema za Rudija Stupara, lika kojega je podjednako teško voljeti ili mrziti. On je između svih ekstrema, ali ne kao zlatni rez, nego poput Srednje Europe u kojoj se kreće - nedefinirana fantazma ljudi koji bolje od toga ne znaju.

I tu je ključni promašaj „Ruskog prozora“, koji je domišljato konstruiran, pitko napisan, a stilski savršeno dorađen, što su vjerojatno i bili razlozi da mu se prošle godine dodijeli ugledna NIN-ova nagrada. No, bez obzira na sve formalne kvalitete Velikićevog teksta, u njegovom središtu je prazna rupa koju je pisac odlučio nazvati Rudi Stupar, čije se popunjavanje sastoji od manje ili više zanimljivih digresija, i do u sitnice razrađenih sudbina sporednih likova, a ponekad i njihovih predaka. Velikić konstantno pripovijeda o nekom drugom, jer se o njegovom glavnom liku nema previše toga za reći, bez obzira upoznaje li seks s popriličnim zakašnjenjem, radi li u mrtvačnici ili posjećuje prljave lokale na hamburškom Reeperbahnu, s time da je svaki od brojnih miljea kojima se Rudi Stupar kreće prikazan krajnje uvjerljivim detaljima. To što na samom kraju „Ruskog prozora“ Velikić Stupara pretvara u pisca, a sve napisano u njegov prvijenac opet je ostalo između, i to spisateljske narcisoidnosti koja se vodi maksimom 'ja – sve i svugdje' te dirljivog poistovjećivanja sa svojim glavnim likom.

Praznu ploču života Rudija Stupara u „Ruskom prozoru“ uvijek popunjava netko drugi, kao što je skoro pa sve značajno u vezi Srednje Europe rezultat povijesti drugih, od Nijemaca preko Rusa, pa do Amerikanaca. S druge strane, u romanu koji je posvećen srednjoeuropskoj atmosferi, koju Dragan Velikić vidi ne samo kroz evokativne opise njezinih gradova, nego i kroz unutarnje stanje likova ovog romana, nema ničeg prikladnijeg nego za glavnog od njih izabrati čovjeka bez svojstava. Što se može uzeti i kao kompliment.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Kiparske instalacije Davida Smithsona u Galeriji Karas
Vladimir Arsenijević o kanibalima u 'Predatoru'
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Državni neprijatelj broj 1 – Prvi dio - Jean-François Richet
Mateja Koležnik ponovo režira u Zagrebu
'Brana' u Gavelli
Operacija:grad se nastavlja!
Treća Operacija:grad između aktivizma i urbanizma
Glasi iz planina - Rene Medvešek
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Večer Johanesa Brahmsa
Hamlet - Thomas Ostermeier
ZGetno ponovno u duhu polistilizma
Mladen Stilinović
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Be a happy worker
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
'Ne-predvidljivi' Kožarić u Prostoru Kranjčar
Kožarić opet ne/predvidljiv!
Jebote kolko nas ima - Franka Perković
Studentski 'Ljubavni napitak'
'Ljubavni napitak' Muzičke akademije
Kauboji - Saša Anočić
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
'Gumbekovi dani' novi histrionski festival kabarea
Gumbekovi dani
'Renesansa' - knjiga lišena elitističkog pristupa
Objavljen prvi sveobuhvatni pregled hrvatske renesanse
'Telephoning' Ivana Marušića Klifa
Hakiranje telefonskih linija u Galeriji Galženica
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Kuga - Oliver Frljić
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Tri nove suvremenoplesne predstave
Udaraljkaška elita u Bjelovaru
Koko u Parizu - Ivica Boban
Bosanske piramide postoje - ali samo u knjizi Emira Imamovića
Tajna doline piramida
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Pravo čudo - Lukas Nola
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Metastaze - Boris Svrtan
SDP predstavlja svoju kulurnu politiku
SDP: 'ministar može biti genij ili budala'
Njemački redatelj oskarovac koji nije gledao Fassbindera
Tišina u kuli Lotrščak
Tišina - sinopsis za zvučni esej
'Tišina' ili Bajsićev radiofonijski duh u kuli Lotrščak
Priča iz davnina
Priča iz davnina - prvi domaći fantasy film
Pir malograđana - Paolo Magelli
FSK 2007. - prigušeni odjek neuralgičnih točaka svakodnevice
Pijana noć na Brijunima
Istarske priče, legende i mitovi u Pićanu
'Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi' u Osijeku
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Apsurdno, od pisaca se očekuje da sve sami nauče!
David Albahari se grozi upotrebe pisaca u politici
Edo Popović
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Zvonko Maković
Slobodan Šnajder
Renato Baretić
Večernja zvijezda - Alan Hollinghurst
Sve u sajmu knjiga u Puli
Dobar sajam u sjeni 'Gole istine'
Marinko Koščec o svojoj novoj knjizi 'Centimetar od sreće'
Marinko Koščec: Pisanjem se daje smisao amorfnoj masi iskustva
Odvažnost nade - Barack Obama
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Marko Vidojković: revolucija je moguća samo na individualnom nivou
Marko Vidojković - gost Festivala europske kratke priče
Tri - Drago Glamuzina
Bora Ćosić i "Put na Aljasku"
Bora Ćosić putuje po prodanim zemljama
Izlet Michala Viewegha u ozbiljnu književnost
Gliptoteka ugostila retrospektivu Mirka Ilića
Retrospektiva Mirka Ilića u Gliptoteci HAZU
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
'Nesanica' – identitet je tamo gdje nije
Književnost - godišnji pregled 2007.