Bdjenje - Kruno Čudina

Dovoljno je sjetiti se nadrealista ili, u domaćoj varijanti FAK-ovaca, koji su se, doduše, povezali interesno, ali ne i ideološki, kao primjera kako dobro osmišljen književni pokret može ostaviti traga i među nadolazećim generacijama. Naravno, ima i onih koji naprave sve što je potrebno za utemeljenje pokreta, a tu su, primjerice, zajednička filozofija umjetnosti objedinjena u manifest, te objavljivanje reprezentativne zbirke, ali trajniji rezultat ipak izostaje.

Jedan od takvih je i mrtvorođeni hrvatski eventualizam, koji se prije koju godinu oglasio zbornikom «Nagni se kroz prozor», te proglasom od devet točaka, no pažnju na dulje staze nisu uspjeli zadržati. Razlog za to je banalan, i nema veze s literarnim klanovima i medijskom eksponiranošću, što je osvježavajuće, nego se može dijagnosticirati kao izostanak pamtljive umjetničke proizvodnje. Ukratko, od osam eventualista nitko još nije napisao ništa što bi zasluživalo veću pažnju, no to je možda i rezultat činjenice da su se dotični zadržavali na manjim književnim formama. Nedavno se u izdanju kuće Aora pojavio i prvi roman Krune Čudine, jednog od predstavnika eventualizma, naslovljen «Bdjenje», što je ujedno i prilika za razmotriti hoće li ovaj pokret u ključnoj književnoj formi ponuditi djelo odgovarajuće važnosti.

Naslov je sam po sebi dovoljno pretenciozan, posebno ako se sjeti da je prošlo veliko romaneskno bdjenje bilo ono Finneganovo, no kod Čudine ta riječ je ništa više nego puka informacija, jer njegov glavni lik od početka do kraja knjige doista bdije nad bolesnim ocem. Doslovnost se ispostavlja kao glavna osobina Čudinine proze, pa on vrijedno zapisuje svaki trenutak duge noći koja bi trebala završiti očevom smrću, a rezultat toga su brojna nabrajanja. U njima autor često od svakodnevne radnje prelazi na poetičko razmatranje iste, ali nije svatko Emily Dickinson da iz dokonosti stvara čaroliju. Kruno Čudina pak stvara nizove riječi koji zvuče ovako: «Odustao sam od dizanja roleta, barem zasad, previše svega ima tamo vani, ne želim ih podići pa da mi nešto dok hodam kuhinjom zapne za oko, zavede me, moje želje i žudnje, bolje mi je neka ostanu u meni, unutra, u kući, tu ipak nije tako velebno razigran život, tek je jednostavan, noćas je.» Od roleta preko žudnje pa do samog života u jednoj rečenici, a takvih je mnogo, Čudina demonstrira količinu tankoćutnosti koja sigurno nije dobra za zdravlje - ako ne pisca, onda svakako čitatelja. Razmatranje svake pojedine sitnice ne mora nužno biti znak hipertrofirane analitičnosti ili dovesti do značajnog uvida, nego može otkriti tek nesposobnost autora da zagrize u neke malo važnije stvari.

Odnos oca i sina, te smrt roditelja to svakako jesu, ali eventualno ne kada o njima piše Kruno Čudina. Za početak on odlučuje sve smjestiti u jednu noć, čije će jutro donijeti velike promjene, dakle konstruirajući svoj prvijenac na razini spisateljske mašte Vedrane Rudan. No, ona je bar cinično pljuvala i psovala, dok u Čudine nema takve jeftine zabave, nego se ozbiljno ispisuje kronika ljubavi sina i umirućeg oca. S druge strane, u zarezima načičkanoj nabrajalici sentimentalnost pisca prema svakom pokretu moguće uskoro pokojnog oca, usprkos stilski pretencioznoj izvedbi, doista nije iznad «ljubavnih roto-romana», kako «Bdjenje» indirektno opisuje urednica knjige Barbara Matejčić. Njezin posao nije bio lagan, ali se čini kao temeljito obavljen, s obzirom na tek sto i dvadeset preživjelih stranica Čudinine nasumično asocijativne proze, kakvu se može pisati unedogled. To je inače jedan od postulata eventualista, koji navodno «pišu kao što misle, bez uljepšavanja», ali što onda s eventualnom ružnoćom teksta, kao i otkrićem da napisane misli prečesto nije vrijedno ni pomisliti, a kamoli zabilježiti?

Gorki talog iskustva brige za oboljelog roditelja Krunu Čudinu ne inspirira niti za razračunavanje, niti za analizu svoja dva glavna lika, on bezbrižno i nezaustavljivo gomila zavisne rečenice koja se u beskraj naslanjaju jedna na drugu. Za jedan tako kratak roman kao što je «Bdjenje» agonija predugo traje, a jutro koje donosi smrt nikako da svane.

Gordan Duhaček

Pročitajte i ...
Sve je spremno za PSI 15
PSI 15 u lipnju 2009. - najveći znanstveni skup ikada
Književnost - godišnji pregled 2008.
U istri ponovo Sa(n)jam knjige
Dalibor Matanić
Ante Peterlić - 'Povijest filma'
'Povijest filma' posljednja knjiga Ante Peterlića
U Galeriji Miroslav Kraljević 'O stanju nacije'
Andreja Kulunčić - O stanju nacije
Marinko Koščec o svojoj novoj knjizi 'Centimetar od sreće'
Marinko Koščec: Pisanjem se daje smisao amorfnoj masi iskustva
Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
Andrea Zlatar objavila novu knjigu
Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Bugarska književnost u Booksi
Počinje Revija malih književnosti
Patrola na cesti – Jurica Pavičić
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
'S više mlijeka, molim' ili vodič po kavanama
'S više mlijeka, molim' - još jedan ukoričeni blog
Nagrađen krimić Nade Gašić
Malograđane vrijeme nikada ne gazi, kaže Nada Gašić
Ima li krize među pjesnicima?
Grički dijalog: Sve je u krizi, ali ne i poezija?
Robert Perišić
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Pripremaju se Dani hrvatskog filma 2008.
Dani hrvatskog filma - festival na kojem će novčanih nagrada možda biti, a možda i ne
Počinje osmi Test!
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Radionica pisanja fikcije
Kreativno pisanje - zanat kao potpora talentu
Književnost - godišnji pregled 2007.
Književnost uživo - opet angažirano
Objavljene 'Filmske vrste i rodovi' Nikice Gilića
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
O Zagrebu usput i s razlogom
'Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi' u Osijeku
Prevođenje u medijima - spustiti slušalicu ili se odmah objesiti?
Počinje novo izdanje Festivala europske kratke priče
Edo Popović
Nataša Rajković
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Damir Sokić
Zvonko Maković
Renato Baretić
Kruno Lokotar