Zvrk - Vlasta Žanić

Povezuje ih jednom uvedena komponenta vrtnje i gubljenja ravnoteže, koja se provlači kao lajtmotiv kroz čitav taj niz radova, te djelomično, no gotovo podjednako važno, upotreba određenih predmeta kao pomagala u radovima i izvedbama koje, sažmemo li ih na njihovu bit, nisu usmjerene ni prema kakvom objektu.

Dovoljno je, primjerice, pokušati izostaviti performera i publiku kao česte ravnopravne sudionike tih radova i pogledati što onda preostaje. U 'Prelaženju' bi ostala kružna pokretna platforma, u performansu 'Sila puta krak' bila bi to drvena daska koja premošćuje dvije strane potoka, a u 'Ravnoteži' niz iz nje umnoženih klackalica i jedan 'nestabilan' stolac na posebno pripremljenom postamentu, koji funkcionira kao zamka. U tom smislu, upotreba zvrkova, malih drvenih dječjih igračaka, ima dvojako značenje. Prvi je put objekt u središtu pozornosti, time što je sva okolna stvarnost svedena na puki ambijent događanju. S druge pak strane, sam čin vrtnje međusobno sličnih ili identičnih predmeta, umnožen u nekoliko desetaka autorskih snimki, koje se simultano reproduciraju u prostoru, svoj početni impuls ima u svaki put različitom pokretu ruke, vibraciji tijela, pa i u psihološkom prostoru pojedinca koji režira svoj prizor. Slična je dvojakost karakteristična upravo za sve te recentne radove Vlaste Žanić. Impersonalnost mehaničke kretnje objekata, ogoljenih na njihovu čistu fizikalnost, ogledava se s dubokom subjektivnošću i intimnošću onoga tko s njima ulazi u interakciju.

Ubrzavanje, umnažanje iskustva širenjem početnog impulsa na druge individue počinje, dakako, uvijek od 'tijela' i od same umjetnice. Imamo li to na umu, 'Zvrk' nije skupna izložba, kao što ni vrtnja sudionika i publike festivala 'Visura Aperta' u Momjanu prije nekoliko godina nije zajednički rad. Odnos stvoren između umjetnice i sudionika u svojoj privremenosti, zapravo, svaki put samo ponavlja istu prividnu impersonalnu mehaničnost radnji koje se događaju u njenim novijim djelima. Iz istog razloga, potreban je oprez želimo li bilo potvrditi, bilo negirati autoreferencijalnost i intimni govor u izričaju umjetnice. Ovdje naime, nije riječ o poniranju u psihološke prostore iz kojih bi se naslijepo izronile njihove vizualne, neizbježno nezgrapne i ranjive analogije, kao što je to u istom galerijskom prostoru neposredno prije činila Ksenija Turčić. Taj intimni mikrokozmos ovdje dobiva svoj izraz kroz prizivanje makrokozmičkih, ili, naprosto, kozmičkih procesa, te stoga nije nimalo čudno što su vrtnja i gubljenje ravnoteže, iza kojih zapravo stoji princip gravitacije, pojmovi koje Vlasta Žanić redovito koristi u objašnjavanju svog rada, na način da ih primjenjuje na psihička stanja. U govoru o istima ti su pojmovi uobičajeni, a umjetnica ne čini ništa drugo nego pokazuje utemeljenost ove vrste prevođenja, u radu ogoljenom od sve faktografije i nasumičnosti nedovoljnih da se na adekvatan način izrazi jedno egzistencijalno i subjektivno iskustvo.

Marko Golub

Pročitajte i ...
Četvrti Festival filmova u jednom kadru
Otočka karta - skupna izložba
'Zvrk' Vlaste Žanić u Bačvi
Porečki annale: Po/sve/mirenja
Unzine - časopis za izražavanje manjinskog mišljenja
Angažirani dizajn Unzinea u Gliptoteci HAZU
Stećci u Klovićevim dvorima
Fotografije planetarnih pejzaža Michaela Bensona
Animafest 2008.
Hulahop ponovo predstavlja Animafest
Retrospektiva Mirka Ilića
Gliptoteka ugostila retrospektivu Mirka Ilića
Retrospektiva Mirka Ilića u Gliptoteci HAZU
ZGRAF 10 - 33 godine postojanja
ZGRAF 10 donosi prijedloge, ali ne i promjene
Retrospektiva Vlade Marteka
Retrospektiva Vlade Marteka: svako uzimanje pisaljke u ruku je čin poštenja!
Dunja Blažević u Galeriji Nova
'TV Galerija' u Galeriji Nova
Retrospektiva Ante Kuduza
Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti
U tuđoj koži
Ksernija Turčić - U tuđoj koži
Et in Barbaria ego
'Piiiiiiiiii' - Nova zvučna instalacija Ivana Marušića Klifa
Umjetnost na ulice!
Božena Končić Badurina: 'Connected'