Constant Traveller - Tina Gverović

I sam naslov, uostalom, kao da pozicionira nove radove u neko nedefinirano mjesto u odnosu na ostatak čak i ne tako davno formirane serije, bez naznaka smjera i cilja, i otkrivanja bilo kakve reference, kamoli polazišta u stvarnosti. Iako se između prve postaje umjetničinog 'putovanja' u okviru jednog od Finala Nagrade Radoslav Putar i aktualne izložbe u BOP-u nije dogodilo baš mnogo toga, tada spominjana priča o otoku Ellis i imigrantima na pragu novog života u Americi, izblijedjela je poput starih fotografija koje su Tini Gverović služile kao predlošci za njene crteže. Čini se kako je ona namjerno odbačena kao smetnja, što je i logična odluka obzirom da se već na toj izložbi od posjetitelja očekivalo da vlastitom imaginacijom, na temelju priloženih crteža i zapisa, rekonstruira pripovijest.

I ovog puta crteži su glavni trag, onoliko sugestivan koliko zbunjujuć i nejasan, kao da je riječ o maglovitom sjećanju putnika bez lica, koje se pak s lakoćom prihvaća i prisvaja. To su redom pejzaži u kojima se naziru određeni objekti, ali tek u obrisima, s izostavljenim konturama, i bez ijednog punkta koji bi mogao poslužiti za orijentaciju. Na dijaprojekcijama vidimo pak fotografije, likovno slične prizorima s crteža, ali opet bez konkretiziranog mjesta, vremena i radnje: pruga usred pustinje koja nekamo zasigurno vodi, staza u snijegu s dvije jedva vidljive figure putnika, ili pogled s palube na olujno more. Tekst umetnut između pojedinih fotografija ponovno ništa ne otkriva u smislu priče, ali da su slike i riječi ipak u vezi jedne s drugima sugerira nam kratki video čija protagonistica na glas čita spomenute tekstove upravo s poleđine fotografija.

To je moguća početna točka rasplitanja zapravo vrlo dobro promišljenih odnosa među pojedinim elementima izložbe. Postav videa i dijaprojekcija zrcali spomenutu situaciju, budući da odgovarajući projektori bacaju svjetla na suprotne strane istog projekcijskog platna. Tekstovi pak u trećem licu govore o pomalo misterioznoj 'putnici', i donose formalne opise nekih prizora, koncentrirane na svjetlo ili na prepoznatu geometriju u njima, ali nikad na sam sadržaj, ostavljajući ga na taj način dostatno otvorenim, i potencirajući njihovu neodređenost. Kao da tim vrlo suptilnim crticama autorica nastoji gledatelju reći da je na pravom tragu tek ako se s povjerenjem prepusti putovanju bez jasnih orijentira.

Čitava izložba zamišljena je kao ambijent, s otvaranjem različitih vizura u kojima se nijedan rad, kao njen element, ne može gledati izolirano od drugih, bilo da je riječ o crtežu na papiru, zidnom crtežu, ili crtežu s pozadinskom svjetlosnom projekcijom. Kako se radi o 'putovanju bez kretanja', svi ti elementi svojevrsne su geografske karte u različitim mjerilima, pri čemu već prijelaz iz jednog 'mjerila' u drugo, podrazumijeva prelaženje određenog puta. Instalacija s ogledalom, u čijem je središtu usamljeni svjetionik, još jednom potvrđuje kako Gverovićkino 'povjerenje' u taj zavaravajući medij, tako i strukturu uzajamnog odnosa između promatrača kao interpretatora, ponuđenih slika, i umjetnice kao trećeg lica u tom odnosu, čija je prisutnost tek naznačena u poetičnim opisima prizora. U tom smislu, ova izložba odaje neku sigurnost u više godina ranije zacrtani koncept, ogoljen od svega suvišnog, i prikladno autoreferencijalan, u svom sadržaju pomalo upućen na samog sebe, ali u pravoj mjeri, u svemu drugome ostavljajući tumačenja mašti publike i evociranim vlastitim mentalnim slikama.

Marko Golub 

Pročitajte i ...
‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'
Izložba s temom pripovijedanja i pojmom 'nepamtljivog' u G-MK
T-HTnagrada@msu.hr
Otvorena izložba posvećena suvremenoj dubrovačkoj umjetnosti
Otvorena izložba 'Libertas - Suvrememena Dubrovačka umjetnost'
'Ground Lost' u Galeriji Nova