Večer Antona Brucknera u ciklusu Sfumato

Za početak, tu su često teško premostive razlike u izvodilačkoj praksi, koje nužno mijenjaju i kontekst percepcije, a samim time i recepcije pojedinog djela. No, na višoj razini još veći problemi mogu nastati u srazu međusobno jedva kompatibilnih duhovnih svjetova. Kada je riječ o opusu Antona Brucknera, zadivljuje, ali još i više uzemiruje njegova iznimna i upravo nevjerojatno bezuvjetna religioznost. Zapravo, ona ne samo da će začudno zazvučati u uhu današnjeg slušatelja, nego je, premda u manjoj mjeri, čak i u njegovo vrijeme već bila prilično anakrona.

Nesporazumi s razumijevanjem Brucknera započeli su tako još za njegovog života, a tijekom vremena nužno su se produbljivali. U tom smislu, još se koliko-toliko dobro drže njegove simfonije, koje se, premda ne bi trebalo, može promišljati i bez obraćanja pozornosti na njihovu imanentnu religijsku sastavnicu. Ta se pitanja, međutim, ne mogu ignorirati kad se dođe do Brucknerovih duhovnih skladbi, koje, doduše, jesu dijelom repertoara katoličkih crkvenih zborova, ali ih se u koncertnom kontekstu najčešće ipak zaobilazi. Upravo zbog toga, smion je bio potez Zbora HRT-a i dirigenta Tončija Bilića da program svog sinoćnjeg koncerta u ciklusu «Sfumato» u cijelosti posvete upravo takvim djelima, pri čemu se na programu našla ne samo nekolicina kraćih "a capella" moteta, nego i monumentalna, ali i zagonetna "Misa u e-molu".

Svakako je dobar potez bio smjestiti koncert u Baziliku Srca Isusova, koja i akustički i simbolički toj glazbi bolje odgovara od značenjski relativno neutralnog prostora Muzeja Mimara, u kojem se inače održavaju koncerti "Sfumata". Isprva smješten na izdvojenoj i samozatajnoj poziciji na koru, Zbor je najprije u smanjenom sastavu izveo tri antologijska moteta: "Ave Maria", "Christus factus est" i "Vexilla regis", između kojih su ubačena i dva kratka "Aequalea", u suzdržanoj, ali nadahnutoj izvedbi troje trombonista HRT-ovog simfonijskog orkestra. Transparentnoj izvedbi sâmih moteta, u kojima se na osebujan način sjedinjuju elementi kasnorenesansne vokalne polifonije i romantičarskog harmonijskog sloga, nije nedostajalo efektne monumentalnosti, usprkos, a možda i upravo zbog reduciranog postava pjevača.

S "Misom u e-molu" Tonči Bilić našao se, međutim, na vrlo skliskom terenu. Između grandioznosti njene ideje i veličine izvodilačkog sastava neoprezno je stavljen znak jednakosti, pa se tako punom sastavu Zbora HRT-a pridružio i Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić". Time je, pak, ukupno više od stotinu pjevača bilo u drastičnom zvukovnom nesrazmjeru naspram tek petnaest fino uvježbanih HRT-ovih puhača. K tome, predimenzioniranost zbora u hiperakustičnom prostou bazilike u Palmotićevoj ograničila je mogućnost za pregledno iznošenje polifonih struktura, pa se izvedba svela tek na kontrastiranje masivnih zvukovnih blokova. Bilić je pritom dobro prepoznao karakter pojedinih dijelova, ispravno potcrtavajući čas kranje skrušene, čas upravo ekstatične izljeve Brucknerove pobožnosti.

No, pri oblikovanju blokova zanemarilo se arhitektoniku cjeline, kojoj bi stabilnost trebale osigurati ne samo naizgled grubo istesane gromade, nego i njihovi suptilni međuodnosi. U širokom rasponu od poniznog početnog zaziva "Kyrie eleison" do zaključnog vapaja "Dona nobis pacem" našla se prevelika količina ishitrenih kulminacija, koje su napet i visok gotički lûk skladbe spljoštile na oblik glomazne, ali ravne krovne grede. To, naravno, ne znači da se Tonči Bilić nije trebao latiti "Mise u e-molu" – naprotiv, on je jedan od rijetkih naših dirigenata koji to djelo može predstaviti na koliko-toliko zadovoljavajuć način, za što je potreban i umjetnički kredibilitet, ali i spremnost na rizik. Njegov konačni rezultat stoga ne treba promatrati niti kao promašaj, niti kao uspjeh, nego prije kao nesavršen, ali ipak solidan putokaz prema nekoj zamišljenoj idealnoj interpretaciji.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Martin Gester i Tonči Bilić na Varaždinskim baroknim večerima
Promjene na vrhu gradske kulture
Jelena umjesto Pavla na formalno prvom mjestu zagrebačke kulture
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski privremeno bez ravnatelja!
Lisinski bez ravnatelja do 'rješavanja problema'
Einojuhani Rautavaara - Vigilia
Scenska prikazanja Stravinskog i Orffa
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Missa Solemnis
Staklenac - dokument skrivene povijesti
'Opera pod zvijezdama' u nogometnom duhu
Martina Gojčeta-Silić silazi na vrh
Milko Kelemen
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Be a happy worker
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Zagrebačke ljetne večeri i Scena 'Amadeo' - simbiozom do štednje!