Orfej - Ozren Prohić

Kao i Poulencova opera, i Monteverdijev je "Orfej" dobio uprizorenje koje je temeljito i vrhunski razrađeno u svakom svom segmentu, uz dodatnu vrijednost scenske provokativnosti.

Naravno, događaj je već i činjenica da je Zagreb konačno dobio priliku vidjeti jednu od prvih, ali i najznačajnijih opera u četiri stoljeća te glazbeno-scenske forme. No, ova je produkcija više od pukog odrađivanja kulturološkog duga. U glazbenom aspektu, u realizaciji "Orfeja" nije bilo slabe točke. Dirigent Hervé Niquet potvrdio je svoju reputaciju jednog od vodećih interpreta rane glazbe, uvjerljivo vodeći iznenađujuće preporođen Hrvatski barokni ansambl. Najveća zvijezda predstave svakako je bio tenor Krešimir Špicer u naslovnoj ulozi, no za njim nisu bitnije zaostajali ni drugi protagonisti, poput Ivane Kladarin, Helene Lucić, Ante Jerkunice, Ivice Trubića ili Ljubomira Puškarića.

Ipak, još je veći doprinos kvaliteti predstave dao Ozren Prohić. Njegovo je čitanje "Orfeja" iznimno ostvarenje, čak i za njegove i inače visoke standarde. U razrađenoj režiji, u kojoj ništa nije prepušteno slučaju ili improvizaciji, vrlo bitnu ulogu ima i rad ostalih članova autorskog tima – scenografkinja Marta Crnobrnja, kostimografkinje Julie Scobeltzine i oblikovatelja svjetla Denija Šesnića. Uz njihovu pomoć, Prohić stvara vlastitu reinterpretaciju priče o mitskom pjevaču, koja objedinjuje spoznaje o antičkoj tradiciji, baroknom teatru i suvremenim kazališnim tendencijama.

Svakako je pritom bila smjela, ali i učinkovita odluka da se predstavu realizira u tri bloka različitih vizualnih i gestikulacijskih identiteta, s tek vrlo diskretnim međusobnim poveznicama. Prolog i prvi čin protiču tako u duhu maksimalne stilizacije, u kojoj su, međutim, već jasno naznačeni odnosi između lakomislenih božanstava i pasivnih ljudskih promatrača. U procijepu između njih je polubog Orfej, koji je, zapravo, izopćenik iz oba kolektiva – on ne pristaje niti na ljudsku pasivnost, ali se, istovremeno, odriče i svojih božanskih moći.

Drugi i treći čin najjasnija su posveta baroknom teatru, ali ne na način historicističke slikovnice. Vizualni okvir tako sadrži reference na Rafaela i Leonarda, a ponajviše na Caravaggia, dok scenska gesta upućuje na baroknu formalnost, koju, međutim, sustavno ironizira. Spuštanje u Had donosi, pak, najveći kontrast. Režiser iznenada prebacuje u suvremeni okvir, potcrtavajući tako nestvarnost ranijeg arkadijskog konteksta. Još veći obrat donesen je u završnici opere, u kojoj se Orfej ne vraća u raniju idilu, nego u izokrenutu Trakiju, koja je i vizualno gotovo istovjetna Hadu. Sâm kraj djela osebujna je sinteza Monteverdijevog razrješenja, u kojem se naslovni junak s ocem Apolonom uzdiže u nebesa, i antičke verzije, u kojoj ga rastrgaju bakantice, bijesne što se odrekao ženske ljubavi.

Prohićeva interpretacija pritom je neskriveno provokativna. Orfejevo uzdizanje na božansku razinu naznačeno je slikom katoličke procesije, nakon koje, umjesto bijesnih bakantica, naslovnog junaka prebiju isti oni vjernici koji su ga još trenutak ranije slavili. Neskrivena je to referenca na sve one naše dične sugrađanine, koji se predstavljaju kao veliki katolici, a istovremeno se, uz prešutni blagoslov institucionalne religije, nasilno razračunavaju sa svakim tko se ne želi prikloniti psihologiji mase. I opet je ovdje riječ o začudnom obratu - Orfejeva se božanskost, ili barem natčovječnost, ne iskazuje kroz njegove nadnaravne osobine, nego upravo kroz ljudski individualizam i spremnost na borbu za vlastiti identitet i osobno dostojanstvo. To možda nije više ni antički ni barokni Orfej – ali je u svakom slučaju i Monteverdijev i naš suvremenik.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Metropolitan u Lisinskom
Izravni prijenosi iz Metropolitana u Lisinskom
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Povratak oratorijskih koncerata na Varaždinske barokne večeri
Jesen u Zagrebu
'Majka svih festivala' – predizborni trik ili prava 'Jesen u Zagrebu'?
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
Orfej silazi – Janusz Kica
Petar Selem
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Plesna sjećanja Kombinirane operacije
'I am 1984' - plesno sjećanje Barbare Matijević
Proces - Ivan Plaziblat
Šišmiš - Damir Lončar
Kazalište - godišnji pregled 2007.
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Philip Pickett: Händel u opernim kućama nema veze s komornom glazbom
Aapo Häkkinen i Hrvatski barokni ansambl
Hrvatski barokni ansambl u 'Nordijskom deliriju'
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Missa Solemnis
Carmen - Philippe Himmelmann
Britak, žestok i grub Držić na Ljetnim igrama
Mateja Koležnik ponovo režira u Zagrebu
'Brana' u Gavelli
I konje ubijaju, zar ne - Ivica Boban
Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
Dama s kamelijama - Derek Deane
'Dama s kamelijama' - novi balet Dereka Deanea
Cirkus između Viteza i Kralja
Out - Via Negativa
Turandot – Gianluca Marcianó
Puccinijeva Turandot bez tuđih dodataka
Puccinijeva Turandot u HNK-u se izvodi - koncertno
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Splitski HNK novu sezonu dočekuje s brojnim nedoumicama
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Damir Zlatar Frey postavlja ambijentalnu Toscu
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
Tosca u Rijeci na tri lokacije
Don Carlos - Petar Selem
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Be a happy worker
Be a Happy Worker: Work-to-Rule
Dani satire 2008. - komentar
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
U agoniji - Branko Brezovec
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Baletna večer u HNK
Baletna večer - tri suvremene koreografije u HNK-u
Oluja - Ivica Kunčević
Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a
Koriolan - stup društva
Kurspahić i «Koriolan» u &TD-u: Heroj ili zločinac?
'Mirjana' - opera za koju se nije znalo da postoji
Novootrkivena opera 'Mirjana' u HNK
Idiot - Ivan Plaziblat
Danse macabre - Staša Zurovac
'Danse macabre' Staše Zurovca u HNK
Triptih – Arnaud Bernard
Tri opere o smrti
Kos - Zijah Sokolović
Objavljen 'D'Annunzijev kod' - druga knjiga trilogije 'Krv' Borisa Perića
Boris Perić predstavio svoju knjigu 'D'Annunzijev kod'
Sprovod u Theresienburgu
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Počinje umjetnička akcija 'Odbrojavanje'
Umjetniča akcija 'Odbrojavanje' broji sitno do otvaranja plesnog centra!
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Umro Galiano Pahor
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Nova Carmen mogla bi izazvati i oduševljenje i zgražanje!
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Opera za tri groša - Krešimir Dolenčić
Prosjaci, lopovi i kurve...
Ne kao ja - Via Negativa
Milana Broš i Boris Buzančić dobitnici nagrada za životno djelo
Gavelline večeri - rezime
Pepeljuga - Derek Dean
Pepeljuga nije (samo) bajka
Gavelline večeri po 22 put
Park - Janosz Sikora
Pir malograđana - Paolo Magelli
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi
Nova smrt trgovačkog putnika
Youri Vámos: Shakespearea se ne može mijenjati
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Livio Badurina nagrađen za ulogu Laure!
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Ana Lederer
Mate Matišić
Slobodan Šnajder
Mladen Tarbuk
Turbofolk - Oliver Frljić