Glazba za dvorjane i pučane

Stoga, iako je ta podjela, u osnovi, i umjetna i štetna, ona se i dalje retrogradno primjenjuje i na djela nastala u ranijim razdobljima. Naizgled kontradiktorno, sav besmisao te razdiobe zorno su prikazala posljednja dva koncerta iz mini ciklusa "za ljubitelje baroka i rane glazbe" ovogodišnjih Zagrebačkih ljetnih večeri. Kontradiktorno zato što je, površinski gledano, jedan od tih dvaju koncerata predstavio "ozbiljnu" glazbu austrijskih carskih dvorova od petnaestog do sedamnaestog stoljeća, a drugi onu "zabavnu" srednjoeuropskih pučana iz doba bečke klasike. No, koliko god se činilo da ti i takvi programi pripadaju posve oprečnim glazbenim svjetovima, pomnijim slušanjem otkrivaju se njihove, zapravo, posve logične i čvrste poveznice.

Sastav "Armonico tributo", jezgru kojeg čini "par excellence" dvorski sastav od četiriju viola da gamba, predvođen Lorenzom Duftschmidom uistinu se jest usredotičio na glazbu čija provenijencija, ambicija i realizacija jest umjetnička. Dapače, neka od izvedenih djela, poput onih renesansnih majstora Heinricha Isaaca i Ludwiga Senffla školski su primjeri majstorske spekulativnosti, u kojoj iznimno složene kontrapunktske strukture prijete da postanu same sebi svrhom. No, takvi umjetnički, ili, bolje rečeno, umjetni konstrukti, ne bi bili niti približno toliko uspjeli da svoju bazu nemaju u pučkoj, odnosno, jezikom kasnijih razdoblja rečeno, "popularnoj" glazbi. Jer, koliko god skladateljski postupci bili iznimno sofisticirani, temeljnu građu renesansni majstori vrlo često preuzimaju iz folklorne sfere. Izvornim je napjevima tako konteskt bitno promijenjen, ali čar konačnog proizvoda leži, između ostalog, i u tome što je "neumjetničko" porijeklo polazišnog materijala i dalje ostalo prilično jasno prepoznatljivo.

Nasuprot tome, ansambl "Schikaneders Jugend" temelji se na neprikosnoveno pučkom srednjeuropskom triju šalmaja, gajdi i organistruma, uz povremeno uključivanje jednako pučke drombulje i jodlanja. Glazbenici koje vodi oboist Andreas Helm pritom sviraju repertoar koji je bio namijenjen folklornom kontekstu. No, s obzirom na naše iskustvo umjetničke glazbe osamnaestog i ranog devetnaestog stoljeća, ovdje još i jasnije prepoznajemo kako je komunikacija između "ozbiljne" i "popularne" sfere bila intenzivna i, što je još važnije, dvosmjerna. Jer, dok ćemo u svirci koja slijedi uzore austrijskih putujućih glazbenika čuti i melodijske obrasce prisutne u djelima, recimo, Mozarta ili Schuberta, istovremeno je jasno i kako su određene harmonijske progresije u pučku praksu došle iz svijeta profesionalnog glazbovanja.

I možda upravo u toj konstantoj interakciji leži najveći potencijal za plodotvorno glazbeno djelovanje. Jer, zatvorenost u okvire samo jednog stilskog i/ili estetskog konteksta nužno nameće ograničenja, pa čak i svojevrsnu izvedbenu autističnost. Ona, naravno, može dovesti i do vrhunskih rezultata. No, kao što su pokazali i "Armonico tributo" i "Schikaneders Jugend", dijalog je uvijek zanimljiviji od monologa.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Amadeo u kolovozu i rujnu
Scena Amadeo – od novog Filipa Šovagovića do uskrslog Ayllua
Četiri okarine za kraj Zagrebačkih ljetnih večeri
Úngút u Klovićevim dvorima
Islandska glazba u jazz aranžmanima
Caitríona O'Leary i Dúlra
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
Caitríona O'Leary otkriva stare slojeve irske glazbe
Jordi Savall na Zagrebačkim ljetnim večerima
Od klasike do jazza i etna na Zagrebačkim ljetnim večerima
Koncertna direkcija Zagreb priprema 'Ljeto lijepih žena'
'Schickaneders Jugend' i pop glazba 18. stoljeća
Zagrebačke ljetne večeri i Scena 'Amadeo' - simbiozom do štednje!
Hrvatski barokni ansambl i Andreas Helm