Orkestar Champs-Élysées

Taj je teritorij manje-više jasno razgraničen od onoga koji je u domeni tradicionalnih sastava - specijalisti za 'povijesnu obaviještenost' tako su prisvojili repertoar renesanse i baroka, a glazbenici koji sviraju na suvremenim glazbalima zadržali su pravo na klasiku, romantiku i dvadeseto stoljeće. Ta je crta bojišnice, doduše, bila ponešto labava u rubnim područjima kao što je ono pretklasično, ali ipak se neko vrijeme prilično dobro znalo što je čiji posao.

Ta se vremena, međutim, polako ali sigurno bliže svom kraju. Jer, i moderni simfonijski orkestri sve češće posižu za barokom, surađujući s dirigentima koji njeguju 'povijesnu obaviještenost', dok, s druge strane, 'autentičari' sve dublje prodiru u devetnaesto stoljeće. Kada su se pojavile prve snimke Beethovenovih simfonija na povijesnim glazbalima, mnogi su se pitali gdje je kraj takvom prisvajanju terena za kojeg se dotad smatralo da bi trebao biti neprikosnoveni resor modernih orkestara. Odgovor nije trebalo dugo čekati, jer su se uskoro počele pojavljivati 'autentične' snimke Berlioza i Brahmsa, a potom čak i Verdija i Mahlera.

Zasad, doduše, nitko još uvijek neće zabraniti tradicionalnim orkestrima da sviraju svoj 'željezni repertoar', ali sve se više pojavljuju i sastavi koji pokazuju da ta općeprihvaćena tradicija i nije toliko neupitna kakvom se inače smatra. Jedan od takvih sastava je i pariški 'Orkestar Champs-Élysées', kojeg predvodi belgijski dirigent Philippe Herreweghe, inače proslavljen interpretacijama Bacha i francuskih baroknih majstora. Osnovne smjernice rada tog orkestra do u riječ su istovjetne onima koje prate ansamble specijalizirane za barok, s jednom ključnom razlikom – oni sviraju repertoar u rasponu od konca 18. do početka 20. stoljeća.

Kako se moglo čuti prilikom gostovanja ovog sastava u Lisinskom, razlike u zvuku, u odnosu na standardne simfonijske sastave, u osnovi i nisu prevelike, ali su ipak zamjetne i donose novu, iako zapravo 'staru' boju dobro poznatim djelima Richarda Straussa i Gustava Mahlera. Jer, dok gudački instrumenti, koji su svoj konačni oblik dobili već u osamnaestom stoljeću, zvuče jednako, isto se ne bi moglo reći i za puhače. Naime, ti su instrumenti svoj definitivan oblik dobili tek prije stotinjak godina, pa njihove starije varijante još uvijek u međusobnim kombinacijama ne ostvaruju kompaktno suzvučje na kakvo smo danas navikli.

No, ako je izjednačavanje boja bilo ideal kojem se dugo težilo, raznolikost koju nudi 'Orkestar Champs-Élysées' ima i nezanemarivih prednosti. Jer, u rafiniranim instrumentalnim kombinacijama Straussovih solo-pjesama, a još i više u složenim zvukovnim strukturama Mahlerove 'Četvrte simfonije' takvi instrumenti omogućavaju daleko bitniju transparentnost, ali i profinjenost cjelokupne zvučne slike.

To je slika na koju nismo navikli, i mnogi su je posjetitelji Lisinskog dočekali s nelagodom, pa čak i negodovanjem. Jednake reakcije pobudio je i nastup odlične britanske sopranistice Carolyn Sampson, koja je ovim Straussu i Mahleru pristupila na isti način kao i baroknim majstorima, po čijim je interpretacijama najpoznatija na svjetskim koncertnim podijima. No, ako u ovom repertoaru i jesmo navikli na voluminoznije glasove, nipošto ne treba zaboraviti da su obojica ovih skladatelja inzistirali na lirskim sopranima, a britanska gošća toj definiciji bolje odgovara od većine uobičajenih interpretkinja vokalne glazbe bečke Moderne.

Moramo, nažalost, primijetiti i da bi bolje bilo da se pred orkestrom našao neki drugi dirigent, jer je Herreweghe donio interpretacije koje su tek korektne, ali, zapravo, ne zalaze u dublje značenjske slojeve odabranih partitura. Ipak, čak i s takvim solidnim, iako ne i idealnim dirigentom, ovaj je koncert zorno pokazao kako čak niti čvrsto ustaljene predodžbe o standardnom simfonijskom repertoaru ne trebamo tek tako prihvatiti zdravo za gotovo. Jer, kao i u ranoj glazbi, i u onoj koja je stara 'samo' stotinjak godina uvijek je moguće pronaći nešto novo.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Kraljevska flamanska filharmonija
Kiparske instalacije Davida Smithsona u Galeriji Karas
Marija Magdalena - Dimitrije Popović
Bacharach & Krištofić predstavljaju novu knjigu i izložbu
Bachrach & Krištofić: Dvostruka igra
Susret Bacha i iranske glazbe
Emma Kirkby i Richard Egarr
Martin Gester i Tonči Bilić na Varaždinskim baroknim večerima
Fotografije planetarnih pejzaža Michaela Bensona
Baletna večer - Leo Mujić, Nacho Duato i Vasco Wellenkamp
Baletna večer u HNK
Baletna večer - tri suvremene koreografije u HNK-u
Hrvatski barokni ansambl i Andreas Helm
Musica Viva
Hrvatski barokni ansambl u 'Nordijskom deliriju'
Studentski 'Ljubavni napitak'
'Ljubavni napitak' Muzičke akademije
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Flauti a due u HGZ-u
Didona i Eneja / Smrt u Veneciji
Ljubav, smrt i politika u trojedinoj predstavi
Međunarodni tjedan udaraljkaških ansambala
Književnost - godišnji pregled 2007.
Bolja polovica kreativnog rada
Bolja polovica - izložba autorskih dvojaca
Pier Paolo Pasolini jedan je od najvažnijih filmskih autora dvadesetog stoljeća.
Paul McCreesh: ne vidim potrebu za sviranjem na metalnim e-žicama
Ruža na asfaltu
Ruža na asfaltu – postmodernistički mjuzikl
Karamazov u Lisinskom
Edin Karamazov
Edin Karamazov: Sting je sretan izbor za izvođenje Dowlanda
Močvara u Karanteni zbog 'Ljetne kulturne groznice'
'Incest' pod okriljem Vjesnikove književne nagrade?
O novootkrivenom Vivaldijevom psalmu
Barokna trublja nije nesavršen instrument!
'Od Bacha do Bauhausa' - povijest njemačke kulture
Lastavica u Lisinskom
Prva izvedba Puccinijeve Lastavice u Hrvatskoj
Out - Via Negativa
Petar Selem
Povratak oratorijskih koncerata na Varaždinske barokne večeri
Baletni San ljetne noći na Splitskom ljetu
Don Carlos - Petar Selem
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
Nikša Bareza u srazu s Lutosławskim i Mahlerom
Udaraljkaška elita u Bjelovaru
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Lutosławskijev 'Glasovirski koncert' prvi put u Hrvatskoj
Martina Gojčeta-Silić silazi na vrh
Metropolitan u Lisinskom
Izravni prijenosi iz Metropolitana u Lisinskom
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Koncert za Zakladu Ana Rukavina i Vjekoslava Šuteja
Dvorana Lisinski obnovila svoje orgulje
Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Lisinskom
Obnovljene orgulje u Dvorani Lisinski
Njemačka komorna filharmonija iz Bremena
Drukčija klasika na Bundeku
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski privremeno bez ravnatelja!
Lisinski bez ravnatelja do 'rješavanja problema'
Ivana Orleanska na lomači
Njemačka državna filharmonija Porajnja-Falačke
Ruski nacionalni orkestar
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Simfonijski orkestar Grada Caracasa u Lisinskom
Vesna Gorše snima live album u Lisinskom
Einojuhani Rautavaara - Vigilia
Sprovod u Theresienburgu
Umijeće improviziranja na orguljama
Hilary Hahn u Lisinskom
Kvartet Porin i Monika Leskovar u Lisinskom
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Tosca - koncertna izvedba
Aziza Mustafa Zadeh u Lisinskom
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Ivo Pogorelić u Lisinskom
Londonska filharmonija i Leonard Slatkin
Milko Kelemen
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Umro Nenad Turkalj
Mayumana - idejno ispražnjena zabava
Duško Ljuština