Missa Solemnis

Takva njegova pozicija, doduše, nije bila namjerna, ali je, s druge strane, itekako imala pokrića. Jer, Horvat je bio jedan od rijetkih naših umjetnika koji je imao i iskustva i kapacitete za ovladavanje ovom teškom glazbenom gromadom, možda i najzahtjevnijom unutar čitave europske glazbe prije dvadesetog stoljeća. K tome, na raspolaganju su mu uvijek bili vrsni izvođači – redovito vrhunski solisti, gromoglasan Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, te Zagrebačka filharmonija, koja je u doba njegove posljednje izvedbe tog djela još uvijek bila na relativno pristojnoj sviračkoj razini.

Uz takve premise, Horvat je opetovano gradio interpretaciju koja se sastojala od monumentalnih zvučnih blokova, obilježenima dinamičkim ekstremima, kojih u partituri uistinu ne nedostaje. Na taj način zazvučala je tradicionalna vizija Beethovena kao vječnog borca, koji će, nakon krajnje mukotrpne borbe, ipak uvijek uspjeti izvojevati pobjedu nad čitavim svijetom, ali i nad sâmim sobom.

Horvatov je monopol, međutim, 23.11.2007. prekinuo Nikša Bareza, i inače jedini hrvatski dirigent koji u ovom trenutku snagom svog umjetničkog autoriteta može Horvatu parirati, pa čak ga i nadmašiti. Naizgled, izvodilački mu sastav nije išao na ruku, no, prividne nedostatke Bareza je znao okrenuti u svoju korist. Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije ne posjeduje, doduše, Filharmonijinu okretnost, ali je zato bitno fleksibilniji i kompaktniji ansambl, pa stoga povremena manja tehnička posrtanja niti u jednom trenutku nisu ugrozila integritet izvedbe. Slično je bilo i s kvartetom vokalnih solista. Mihaela Komočar, Dubravka Šeparović-Mušović, Tomislav Mužek i Ante Jerkunica pjevači su koji jesu mlađi i donekle neiskusniji od umjetnika koje je svojevremeno bio angažirao Horvat. No, to su ujedno i glazbenici koji su istovremeno u naponu snage, ali i još uvijek otvoreni za nova iskustva. Rezultat je tako bio maksimalno usklađen kvartet, kakav se uistinu rijetko čuje, a doprinosi svakog od njegovih članova bili su vrhunski, čak i u rijetkim trenucima popuštanja koncentracije sopranistice.

"Goranovci" su, pak, element koji povezuje Horvatove i Barezinu izvedbu. No, to kao da ovaj put nije bio isti zbor. Jer, usprkos moćnom zvuku fortissimo dijelova, ton je uvijek ostao u granicama dobrog ukusa. To treba ponajprije zahvaliti zborovođi Luki Vukšiću, ali i Nikši Barezi, koji je ispravno shvatio da njemački glagol "schreien", izričito naveden u skladateljevim uputama, ne mora značiti samo "vikati", nego i "klicati", što je više idejna nego vokalna kategorija, primjerenija Beethovenovim zamislima.

Ipak, najveća razlika između dvojice dirigenata, u kojoj Bareza ostvaruje bitnu prednost, jest pristup idejnom svijetu "Misse solemnis". Jer, nasuprot Horvatu, koji Beethovena čvrsto smješta u njegovo vrijeme, ali iz perspektive devetnaestog i dvadesetog stoljeća, Bareza istražuje sve ono što je na skladatelja utjecalo, ali i ono čime je on ostavio traga na sljedeće genaracije. Horvatov je Beethoven tako tek jedan od najvećih suvremenika Haydna, Mozarta i Schuberta; Barezin je, međutim, skladatelj koji je istovremeno konzervativan u svom pozivanju na Händela i druge barokne majstore, ali i avangardan u otvaranju puteva kojima će kasnije kročiti, recimo, Brahms, Bruckner ili Mahler.

Sve je to, i opet u opreci prema Horvatu, obogaćeno temeljitim istraživanjem povijesnih izvodilačkih praksi, u kojima izbor inače neuobičajenih tempa i sviračkih artikulacija nije tek pomodno pozivanje na "povijesnu obaviještenost", nego rezultat uvjerenja kako će revolucionarnost skladateljevog pisma najbolje do izražaja doći upravo unutar zvučne slike kakvu je i sâm imao na raspolaganju.

Taj i takav Barezin Beethoven u konačnici progovara mnogo snažnije, ali i univerzalnije od Horvatovog. Jer, iako je tek Gustav Mahler bio onaj koji je ustvrdio kako "simfonija mora sadržavati čitav svijet", tu ideju implicitno u djelo provodi već i Beethoven. A ovaj skladatelj, barem kad ga čita Nikša Bareza, svojom simfoniziranom oratorijskom misom obuhvaća i puno više – ne samo svijet, nego i čitav svemir, u svoj njegovoj fizičkoj, ali, što je još i važnije, i duhovnoj sveobuhvatnosti.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Lastavica u Lisinskom
Prva izvedba Puccinijeve Lastavice u Hrvatskoj
Petar Selem
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Koncertna izvedba Brkanovićevog Ekvinocija
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Mirjana - Petar Selem
Nikša Bareza u srazu s Lutosławskim i Mahlerom
Lutosławskijev 'Glasovirski koncert' prvi put u Hrvatskoj
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Milko Kelemen
Praizvedba djela Milka Kelemena
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Orfej - Ozren Prohić
Kraljevska flamanska filharmonija
Njemačka komorna filharmonija iz Bremena
Martha Argerich i Mischa Maisky
City of London Sinfonia
Festival komorne glazbe
Treći Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe
Novo ruho starog klavira
Restauriran povijesni glasovir iz Trakošćana
Ruski nacionalni orkestar
Musica Viva
Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Lisinskom
Večer Johanesa Brahmsa
Edin Karamazov
Edin Karamazov: Sting je sretan izbor za izvođenje Dowlanda
Don Carlos - Petar Selem
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u
Tribina: Od kada imamo 'svoje' države revolucija nije na vidiku
Ideja otpora i kultura života kao glavno nasljeđe 1968.
Međunarodni tjedan udaraljkaških ansambala
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
O novootkrivenom Vivaldijevom psalmu
Duško Ljuština
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski privremeno bez ravnatelja!
Lisinski bez ravnatelja do 'rješavanja problema'
Ex profundo exitus
Dubravko Palanović: Ne pišem nebuloze
Violončelističko natjecanje iznenadilo raspodjelom nagrada
Tosca - koncertna izvedba
Novi gost dirigent u Zagrebačkoj filharmoniji
Karamazov u Lisinskom
Iz domaće kuhinje
Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme
Dama s kamelijama - Derek Deane
Martina Gojčeta-Silić silazi na vrh
Paul McCreesh: ne vidim potrebu za sviranjem na metalnim e-žicama
Orkestar Champs-Élysées
Tri - Drago Glamuzina
Večer Antona Brucknera u ciklusu Sfumato
Njemačka državna filharmonija Porajnja-Falačke
Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan sviraju Brahmsa
Kvartet Porin i Monika Leskovar u Lisinskom