Međunarodni tjedan udaraljkaških ansambala

Ona se pritom mogu kretati i u okvirima već poznatih prostora zvukovnosti, ali i otkrivati nova. I možda upravo u toj istraživačkoj znatiželji leži najveća vrijednost netom održanog petog Međunarodnog tjedna udaraljkaških ansambala, koji se većim dijelom odvijao u Bjelovaru, ali je zaključen koncertom u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu 13.01.2008.

Na tom posljednjem koncertu predstavili su se rezidentni festivalski ansambl, domaći 'Bing Bang', te dva gostujuća profesionalna sastava – 'Global Percussion Network' i 'Percussions Claviers de Lyon'. Raznolikost mogućnosti udaraljkaškog zvuka jasno se očitovala u programu koncerta. Jer, domaćini su se predstavili skladbom 'Anarhokor' Berislava Šipuša, koja je praizvedena na samom početku festivala u Bjelovaru, u kojoj su u središtu pozornosti glazbala bez fiksne visine tona. Šipuš stoga, svjesno lišen mogućnosti tradicionalne motivičke razrade melodijske građe, ovdje istražuje mogućnost gradnje dramaturgije kontrastiranjem raznih dinamičkih i ritamskih situacija. Tome su pridodane i naznake instrumentalnog teatra, iako je skladba svojom kvalitetom mirno mogla proći i bez njih.

S druge strane, članovi ansambla 'Global Percussion Network' su, u suradnji s meksičkim udaraljkašem Evaristom Aguilarom krenuli drugim putem. U skladbi 'Voces de la Huasteca' svog voditelja Andersa Åstranda tročlani sastav na melodijskim glazbalima razrađuje prepoznatljive melodijske i ritamske obrasce meksičkog folklora, dok na toj podlozi Aguilar improvizira na setu bubnjeva. Rezultat je svakako zanimljiv i vrijedan pozornosti, iako se u žaru improvizacije ipak malo pretjeralo s trajanjem izvedbe.

Nasuprot tome, 'Percussions Claviers de Lyon' svoje glazbovanje drži pod možda i prevelikom kontrolom. Riječ je o peteročlanom ansamblu, koji glazbuje isključivo na klavijaturnim udaraljkama, te se specijalizirao za obrade orkestralne literature. U tom smislu, njihov je aranžman nekoliko stavaka iz Bernsteinove 'Priče sa Zapadne strane' bio učinkovit, i to puno više od skladbe 'Point Bak', koju je izvorno za ovaj ansambl skladao njegov voditelj Gérard Lecointe. Bez obzira što ideja o istraživanju perkusivnih elemenata Bachove glazbe ima nezanemarivog potencijala, u konkretnoj skladbi se i previše vrludalo preširokim spektrom izraza, u rasponu od kvaziminimalizma do upravo nepodnošljivo sladunjavog zaključnog aranžmana čuvenog 'Preludija u C-duru' iz prvog dijela 'Dobro ugođenog klavira'.

Ipak, upravo zato što su organizatori zagrebačku javnost htjeli upoznati s najboljim sastavima svog festivala, publika je u glavnom gradu ostala prikraćena za najzanimljiviji aspekt bjelovarskog okupljanja udaraljkaša. Naime, tijekom proteklog tjedna oni su glazbovali ne samo svaki sastav sâm za sebe, nego i zajednički, a rezultati tog rada predstavljeni su na efektnom gala koncertu u bjelovarskom Domu kulture 12.01.2008. Izbor djela tamo je bio puno atraktivniji, počevši s moćnim zvukom četrdesetak udaraljkaša u izvedbi skladbe 'Sounds of Japanese Drumming' festivalskog gosta Ludwiga Alberta. Uslijedile su i zanimljive 'Jazz Variants' Johna Becka i udaraljkaškom zvuku iznenađujuđe prikladne dvije pjesme Franka Zappe. No, najveće je oduševljenje, posve opravdano, izazvalo djelo 'Orchestral Favorite' francuskog skladatelja i perkusionista Henryja Cageta, u kojoj se na iznimno duhovit način unutar tek kojih pet minuta niže gomila citata, u rasponu do Bacha i Mozarta, preko Franka Sinatre, sve do motiva iz glazbe za igrane i animirane filmove.

Upravo je to djelo na neki način simbolično dalo i sukus čitavog bjelovarskog festivala, koji se može sažeti u tri osnovne odrednice – istraživanje zvuka, zajedničko nastupanje i neposredan odnos s publikom. Dodatnim sažimanjem, mogli bismo izlučiti samo jedan pojam koji je osnova sve tri ove odrednice – komunikacija. A to je ono što glazbenicima međusobno, ali i u kontaktu s publikom, inače prečesto nedostaje.

Trpimir Matasović