Simfonijski orkestar Grada Caracasa u Lisinskom
| 07.04.2008. | Print | Pošalji link |
Svjesna ili podsvjesna opterećenost eurocentričnim pogledom na svijet podrazumijeva, između ostalog, i skepsu prema svemu što dolazi iz Novoga svijeta.
Jer, kako često mislimo, sve što ondje nastaje je ili posve strano našem duhu, ili tek recikliranje kulturnih dostignuća Starog kontintenta. U tom smislu, subotnje gostovanje Simfonijskog orkestra Grada Caracasa u velikom Lisinskom očekivalo se više kao egzotičan doprinos zagrebačkoj koncertnoj ponudi, a manje kao potencijalno relevantan glazbeni događaj. Možda je stoga veći mamac za publiku bilo ime njemačke, dakle, "naše", europske pijanistice Ragne Schirmer.
Uvidom u biografije gostujućih umjetnika takve su predrasude mogle biti samo ojačane. Jer, pijanistica, premda mlada, već ima iza sebe respektabilnu karijeru, te je se može nazvati ljubimicom i koncertne publike i diskografske industrije. S druge strane, venecuelanski orkestar nema osobitu tradiciju – osnovan je tek 1980. godine – a njegov značaj uglavnom je lokalan. To što je taj "lokalitet", konkretno Južna Amerika, bitno veći od "naše" Europe pritom se uredno zanemaruje. K tome, niti peruanski dirigent David del Pino Klinge, gledano iz eurocentrične perspektive, ne može osigurati suglasje izvedbe s europskom tradicijom.
Sraz različitih kultura uistinu se i dogodio, i to na prilično drastičan način, u zajedničkoj izvedbi Gershwinovog "Koncerta za glasovir i orkestar u F-duru", i to usprkos potencijalno medijatorskom profilu djela koje balansira između europske baštine i elemenata američkih tradicijskih glazbi. No, suprotno predrasudama obojenim očekivanjima, u tom srazu nedoraslom izazovu pokazala se pijanistica, a ne orkestar. Ragna Schirmer tehnički je briljantna tipkačica, ali bez i trunke senzibiliteta za specifične stilske i ekspresivne datosti charlestonea i bluesa, koje su ključna sastavnica Gershwinove partiture.
Nasuprot njoj, David del Pino Klinge i njegov orkestar upravo su na tom terenu najjači. Jer, premda svirci ansambla iz Caracasa ponekad i nedostaje preciznosti, taj je manjak višestruko kompenziran iskonskom muzikalnošću. Način na koji se pritom prilazi naizgled sitnim, ali, zapravo, presudnim ritamskim i intonacijskim odmacima nešto je što će uistinu teško doseći bilo koji europski orkestar. Naime, relativno skroman staž orkestralnog glazbovanja u slučaju je venecuelanskog sastava više prednost nego mana. Jer bilo je, doduše, dovoljno vremena da se usvoji tekovine europskog glazbovanja, ali one, srećom, nisu umanjile senzibilitet za folklornu neopterećenost krutim obrascima umjetničke glazbe.
Ipak, bez obzira na svijest da im je upravo folklorno najjača domena, orkestar iz Caracasa nije svoj program oblikovao primarno na toj premisi. U nju se, doduše, jesu uklapali plesni dodaci, a donekle i Gershwinova "Kubanska uvertira", ali ne i preostala izvedena djela. Lapidarni "Notturno" suvremenog venecuelanskog skladatelja Eduarda Martureta pokazao je tako da ansambl može biti jednako sugestivan i u interpretaciji djela koje se ne temelji na bučnim ritmovima, nego, upravo suprotno, na atmosferičnom istraživanju orkestralnih boja u pretežito tihoj dinamici.
Kada je, pak, riječ o "Čudesnom mandarinu" Bele Bartóka, ključnom se pokazala vještina svih glazbenika, i to ne samo udaraljkaša, u jasnom donošenju pregnantne ritamske okosnice partiture. No, to je nešto na čemu će kod ovog djela ionako inzistirati svaki razuman dirigent. Ono čemu je, međutim, David del Pino Klinge, posve opravdano, posvetio još i veću pozornost, jest isticanje inače prečesto zanemarenih latentnih folklornih korijena Bartókovog glazbenog izraza. Stoga je upravo izvedba tog djela najbolje pokazala najveću vrijednost gostovanja Simfonijskog orkestra Grada Caracasa – podsjećanje da čak niti u najsofisticiranijim umjetničkim djelima ne smijemo zanemariti ono što je u njima arhetipsko i, kao takvo, razumljivo svakome, bez obzira na prethodno glazbeno iskustvo.
Trpimir Matasović
Pročitajte i ...
Aziza Mustafa Zadeh u Lisinskom
Koncertna izvedba Brkanovićevog Ekvinocija
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom
Susret Bacha i iranske glazbe
Drukčija klasika na Bundeku
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski privremeno bez ravnatelja!
Lisinski bez ravnatelja do 'rješavanja problema'
Ivana Orleanska na lomači
Njemačka državna filharmonija Porajnja-Falačke
Ruski nacionalni orkestar
Novo izdanje rodno osviještene Jazzarelle
Vesna Gorše snima live album u Lisinskom
Einojuhani Rautavaara - Vigilia
Lutosławskijev 'Glasovirski koncert' prvi put u Hrvatskoj
Sprovod u Theresienburgu
Umijeće improviziranja na orguljama
Hilary Hahn u Lisinskom
Kvartet Porin i Monika Leskovar u Lisinskom
Udaraljkaška elita u Bjelovaru
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Vesela udovica - Peter Oschanitzky
Tosca - koncertna izvedba
Festival novog cirkusa
Festival novog cirkusa - žongliranje kao umjetnička, a ne politička disciplina
Ivo Pogorelić u Lisinskom
Londonska filharmonija i Leonard Slatkin
Paul McCreesh: ne vidim potrebu za sviranjem na metalnim e-žicama
Orkestar Champs-Élysées
Milko Kelemen
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Karamazov u Lisinskom
Umro Nenad Turkalj
Mayumana - idejno ispražnjena zabava
Duško Ljuština
19.11.2008.
- Martha Argerich i Mischa Maisky
- Sumnja - Marko Torjanac
- Glasi iz planina - Rene Medvešek
- Zrno utjehe - Marc Forster
- T-HTnagrada@msu.hr
- Pijani proces - Ivica Buljan
- 45. Glazbena tribina Pula
- Iza stakla - Zrinko Ogresta
- Teretni čovjek - Damir Bartol Indoš
- Risque d'attente
- Odvažnost nade - Barack Obama
- Eugen Indjić i Zagrebačka filharmonija
- Gostovanja na Gavellinim večerima
- Zift - Javor Gardev
- Ruski prozor - Dragan Velikić
- Dama s kamelijama - Derek Deane
- Festival novog cirkusa 2008.
- Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
- Kao da je bilo nekad - Dušan Vesić
- 3. Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe
