Priit Pärn - dobitnik Animafestove nagrade za životno djelo
| 03.06.2008. | Print | Pošalji link |
Priit Pärn rođen je 1946. godine u Tallinu, danas glavnom gradu Estonije, tada tek jedne od brojnih sovjetskih republika.
Iako je studirao biologiju i želio se baviti ekologijom, Pärn je oduvijek volio crtati, te se uz studij počeo baviti karikaturom. U sovjetsko vrijeme totalitarnog komunizma to nije bio bezopasan posao, jer se svaka pogrešno shvaćena karikatura mogla smatrati antidržavnim činom, a isto se moglo dogoditi ako bi bila ispravno shvaćena, jer su karikaturisti uvijek pokušavali pomaknuti uske granice slobode koje je nametao režim. Krajem šezdesetih je po prvi puta počeo razmišljati o animaciji, a priliku da se u njoj okuša dobio je 1974. godine, kada je imao priliku osmisliti likove za jedan kratki crtani film. Tri godine kasnije režirao je i svoj prvijenac, «Je li zemlja okrugla?», a uskoro su uslijedili novi filmovi i veliki međunarodni uspjesi.
![]() |
Priliku za rad na animiranom filmu iskoristio je kako bi bolje shvatio ovaj medij, no sada mu se čini kako velike razlike između karikature i animacije zapravo nema: «Što se tiče pitanja kako sam se uspio prebaciti s karikature na animaciju, bilo je lagano. Moje neiskustvo mi je omogućilo da napravim taj prijelaz bez problema. Tek kasnije sam shvatio razne značajne razlike, ali mi se danas čini kako su karikature vrlo kratki filmovi, jer jedna slika karikature mora ispričati i što se dogodilo prije i poslije nje.»
![]() |
«Smetale su im moje osnovne ideje. Moji filmovi su imali problema s Moskvom zbog grafičkog stila, a drugi razlog je bio što su priče bile otvorene i nisu docirale. Apsurdno je bilo to što su se ljudi na Zapadu divili mojem crtanju, a kod kuće su ga smatrali ružnim», kaže režiser, ali dodaje kako je pozni komunizam bio iznenađujuće zlatno doba za animatore, jer je državni novac za filmove i dalje stizao, ali je prestala cenzura. Danas Priit Pärn vodi privatni animacijski studio u Estoniji, koji uz crtane filmove proizvodi i reklame. Također, radi na osnivanju Odsjeka za animaciju talinskog sveučilišta, a uz sve to nalazi i vremena stvarati nove filmove. Njegov najnoviji rad ujedno je najduži, čak 44 minute, a premijera se očekuje sljedeće godine.
(G.D.)
Pročitajte i ...
Motovun slavi deseti rođendan
Motovun film festival slavi 10 godina postojanja
Status žena u animaciji se mijenja na bolje
Animafest 2008.
Hulahop ponovo predstavlja Animafest
Film - godišnji pregled 2007.
Hiroshi Harada u raljama poslušnih djevojčica
Novi ravnatelj Animafesta: 'Nisam glasao u izboru za sebe samoga!'
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Tito od Rusije do Brijuna
Zvonko Maković
Speed racer - Andy & Larry Wachowski
21.11.2008.
- Lezbijske snaše na izložbi u Galeriji SC
- Nogomet + tango = 'Argentina' - Hrvatska
- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne želi da se uči o nacističkim zločinima
- Mediji i prava djeteta – tema Festivala prvih
- Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
- Četvrti Festival filmova u jednom kadru
- Angažirani dizajn Unzinea u Gliptoteci HAZU
- Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
- 11. Crtani romani šou u znaku domaćih autora
- Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar
- Pssst! - počinje drugi festival nijemog filma
- Suvremena ozbiljna glazba u medijima
- Sandorf - agencija koja pisce iz regije zastupa u bijelom svijetu
- Oltari avangarde u Klovićevim dvorima
- Ministarstvo suučesnik u devastaciji Cvjetnog trga?
- Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
- Književnost uživo
- Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
- Zagreb Jazz i N.O. Jazz Festival (ne) smetaju jedan drugome
- 'Imprimatur' - roman o katoličkoj crkvi kojeg Vatikan nije odobrio


