Priit Pärn - dobitnik Animafestove nagrade za životno djelo

Iako je studirao biologiju i želio se baviti ekologijom, Pärn je oduvijek volio crtati, te se uz studij počeo baviti karikaturom. U sovjetsko vrijeme totalitarnog komunizma to nije bio bezopasan posao, jer se svaka pogrešno shvaćena karikatura mogla smatrati antidržavnim činom, a isto se moglo dogoditi ako bi bila ispravno shvaćena, jer su karikaturisti uvijek pokušavali pomaknuti uske granice slobode koje je nametao režim. Krajem šezdesetih je po prvi puta počeo razmišljati o animaciji, a priliku da se u njoj okuša dobio je 1974. godine, kada je imao priliku osmisliti likove za jedan kratki crtani film. Tri godine kasnije režirao je i svoj prvijenac, «Je li zemlja okrugla?», a uskoro su uslijedili novi filmovi i veliki međunarodni uspjesi.

Pärn je dobitnik ovogodišnje nagrade Animafesta za životno djelo, a u programu se nalazi i retrospektiva njegovih filmova, ovjenčanih brojnim međunarodnim nagradama. Ovaj autor je u međuvremenu postao i profesor animacije u Finskoj, gdje je odgojio cijelu jednu generaciju crtača, a svoje početke u olovnim komunističkim vremenima opisuje ovako: «Bio sam tek školarac kada samo počeo crtati karikature. Onda sam na sveučilištu, gdje sam studirao biologiju, počeo crtati još više, i s jednim prijateljem razvio novi stil crtanja. Već tada sam znao što želim raditi, a to je apsurdni i crni humor, te poigravanje s vizualima.»

Priliku za rad na animiranom filmu iskoristio je kako bi bolje shvatio ovaj medij, no sada mu se čini kako velike razlike između karikature i animacije zapravo nema: «Što se tiče pitanja kako sam se uspio prebaciti s karikature na animaciju, bilo je lagano. Moje neiskustvo mi je omogućilo da napravim taj prijelaz bez problema. Tek kasnije sam shvatio razne značajne razlike, ali mi se danas čini kako su karikature vrlo kratki filmovi, jer jedna slika karikature mora ispričati i što se dogodilo prije i poslije nje.»

Još je Staljin filmsku umjetnost proglasio državno važnom, a situacija u Sovjetskom savezu se nije promijenila ni nakon njegove smrti. Zbog toga je sve u vezi filma, pa i onog animiranog, bilo vrlo kontrolirano. Pärn je u jednom trenutku došao u sukob s državnim cenzorima, kojima nije odgovarao njegov međunarodni uspjeh s filmovima poput «Vježbe za pripremu neovisnog života» i «Trokut». U njima je ovaj autor razvio svoj specifični vizualni stil, koji je predstavljao odmak i od popularne Disneyeve, ali i uobičajene sovjetske animacije.

«Smetale su im moje osnovne ideje. Moji filmovi su imali problema s Moskvom zbog grafičkog stila, a drugi razlog je bio što su priče bile otvorene i nisu docirale. Apsurdno je bilo to što su se ljudi na Zapadu divili mojem crtanju, a kod kuće su ga smatrali ružnim», kaže režiser, ali dodaje kako je pozni komunizam bio iznenađujuće zlatno doba za animatore, jer je državni novac za filmove i dalje stizao, ali je prestala cenzura. Danas Priit Pärn vodi privatni animacijski studio u Estoniji, koji uz crtane filmove proizvodi i reklame. Također, radi na osnivanju Odsjeka za animaciju talinskog sveučilišta, a uz sve to nalazi i vremena stvarati nove filmove. Njegov najnoviji rad ujedno je najduži, čak 44 minute, a premijera se očekuje sljedeće godine.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Motovun slavi deseti rođendan
Motovun film festival slavi 10 godina postojanja
Status žena u animaciji se mijenja na bolje
Animafest 2008.
Hulahop ponovo predstavlja Animafest
Film - godišnji pregled 2007.
Hiroshi Harada u raljama poslušnih djevojčica
Novi ravnatelj Animafesta: 'Nisam glasao u izboru za sebe samoga!'
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Tito od Rusije do Brijuna
Zvonko Maković
Speed racer - Andy & Larry Wachowski