Ivo Škrabalo - Hrvatska filmska povijest ukratko

Zato i ne čudi kako se njime pozabavio jedino publicist Ivo Škrabalo, ali je ipak iznenađujuće kako ga je ta tema toliko privukla da je osjetio potrebu baviti se njome čak tri puta. Tako su nastale knjige «Između publike i države» iz 1985. godine, pa «101 godina filma u Hrvatskoj» trinaest godina kasnije, dok se nedavno u knjižarama pojavila i «Hrvatska filmska povijest ukratko». Razlike među ovim knjigama naravno ima, a najlakše se mogu naslutiti po godinama njihovih objavljivanja. Prva je napisana u vrijeme kasnoga komunizma, s namjerom etabliranja hrvatske posebnosti u okviru službene jugoslavenske kulture, druga pak za vrijeme vladavine Franje Tuđmana, pa se tako u njoj mogao naći i poneki nacionalistički intoniran ispad autora.

Danas pak pušu vjetrovi liberalizma i europejstva, te se Ivo Škrabalo odlučio hrvatski film prezentirati na trenutno oportun način, kao što je, uostalom, oduvijek i činio. Tako je, uz Dianu Nenadić, za urednika izabran sveprisutni Jurica Pavičić, a naglasak u knjizi je stavljen na prožimanje nacionalnih kinematografija unutar SFRJ, dakle baš suprotno od onoga što je autor postavio kao svoju nit vodilju u prvoj knjizi. Također, Škrabalo nema problema izreći kako su sve tri njegove knjige o hrvatskom filmu, neke od njih i sa znanstvenim tendencijama, uvijek obraćale pažnju na duh vremena u kojem su nastajale, pa se tako u 2008. godini Ivo Škrabalo konačno odvažio izreći neke stvari koje je do sada držao za sebe.

Unatoč, kako sam kaže, javnom linču u osamdesetima, Škrabalo je ipak uspio preživjeti, a svoj optimistični pogled na svijet demonstrirao je i popularizacijom softcore pornića, koje je plasirao na jugoslavensko tržište, uvijek s ponosom ističući svoje dosjetljive prijevode originalnih naslova, od kojih je najpoznatiji zasigurno «Hopa-cupa u krevetu». S obzirom na izniman opseg «Između publike i države» Škrabalo se odlučio napisati sada objavljeni sažetak, kojeg još naziva i «šalabahterom za studente». Osim manjeg broja stranica, u novoj knjizi ima još promjena, posebice kada je riječ o naglašavanju prethodno potiskivanih teza, poput one o međusobnom utjecaju režisera iz različitih republika SFRJ.

Unatoč narodnom uvjerenju kako je sreća uvijek treća, Škrabalo otvoreno spominje i određene propuste u novoj «Hrvatskoj filmskoj povijesti ukratko», kao što je izostavljanje pojedinih važnih ličnosti, poput Ernesta Gregla. Također, svjestan je i nedostatka glumaca i poziva mlađe generacije filmologa da njegove greške isprave. Ipak, ne bi trebalo iznenaditi, ukoliko život dozvoli, ako se za nekoliko godina pojavi i četvrta knjiga Ive Škrabala o povijesti hrvatskog filma. Čitatelj će zasigurno znati cijeniti najnovije epifanije ovog autora, koje u 2008. godini nije smio ili htio napisati, jer, svim promjenama vlastitih stavova usprkos, Ivo Škrabalo zapravo uvijek ostaje jedan te isti.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Tito - heroj, zločinac i/li filmska zvijezda
Tito – filmska zvijezda tamnog sjaja
Kratka povijest hrvatskog filma u knjizi