55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?

Ovaj socijalistički filmski gigant u neovisnoj Hrvatskoj postao je, sasvim očekivano, mastodont koji preživljava zahvaljujući izdašnoj financijskoj potpori države. Izdašno u ovom slučaju znači tri milijuna kuna i to Pulu čini najskupljim filmskim festivalom u državi.

Reputaciji Pule nije pomoglo ni sušno desetljeće hrvatske kinematografije, iliti devedesete, kada je perjanica autorskog filma kod nas postao Jakov Sedlar, ponajviše zahvaljujući povezanosti s Tuđmanovim režimom. Sve to se počelo prije nekoliko godina polako mijenjati, a pulski festival je funkcionirao na 'hit & miss' principu, pa bi tako jedne godine selekcija opravdala njegovo održavanje, dok druge, kao recimo 2007., baš i ne bi. No, ovaj put Pula Film Festival je za svoje 55. ukazanje imao sreću da u konkurenciji okupi nove filmove skoro pa svih relevantnih filmskih autora u Hrvata, od preporođenog veterana Tomislava Radića pa do Matanića i Rušinovića. Tu su još bili i autori srednje generacije, Zrinko Ogresta, Vinko Brešan i Arsen Ostojić, te živahni umirovljenik Fadil Hadžić, koji se prihvatio delikatne teme Vukovara u svojem posljednjem ostvarenju.

Arena je, iako procjene variraju, bila pristojno popunjena publikom, a kritičari su svaki novi prikazani film uglavnom pozitivno ocijenili. Pohvale su podijeljene i organizaciji festivala, te bogatom popratnom programu, a čini se kako je i gostovanje Christophera Leeja bilo populistički pogodak, barem za nekoliko tisuća gledatelja koji su oduševljeno aplaudirali kada je Lee otkrio kako je 1943. godine, tada kao britanski oficir, upoznao Tita u Drvaru.

Do samoga kraja festivala činilo se kako će 55. Pula ostati upamćena u iznenađujuće dobrom svjetlu, no onda su proglašene nagrade. Žiri u sastavu pisac Nedjeljko Fabrio, glumci Jagoda Kaloper i Nikša Kušelj, montažer Martin Tomić i filmolog Nikica Gilić Zlatnu arenu za najbolji film dodijelili su 'Ničijem sinu' Arsena A. Ostojića, koji je nagrađen u još šest drugih kategorija. Iz podjele nagrada isključeni su Radićev art omnibus 'Tri priče o nespavanju' te anakroni 'Zapamtite Vukovar', koji je pažnju privukao ponajviše činjenicom da su njegovi producenti jadikovali kako im Ministarstvo kulture nije pomoglo, iako ga novac nikad nisu ni tražili.

Neka je vrsta uspjeha postići da Ministarstvo kulture ispadne pozitivac kada je riječ o filmu, a za to se prvenstveno pobrinuo producent 'Vukovara' Jozo Patljak, uz čije ime se veže i glasina kako je kupovao veliki broj ulaznica s ciljem da za svoje produkcije, a to je još i 'Ničiji sin', priskrbi što bolje ocjene publike. Na to se pak nadovezuje priča o tome kako pulski pobjednik Arsen A. Ostojić ima neuobičajenu povijest komuniciranja s medijima: Večernjaku se navodno žalio na naslov u kojem su favoritima proglasili Matanića i Ogrestu, a s nama je htio razgovarati samo uz naknadno iznesen posebni uvjet javljanja uživo u program. To zapravo i ne čudi, s obzirom da smo prethodno imali čast uživati u njegovom nenajavljenom posjetu našoj redakciji, kada je Arsen A. Ostojić također 'uživo' htio raščistiti zbog čega ne dijelimo opće oduševljenje njegovim tadašnjim filmom 'Ta divna splitska noć'.

Ukratko, festivalska kuhinja možda i nije radila u onom najklasičnijem smislu, ali čini se da je nešto ipak opasno zagorjelo. S time se slaže redatelj Dalibor Matanić, koji za organizaciju festivala ima samo pohvale, dok odluke žirija ne smatra pretjerano pametnima: 'Imao sam punu Arenu na projekciji, što je lijepo vidjeti. Festival počinje imati smisla i izgledati europski, vidi se pomak. Ali što se tiče žirija, kao i većina drugih ljudi, ne mogu biti sretan zbog njihovih odluka, jer su neke od njih jednostavno smiješne.'

Treba reći da je i Matanić bio u konkurenciji s 'Kinom Lika', snimljenom prema prozi Damira Karakaša, koji uključuje i na neviđeno već legendarnu scenu pokušaja seksa žene i nekoliko svinja. Još veće iznenađenje jest da to nije izazvalo skandal u konzervativnoj hrvatskoj javnosti, no Matanić tvrdi da tu scenu najprije treba gledati kao dio filmske cjeline: 'Neki ljudi su plakali kada su vidjeli tu scenu, a ne skrivali oči, jer su se mogli prepoznati u liku te djevojke.'

Konačna podjela nagrada razočarala je Matanića naročito zbog toga što je ove godine nacionalna selekcija imala nekoliko jakih naslova, koji nisu prepoznati na pravi način, no ovaj redatelj već se navikao na pulske zabune i zavrzlame. 'Ne znam što se dogodilo s nagradama, ali ovo je još jedan pokazatelj da ljudi s akademskim titulama ne moraju uvijek donositi najpametnije odluke. Nagrađene su neke stvari kojima smo se smijali i koje su bile toliko loše da smo se s time izrugivali. Došlo mi je nakon dodjele dosta ljudi koji nisu mogli vjerovati što se dogodilo.'

Ono što su mnogi istaknuli kao najveći uspjeh ovogodišnje pulske selekcije jest da se nekoliko filmova čine kao standardni europski naslovi, što je neupitan pomak u odnosu na teme i izgled hrvatskih filmova kakvi su se mogli gledati u prošlom desetljeću. Na kraju je pak nagrađen onaj koji se bavi lokalno pomodnom temom razočaranog borca Domovinskog rata, te, smatra Matanić, baš i ne korespondira s aktualnom europskom produkcijom. Od svojih konkurenata Dalibor Matanić posebice izdvaja 'Iza stakla' Zrinka Ogreste, no 'čini se da je žiri pogubio nit ne prepoznajući taj pomak prema Europi'.

Filmolog Nikica Gilić prije festivala najavio je kako će ove godine najveća borba biti u glumačkim kategorijama, što se onda pokazalo istinitim kada su proglašeni dobitnici Zlatnih arena. U glumačkim kategorijama pomalo je čudan izbor Leona Lučeva za najboljeg sporednog glumca u Brešanovom 'Nije kraj', s obzirom da ta uloga, blago rečeno, baš i nije zamijećena. No, zato svakako jesu njegove dvije glavne, kod Rušinovića i Ogreste, no glavna glumačka nagrada ipak je otišla Alenu Liveriću. Gilić objašnjava da se do te odluke došlo slijedeći pravila festivala, koja se ne odnose na sveukupan doprinos, nego na pojedinu ulogu, a tu je žiri smatrao da je Liverićeva najbolja.

Može se razumjeti da nije jednostavno izabrati između više odličnih glumačkih ostvarenja, ali ne baš i kada se nagrada dodjeljuje kao utjeha jer se glumca preskočilo u drugoj kategoriji. Zlatna arena za glavnu žensku ulogu pripala je Jadranki Đokić, što Gilić objašnjava navodeći kako je njena urbana, poslovna žena uhvaćena u ljubavni trokut veliko osvježenje u hrvatskoj kinematografiji, koja je često iskazivala fiksaciju na seljanke, ratarke, breze i slične ruralne biljke.

Petočlani žiri ove je godine, kaže Nikica Gilić, funkcionirao na principima konsenzusa, te nije bilo potrebe za preglasavanjem. Ipak, odlučivalo se isključivo po kategorijama, bez uzimanja u obzir većeg konteksta, pa se tako došlo i do spomenutih rezultata. Kada je riječ o tematskim preokupacijama hrvatskih filmskih autora, Gilić u većini filmova prepoznaje zajedničku nit bavljenja poraćem i posljedicama rata, što mu je ujedno i jedina veća zamjerka, jer bi volio da sljedeće godine selekcija bude u tom smislu raznovrsnija.

Sljedeće godine svakako bi trebalo i razmisliti o tome da se Pula pokuša pozicionirati kao donekle progresivan festival, koji svojim nagradama podržava ostvarenja domaće kinematografije koja se uklapaju u suvremene internacionalne tokove, što je inače jedna od stvari koje su od Sarajevo Film Festivala učinile ono što je danas. U vrijeme kada hrvatska kinematografija konačno doživljava mali preporod, ulazeći u nova tematska područja, bilo bi poželjno da nacionalni filmski festival u svemu tome zauzme vodeću ulogu kada je riječ o prepoznavanju tih trendova, jer to je ono što bi Pula Film Festival moglo učiniti relevantnim.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Nagrađivani 'Kenjac' Antonia Nuića krenuo u kina
Nakon festivala u regiji, 'Kenjac' premijerno u Zagrebu
Stranac - Howard McCain
Svetvinčenat 2009.
Završio Pula film festival 2009.
Pula Film Festival raspodijelio nagrade bez kalkuliranja
Pula film festival nudi ove godine čak 10 domaćih igranih filmova!
Počinje Pula film festival 2009.
Ljetni festivali - da ili ne?
Jan ili Milo, pitanje je sad!