Kompilacija filmova Ivana Ladislava Galete na DVD-u

U mjestu koje se zove Kraj Gornji uzgaja voće i povrće, što zapravo i ne znači da je odustao od umjetnosti, nego radije da se igra s provociranjem klasične binarne opozicije prirode i kulture, te prirodnog i 'umjetnog'. Ono što nastaje u Kraju Gornjem može se okvirno opisati i terminom land art, no Galeta voli višeznačnosti, pa za dio te novije produkcije radije koristi vlastiti naziv "Endart", koji jednako asocira na neku krnju verziju prethodnog termina, na ime mjesta u kojem djeluje, pa i na poznatu ideju 'kraja umjetnosti'. Galetine recentne ekološke preokupacije također se izravno tiču upravo umjetnosti, odnosno umjetničkih djela, kojih je svakim danom na svijetu sve više, i pitanje je, kaže on, koliko će priroda to još moći trpjeti. Za jednog konceptualnog umjetnika koji je počeo s djelovanjem krajem šezdesetih, ovakvo raspoloženje prema unošenju novih artefakata u svijet koji je artefaktima te vrste ionako već dobrano krcat, nije ništa neobično. No, u vrijeme kada čak konkretno predlaže 29. veljače kao dan suzdržavanja od umjetnosti ili „Noart Earth Day“, treba još vidjeti i kako reciklirati i dovesti u nove odnose ona djela koja su već nastala.

Što se toga tiče, u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu za koju godinu bit će pokazana velika Galetina retrospektivna izložba, a selektirani pak dio filmskog opusa ovih se dana našao na DVD-u. DVD je objavljen na etiketi Index, koju su osnovali bečki Medienwerkstatt i ugledna producentska i distributerska kuća Sixpackfilm. Kompilacija okuplja ukupno šest djela, među kojima je pet filmskih i jedan videorad. Urednici izdanja u podnaslovu „Obsession: Structuring Time and Space“ saželi su nekako temeljne opsesije ovog autora. Njegovi sada već antologijski filmovi redom su precizno matematički konstruirane kompozicije, u kojima ima svega - od analize medija u rigidnoj tradiciji strukturalističkog eksperimentalnog filma, do numerologije, misticizma, tajnih šifri sa malim milijunom referenci na autore poput Jamesa Joycea ili Lewisa Carrolla.

Logika odabira radova za ovu DVD kompilaciju dijelom je vezana i uz Galetinu strogost što se tiče načina i formata prikazivanja filmskih djela. Pogotovo kada je riječ o radovima koji sami po sebi predstavljaju analizu medija, opravdano inzistira da se oni onda reproduciraju u izvornom formatu u kojem su nastali. Izbor filmova za DVD tako je neka vrsta kompromisa u arhivske svrhe. Svi osim jednog snimljeni su na 35-milimetarskoj traci i u profesionalnim uvjetima, te su po autorovim riječima najprikladniji za standardno prikazivanje. Najraniji od njih, 1984. godine dovršeni film „Piramidas“, nastao je zahvaljujući tada započetoj suradnji sa Studiom Béla Balázs u Budimpešti, koji ima dugu tradiciju produkcije eksperimentalnih filmova u profesionalnim uvjetima.

Jedini izuzetak za koji su urednici uporno inzistirali da bude uvršten u kompilaciju je videorad „TV Ping Pong“, dok nijedan od brojnih radova realiziranih na 16-milimetarskoj vrpci i na Super 8-ici nije ušao u izbor. Već sam format u kojem je film snimljen, kaže Galeta, često diktira njegovu kvalifikaciju i kategoriju u koju će ga se svrstati. Dok u drugim kulturnim sredinama eksperimentalni film ima svoj zaseban status, kao i svi ostali, u našoj kulturi on se automatski priklanja amaterskom. „Svi su ti filmovi, uključujući i one svjetski značajne iz GEFF-ovske faze, nastali u amaterskim uvjetima. Amater je bio jedan Makavejev, Martinac, Pansini i Tomislav Gotovac, a sredina dugo vremena nije priznavala ni da se za tu vrstu produkcije mogu tražiti neka sredstva. Amaterizam je izuzetno bitno područje u našoj kinematografiji, od dječjeg filma nadalje. Upravo značajna ostvarenja amaterske produkcije bila su čak i zlouporabljena. Neka njihova iskustva prenesena su, primjerice, u igrani film, pri čemu se potiskivala svaka informacija o tome odakle su ta iskustva došla.“

Prvi amaterski autori takozvanog avangardnog filma došli su, napominje Galeta, iz područja likovnosti, te zapravo nije riječ o konvencionalnim filmskim ostvarenjima, nego likovnim ostvarenjima koja koriste filmski medij. Odnos prema toj vrsti kinematografije još od 'zlatnog vremena' njenog stvaralaštva, problematičan je čak i u nazivu koji se za nju koristi. Definiciju eksperimentalnog filma, unutar kojeg se i njegove radove svrstava, Galeta ne vidi kao osobito sretnu, i ne smatra svoje filmove 'eksperimentalnima'.

„Ni u ludilu ne težim izmisliti nešto što već netko drugi nije izmislio, nešto što bi bilo samo moje, a riječ eksperimentalno upravo to implicira. Klasifikacija je započeta u samim počecima kinematografije da bi se mogla vršiti neka kontrola i postići preglednost. Istodobno, što se medij dalje razvijao, to su se stvari počele sve više ispreplitati. Je li, na primjer, 'Građanin Kane' eksperimentalni film ili je igrani? Što je to uopće?!“ Koliko god teoretičari nastojali postaviti stvari u određene okvire, problem nastaje kada dolazi do njihovog miješanja. Ivan Ladislav Galeta i sam je primjer za ovo, jer osim što se 'likovno izražava filmskim medijem', izražava se i videom, instalacijama, performansom, a na koncu i svojim vlastitim vrtom s početka ove priče. „Kada ponudim svoje radove likovnjacima, oni kažu da to pripada filmu, jer je na filmskoj vrpci. Kada ih ponudim filmašima, oni ih žele vidjeti u području likovnosti. Na svu sreću, nalazim se negdje između, a mislim da je to područje slobode gdje vam je dozvoljeno sve - ne da stvarate novo, nego funkcionirate energetski između svih tih disciplina, i pokušate pronaći nešto što će svu tu različitost držati na okupu.“

Film „Piramidas“, koji se nalazi na upravo objavljenom DVD-u, možda je i najkompleksniji od uvrštenih radova, barem sudeći po činjenici da je stvaran ukupno 12 godina. Galetina metodologija i inače je, barem što se tiče filmskog medija, rigidna, a filmovi su kompozicijski promišljeni u svakom detalju. Realizaciji onoga što će postati dvanaestominutni rad prethodilo je dugotrajno istraživanje, s jedne strane tekstualnih materijala, a s druge onoga što se moglo naučiti iz povijesti takozvanog avangardnog filma. Golema količina pritom nastalih bilješki i crteža dio su rada. "Piramidas", kaže autor, je prvi rad u kojem je, koristeći različite izvore, pokušao izvesti određenu 'formulu'. „To znači točno dovesti u kontrolu svaku pojedinost kako bih osnovnu ideju koju imam mogao prenijeti u medij. Kao što kaže Martinac: 'od jedne filmske sličice pa na dalje'.

Za Piramidas sam istraživao 12 godina, pokušavajući napraviti formulu i realizirati tu pretencioznu ideju apsolutnog filma. Radili smo doslovce sličicu po sličicu držeći se zadane formule. Sve je bilo promišljeno, s time da sam odmah na početku odredio kako nakon izrade prve kopije više neće biti estetskih intervencija.“

Zajednička linija koja se provlači kroz sve Galetine filmove tiče se relacije prema stvarnosti i 'poznatome', koja u ovim slučajevima redovito počinje djelovati 'manje poznatim'. Tako je, na primjer, s jednom vaterpolo utakmicom u filmu "Water Pulu", gdje čitava dvorana s bazenom 'pleše' oko lopte koja se u svakom trenutku nalazi usred projekcije. Za razliku od videoradova, gdje pušta da se stvari odvijaju nekim svojim tokom, u filmovima nastoji maksimalno kontrolirati situaciju, uključujući do određene mjere i odnos između promatrača i promatranog, odnosno filma. „Kod tih promišljanja išlo se i na propitivanje međumraka, odnosno jedne filmske sličice kao kadra. 'Water Pulu' je temeljen na provociranju različitih okolnosti u kojima ne možemo više generalizirati što se u filmu 'vidi', a što se ne vidi. Mnoge stvari ne možemo generalizirati ni u pitanju odnosa između onoga tko gleda i onoga što se gleda. U tom smislu, 'Water Pulu' se zasniva na relaciji vidljivog i nevidljivog. Taj film ulazi u područje tajne.“

'Tajna' je za mnoge eksperimentalne autore već u samoj strukturi filmskog medija, s famozne 24 sličice u sekundi. No Galeta u svoj formalni filmski vokabular ugrađuje i niz drugih elemenata iz područja simbologije, numerologije, hermetičkih znanja, kao i neobične reference na osobe, književne likove, značajne datume i slično. Neki ga zato nazivaju mistifikatorom, a on se od toga ni ne ograđuje. „'Water Pulu' se namjerno piše s velikim slovima, a vezano je za inicijale fizičara Wolfganga Paulija. Već ta sugestija provocira određene relacije. Godine datacije 1869. i 1896. su također bitne. Radi se o počecima Olimpijade. Prva vaterpolo utakmica odigrana je 1869., a prva službena Olimpijada 1896.“

U tom filmu postoje ugrađene 'zamke' za gledatelja, koja su s jedne strane neka vrsta zavođenja na 'krivi' ili 'pravi' put, a s druge zapravo ostavljaju otvorenima različite mogućnosti interpretacije. Pojedine tajne ostaju namjerno zaključane i za samog autora, prozvanog 'mistifikatora', čime se njegov položaj na neki način izjednačava s onim obične publike. Osim toga, dugoročno gledano, stvari o kojima se baš sve zna vrlo brzo postaju dosadne za gledati. „Ne želim kvalificirati, ali ima gledatelja koji će možda biti i pozitivno zavedeni. Bit će potaknuti da odu u određeno područje, dok ja, recimo, ne želim da odu u jedno drugo područje. Takvih trenutaka ima mnogo u 'Water Puluu', gdje ni autori koji pišu teorijske eseje o tom filmu nisu još sve do kraja dokučili.“

Osim spomenutog „Piramidasa“, „Water Pulua“ i videorada „TV Ping Pong“, DVD kompilacija radova Ladislava Galete sadrži i antologijske eksperimentalne filmove „Sfaira“, „Wal(l)zen“ i „Dva vremena u jednom prostoru“. Kao specijalni dodaci uključene su skice i studije za „Water Pulu“, kao i detaljan autorov uvod u „Piramidas“, ilustriran originalnim pripremnim crtežima. Ovim izdanjem arhiviran je dio umjetnikove dosadašnje produkcije, kojoj se povremeno vraća i promišlja ju u nekim novim odnosima. Samo pak pitanje proizvodnje umjetnosti na globalnoj razini posebno ga zaokuplja. Na međunarodnom simpoziju s temom samoodrživosti i umjetnosti, održanom u Budimpešti početkom godine, predložio je 29. veljače kao dan suzdržavanja od umjetničkog stvaralaštva na planetu Zemlji.

„Kada se bavi nekom vrstom umjetnosti - a mi ni ne znamo što ta riječ zapravo znači - čovjek si u jednom trenutku mora postaviti pitanja. Ako se družite s prirodnim sustavom, kojega ste i sami dio, pitanje koje se nameće jest: što je sa svom tom umjetničkom produkcijom, koje je svakim danom sve više, i što to znači u odnosu na globalnu razinu? Fizičko je i materijalno pitanje do kada priroda svu tu količinu može to trpjeti.“

Za projekt Noart Earth Day postoji i web stranica u izradi.  Sam koncept  neće se zaustaviti na 29. veljače kao danu suzdržavanja od umjetnosti. Do idućeg tog datuma za četiri godine predložit će da mu se pridoda i 28. veljače, te tako redom - svake godine po jedan dan više. Nakon 365 godina, nada se Ivan Ladislav Galeta, ti dani suzdržavanja više neće biti potrebni, jer će sve biti umjetnost ili je neće uopće biti. Ili *nas* neće biti. Ili će nas biti, ali nećemo znati da 'jesmo'.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Ivan Ladislav Galeta na DVD-u