Goran Rušinović: Nastanak 'Buick Riviere' zahvaljujem nizu slučajnosti

Nagrađeni su i dvojica glavnih glumaca, Leon Lučev i Slavko Štimac. Rušinović je s «Buick Rivierom» napravio veliki povratak na filmsku scenu, s koje je na neko vrijeme nestao nakon kraha njegova drugog filma, «Svjetsko čudovište», otišavši živjeti u New York. Rušinović kao režiser, iako po profesiji akademski slikar, debitirao je filmom «Mondo Bobo» 1997. godine, jednim od prvih neovisnih produkcija u hrvatskoj kinematografiji. Ipak, put do glavne nagrade u Sarajevu za «Buick Rivieru» nije bio lagan, s obzirom na redatelja koji je još od prvijenca pod pritiskom javnosti da konačno ispuni očekivanja, ali i zbog tehničkih problema koji su zaustavili snimanje.

Rušinović je, pomalo apsurdno, knjigu Miljenka Jergovića «Buick Rivera», koju je kasnije adaptirao za filmsko platno, prvi puta našao i pročitao u New Yorku. U tom kratkom romanu našao je poticaj za rad na novom filmu, a uskoro mu je Jergović bez problema dao prava za snimanje, te se priključio i kao suradnik na scenariju, dok se u producentskoj ulozi pojavio Boris T. Matić.

Nastanak ovog filma Goran Rušinović tumači kao niz slučajnosti, od kojih je prva svakako bila čitanje romana o životu balkanskih emigranata u Americi, u čemu je Rušinović našao paralele sa svojim osobnim iskustvom. Onda je jedna od brojnih verzija scenarija na kojima su Rušinović i Jergović radili zajedno, ogoljavajući priču samo na odnos dva lika, Bošnjaka i Srbina iz Bosne koji se sretnu u Americi, nagrađena na regionalnom koprodukcijskom marketu CineLink Sarajevo Film Festivala, što je uskoro dovelo projekt u fazu castinga, a i pretvorilo ga u međunarodnu produkciju. Za glavne uloge Rušinović je izabrao Leona Lučeva i Slavka Štimca, kojemu je to bila određena vrsta povratka u našu kinematografiju. On je, kaže redatelj, ispunjavao i dva specifična kriterija, a prvi je bio Štimčevo odlično poznavanje engleskog, jer je i sam deset godina živio u SAD-u. Drugi je pak njegova glumačka povijest i poznata uloga u prvijencu Emira Kusturice «Sjećaš li se Dolly Bell?». Za Rušinovića je Hasan Hujdur iz «Buicka» odrasla verzija mladog Dine, lika koji je Štimac tumačio u «Dolly Bell», te ga je tako htio i pop-kulturno označiti. Osim glumaca, posebno je hvaljen i vizualni aspekt filma, za koji je zaslužan i direktor fotografije Igor Martinović, no Rušinović ističe kako je sve to bilo već u romanu, «u kojem se snijeg nadovezuje na unutarnju hladnoću priče».

Kao savršena snježna lokacija za snimanje nađen je gradić Fargo, po kojemu su braća Coen dala ime svojem remek-djelu, ali je veliki dio tamo uloženog truda nepovratno izgubljen u tehničkoj nezgodi koja je snimanje filma zaustavila na čak godinu dana. Na aerodromu su carinici slučajno rendgenom ozračili i tako osvijetlili role filma, te je tako uništeno dosta snimljenog materijala. A onda je trebalo čekati do sljedeće zime da opet padne snijeg.

Veliki uspjeh koji doživljava «Buick Riviera» pomalo je i zadovoljština za sve ono što se dogodilo sa «Svjetskim čudovištem». Taj film na Puli je ignoriran i prezren, a jedva je igrao i u kinima, što sve i danas smeta autoru: «Ljudi koji su pisali negativno o tom filmu namjerno su ignorirali neke stvari koje se mogu naći u njemu. Također, igrao je samo tjedan dana u SC-u i svi su ga ignorirali.» Rušinović planira još oko mjesec dana raditi na postprodukciji «Buicka Riviere» i ne žuri mu se u kina s ovim filmom, koji tehnički želi još popraviti. Ideju za sljedeći projekt još nema, ali ako se ostvare prognoze autora, onda će sljedeću godinu dana provesti po festivalima, predstavljajući «Buick Rivieru».

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Buick Riviera - Goran Rušinović
'Ničiji sin' - novi film Arsena Ostojića
U kino distribuciju kreće 'Ničiji sin' hrvatski kandidat za Oscara
Goran Rušinović, laureat Sarajevo Film Festivala
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!
Sarajevo Film Festival u završnici
Sarajevo Film Festival bliži se kraju
Sarajevo Film Festival seli iz Sarajeva?
Zeleni pločnici, turisti i filmovi u Sarajevu
55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?