'Tri priče o nespavanju' stižu u kina
| 02.12.2008. | Print | Pošalji link |
Hrvatska zbilja i hrvatska umjetnost posljednjih godina nominalno su povezane, ali u biti baš i nemaju previše veze.
Iako se u stvarnosnoj prozi navodno obrađuje realnost u kojoj svi živimo, čitanjem tih knjiga nerijetko se stječe dojam da proklamirane dokumentarnosti baš i nema dovoljno. Slična je situacija i u hrvatskom filmu, koji zna prikazati određene mikrokozmose, ali ne u njih doista i dubinski ući. No, sve te zamjerke se ne mogu uputiti pulskom pobjedniku iz 2005. godine, odnosno filmu «Što je Iva snimila 21. listopada 2003.» Tomislava Radića, koji je secirao jednu prosječnu obitelj srednje klase, okupljenu na proslavi rođendana djevojčice iz naslova. «Iva» je snimljena digitalnim videom, koji je cijelom filmu dao dodatnu dozu autentičnosti, no ona se ponajprije nalazila u Radićevom scenariju, koji je bez krzmanja uzeo jedan dan stvarnosti i pretvorio ga u pametno posloženu priču.
Tomislav Radić svoje mjesto u povijesti hrvatske kinematografije osvojio je već prvijencem «Živa istina» iz 1972. godine, upamćenom i zahvaljujući legendarnoj ulozi Božidarke Frajt, koji je također bio rađen naslanjajući se na estetiku cinema veritea. Sljedeći Radićev cjelovečernji rad «Timon» nije bio dobro prihvaćen a i on je u međuvremenu pao u nemilost komunističkog režima, te je bio prisiljen napraviti pauzu od dva desetljeća. Dolaskom HDZ-a na vlast Radić se odjednom našao u prilici da manje-više sam odlučuje o svojoj karijeri, ali i o tuđima, što nije rezultiralo ničime dobrim ni za njega, a ni za te druge. Pojava «Ive» bila je stoga pozitivno iznenađenje za sve, koje je i odgovarajuće prepoznato od kritike.
Nakon tri godine Radić se opet vraća u kina s komornim omnibusom «Tri priče o nespavanju», koji se još za vrijeme produkcije susretao s velikim očekivanjima, s obzirom na autorski povratak u formu koji je predstavljala «Iva». Ipak, sve to ne zabrinjava Tomislava Radića, koji je, kako kaže, imao već dovoljno uspona i padova u karijeri, te je fazu (ne)ispunjavanja očekivanja već prošao. Ono što je ovog autora, čini se, na neki način kreativno oslobodilo jest prelazak na snimanje digitalnim videom, što je u svijetu već više godina uobičajena praksa. Kod nas je ta tehnologija još uvijek nešto egzotično, ali Radiću to nimalo ne smeta, jer «tridesetpetica i sve što ona sa sobom dovede, dakle veliku ekipu i rasvjetu, mene možda blokira.»
![]() |
Supruga Rosane Pastor pak glumi naturščik Dario Marković, nekoć znani filmski kritičar i urednik «Kinoteke», kojem se ovaj režiser redovito vraća u svojim ostvarenjima. Njega je Radić prvi puta upoznao na prijemnom ispitu za glumu: «Sjedio sam mnogo puta na prijemnima na kojima dođe i do 250 kandidata i moj posao je bio prepoznati tko može biti glumac. Za Darija Markovića sam od prve sekunde imao dojam da ima ono što je potrebno da bi bio glumac i uvijek ga zovem.»
Ono što trenutno ponajviše zanima ovog autora u njegovim zrelim godinama jesu međuljudski odnosi u hrvatskom društvu, pa iako se «Iva» i «Tri priče o nespavanju» razlikuju na mnogo načina, ponajprije dramaturški, neraskidivo ih povezuje pažljivo analiziranje i prikazivanje ljudskog ponašanja. Radić sa svojim sljedećim filmom, čiji je radni naslov «Kotlovina», planira od svega napraviti zaokruženu trilogiju. «To je priča o širokoj obitelji, koja odlazi na vikendicu, gdje prave kotlovinu. Sjedi se oko stola i razgovara, a ima i ljubavnih jada. Želim da bude kao 'Iva', dakle kombinacija smiješnog i tužnog». Snimanje «Kotlovine» trebalo bi početi na proljeće 2009., te se odvijati u eksterijeru, što je promjena u odnosu na prethodna dva Radićeva filma. «Tri priče o nespavanju» svoj repertoarni život počinju 2. prosinca na programu Kina Europa.
(G.D.)
Pročitajte i ...
Film - godišnji pregled 2008.
Tri priče o nespavanju - Tomislav Radić
Novi film Tomislava Radića - 'Tri priče o nespavanju'
55. Pula: što je zagorjelo u festivalskoj kuhinji?
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'

