Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!

11.01.2010. Print | Pošalji link

«Sveti Georgije ubiva aždahu» novi je film Srđana Dragojevića koji je pažnju na sebe skrenuo filmovima «Mi nismo anđeli», «Lepa sela lepo gore» i «Rane».

Ulaznice za hrvatsku premijeru, ali i za prve iduće projekcije su planule, što ne čudi jer svaki Dragojevićev projekt izaziva velik interes javnosti i gledatelja, što se definitivno potvrđuje i na «Aždahi».

Od vašeg prijašnjeg filma, trećeg dijela serijala «Mi nismo anđeli», pa do «Sveti Georgije ubiva aždahu», proteklo je 4 godine. Je li toliko godina bilo potrebno da nastane «Aždaha», s obzirom da je riječ o izuzetno zahtjevnom projektu?

Ja sam zapravo režirao drugi dio serijala «Mi nismo anđeli», a treći dio bio je jedna «tezga» kako bi naša kompanija «Delirium films» mogla preživjeti. Nisam posebno ponosan na taj film, nije ispao bog zna kako, a «Aždahu» smo zapravo počeli snimati 2007. no spletom okolnosti, zbog raznih financijskih poteškoća i dužine snimanja na nekoliko lokacija u nekoliko zemalja, stvar se odužila, pa smo ga otvorili tek 2009. godine. Na kraju ispada da smo se ovim dosta skupim i ambicioznim filmom aktivno bavili dvije i pol godine.

Mediji često spominju kako je ovo, s 4 milijuna eura budžeta, najskuplji srpski film svih vremena. Je li bio problem prikupiti novac, s obzirom da su budžeti filmova na prostorima bivše Jugoslavije sve manji i manji?

Živimo u doba krize, i osjećam se pomalo neugodno kada se spominje tako veliki iznos. No, film smo počeli raditi film 2007. kada smo živjeli u «prosperitetnom tranzicijskom kapitalizmu» i bilo je novca koliko hoćete. Nikome ova cifra nije smetala, pogotovo jer se radi o filmu kojem se radnja događa 1914. godine. U principu, više smo novca našli vani. Euroimages podržao nas je sa 500.000 eura, što je pretpostavljam najveća financijska pomoć nekom filmu iz regije, imali smo uz nas i Wild Bunch World Sales koji su također unaprijed dali novac za film, tako da nije bilo tako teško skupiti novac, ali konačna brojka možda jest opscena. Zato će film koji ću snimati ove godine koštati milijun eura i snimati ću ga na formatu super 16.

Opterećuje li vas raditi skupe projekte? Je li se s «Aždahom» moglo uopće proći drugačije, jer se ipak radi o povijesnom, ratnom filmu? Čini se da je «Aždaha» po svemu, pa i po produkciji, projekt posve suprotan «Lepim selima»...

Volio bih razbiti neke iluzije i stereotipe koje sam čitao u medijima, a pasionirani sam čitatelj i hrvatske štampe. Naime, provlači se floskula kako se radi o srpskom herojskom filmu. To nije točno, i ja zaista nikada, niti za sav novac svijeta ne bih snimio srpski herojski film. Poslije ovih ratova u koje smo bili uvučeni devedesetih godina, amoralno je i nitko nema pravo da snima bilo čiji herojski film, ne postoji više ni hrvatski, i oni su, nadam se iza nas. «Sveti georgije ubiva aždahu» je prije svega melodrama. To je politički film koji je obučen u melodramu, no kada snimam, radim to sa izbalansiranom dozom populizma i elitizma. Publika koja gleda moje filmove, a ima je zaista puno, ne mora obraćati pažnju na bilo kakve poruke. Neka gleda, neka prati priču, jer sve skrivene političke poruke su ispod tkiva same priče.

Kako je film prošao u Srbiji; može li se uopće danas u kinematografijama ex-yu prostora, vratiti uloženo? Koliko računate na inozemnu distribuciju, jer ste i službeno ovogodišnji srpski kandidat za nominacije za Oscara?

Više ni jedan film iz regije ne vraća novac. Mislim da je posljednji koji je to napravio bio «Hajde da se volimo» drugi i treći dio. To je naša realnost. U Srbiji imamo sve manje i manje kino dvorana, posljednji film koji sam režirao «Mi nismo anđeli 2» imao je skoro 700.000 gledatelja, a sa ovim sam imao 125.000, s tim da je ovo moj peti rad koji ima točno onoliko gledatelja koliko su svi drugi srpski filmovi imali zajedno. Sretan sam što ih publika voli gledati, da im nisu dosadni, nisu spori, nema banalnih metafora, i jednostavno sam sretan što se puno gledaju.

Radili ste ovdje po istoimenoj drami Dušana Kovačevića, legendarnog autora na ovim prostorima, koja dotiče niz tema. Koje su vam za «Aždahu» bile najvažnije?
 

Bio sam privučen bizarnoj istinitoj priči o tome kako su invalidi iz jednog sela, zbog glasina mobilizirani zajedno sa zdravima, i poslani na front da bi što prije poginuli. Kada sam počeo snimati, bila mi je dragocjena priča o svemoći države, ali i o invalidima iz balkanskih ratova koji su u predvečerje prvog svjetskog rata, isti oni iz domovinskog rata, vašeg, i naših ratova. To su sve isti ljudi.

U filmu glumi i hrvatska glumica Nataša Janjić, a mediji ovdje već nekoliko dana izvještavaju o njenim golim scenama. Zašto ste izabrali upravo nju i kako komentirate činjenicu da je hrvatskim glumicama problem skinuti se u hrvatskom filmu, a nije u srpskom?

Moram žutim medijima u hrvatskoj poručiti: Sram vas bilo, to je toliko ružno i vulgarno da nemam riječi. Trudim se žutu štampu tretirati kao da postoji u nekoj paralelnoj dimenziji. Nataša je bila najbolja na castingu na kojem je bilo gotovo sto glumica iz Makedonije, Srbije, Slovenije, Hrvatske, bila je briljantna i zaslužila je tu ulogu, a njena interpretacija pokazala je da nisam pogriješio.

Jedna od stvari koju kritičari često primjećuju u vašim filmovima, a posebno u «Aždahi», jest i vaša nesklonost političkoj korektnosti. Koliko vam to pomaže, a koliko odmaže - primjerice kod nacionalnih tema?

Sve više i više izbjegavam govoriti o politici,  politika je isto što i estrada. Bavim se time dvadesetak minuta dnevno uz prvu kavu i smijem se listajući novine, ali to je sve što me zanima. Tijekom devedesetih imali smo moralnu dužnost boriti se protiv Miloševića i «aktivno se baviti politikom», sada za to zaista nema potrebe. Svatko ima svoje favorite, netko nekoga voli više, nekoga manje, a i u Srbiji, Hrvatskoj, u Makedoniji i  Bosni ljudi se najviše vole baviti politikom, jer misle da bi bili sjajni političari i da bi bili genijalni nogometni selektori.

AUDIO VERZIJA

(Ž.L.)

Pročitajte i ...
Sveti Georgije ubiva aždahu - Srđan Dragojević
'Sveti Georgije ubiva aždahu' - film od 4 milijuna eura
'Kao da je bilo nekad' - dokumentarac o Ekatarini Velikoj
'Kao da je bilo nekad' na Zagreb film festivalu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici