Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!

Gledajući unatrag, kao filmovi koje vrijedi pamtiti i kojima se vrijedi vraćati nisu tada bili iznimno popularni, od države sponzorirani brojni partizanski spektakli, osim zbog određenih camp trenutaka, poput Orsona Wellesa na konju u ulozi četničkog vojvode. Ono što ostaje kao trajna vrijednost kinematografije ovih prostora jesu Makavejevljeva djela, Živojin Pavlović, Papićeve «Lisice» i razni drugi filmovi koji su tada nalazili na probleme s režimom.

Jedan od istaknutih prvoboraca crnog vala jest i novosadski redatelj Želimir Žilnik, čiji je prvijenac «Rani radovi» iz 1969. godine nazvan po kanonskom djelu komunističke teorije iz pera Marxa i Engelsa. S obzirom na to da se Žilnik odvažio na brojne načine ismijavati proklamiranu politiku Titove Jugoslavije, a uskoro je i nagrađen na Berlinaleu, nije iznenađujuće kako mu je film, nakon nekoliko mjeseci u redovitoj distribuciji, bunkeriran. «Rani radovi» su se bavili tada škakljivom i aktualnom temom sovjetske okupacije Čehoslovačke, ali su reflektirali i stanje u Jugoslaviji, tada potresenoj masovnim studentskim demonstracijama.

Nakon toga Žilnik na neko vrijeme odlazi živjeti u Njemačku, a s vremenom se uglavnom orijentira na dokumentarne filmove, u kojima razvija karakterističan stil miješanja fikcije i realnosti. Najbolji primjer toga jest njegov dokumentarac iz 1994. godine «Tito drugi put među Srbima», koji se činio kao dobra polazišna točka razgovora s ovim autorom, koji je žirirao na nedavno završenom ZagrebDoxu.

Kako je uopće bilo snimati «Tito drugi put među Srbima»?

Prvi put su ljudi bježali od kamere, jer su bili u histeriji preživljavanja. Ako ne otrče kupiti kruh u jedanaest sati prijepodne, kada je on, recimo, milijun dinara, za dva sata će već biti tri milijuna. Bila je to totalna sluđenost. U prolazu sam načuo kako ljudi sve to komentiraju, često spominjući Tita i kako je u njegovo vrijeme sve bilo normalnije. Očajnički su prizivali nekakvu nadnaravnu pomoć i rješenje. Sljedeće jutro sam dobio ideju da dovedemo glumca koji bi glumio Tita, kako bi se ljudi uopće zaustavili pred kamerom.

Prolaznici su dosta neočekivano reagirali na pojavu bijele maršalske uniforme na ulicama Beograda. Jeste li zbog tog «Tita» imali problema?

Započeli smo snimanje u deset ujutro, a u tri sata poslijepodne kod Željezničkog se kolodvora okupilo toliko naroda da je blokiran promet. Počeli su svirati i plesati kolo. Ubrzo se pojavila policija koja je pokupila snimatelja i mene, zbog, kako su rekli, provociranja. Mislili smo da je sve gotovo, no za petnaest minuta u policijsku stanicu ušao je glumac u Titovoj odori i vrlo strogo se obratio policajcima, rekavši kako on još nije završio intervju. Jedan policajac došao nam je uplašeno u ćeliju i rekao nam da brzo krenemo, jer je drug Tito nervozan!

U «Ranim radovima» tematizirali ste sovjetsku okupaciju Čehoslovačke. Film je krenuo u redovitu distribuciju, ali se onda sve ipak ipak zakompliciralo. Što se dogodilo?

Nakon dva mjeseca je krenuo sudski proces. Dobio sam informaciju kako je Tito gledao film i razljutio se. Najprije sam to odbacio kao nervozu starijeg čovjeka, ali je nakon nekoliko sati stigla i službena zabrana. No, i taj proces je bio takav da sam mogao braniti film, a sudac nije podlegao pritiscima, te je zaključio kako ne može jedan film srušiti cijelu državu. Ipak, nakon dva tjedna su «Rani radovi» dobili nagradu u Berlinu, što je protumačeno kao velika provokacija, ali ne samo od strane vlasti, nego i redatelja koji su snimali režimske filmove.

U hajci na redatelje crnog vala sudjelovali su, dakle, i neke vaše kolege. Tko se među njima posebno izdvajao?

Te 1969. godine oni su vrisnuli na nas koji smo radili s manjim budžetima i neovisno. Proglasili su nas anarho-liberalima i špijuni. Veljko Bulajić me napao kao državnog neprijatelja, pa sam ga čak i tužio na sudu, da bih uopće mogao disati. On se zatim iz toga, po svojem starom običaju, izvlačio, a onda se kasnije slizao i s nacionalistima, i to ne iz uvjerenja, nego iz svojih starih parazitskih običaja.

Kako komentirate brzopotezno mijenjanje strana mnogih ljudi nakon sloma komunizma?

Ono što mi je bilo prilično nevjerojatno - iako to nije samo slučaj na prostorima bivše Jugoslavije, nego u svim postkomunističkim zemljama - to preoblačenje. Ljudi koji su prije pravili liste za odstrel danas su perjanice demokracije, a cenzori lenjinizma se danas bave cenzurom u ime pravoslavlja ili katoličanstva.

Jedan od vaših najvećih uspjeha u karijeri svakako je «Dupe od mramora» iz 1995. godine, koje vam je priskrbilo i drugog berlinskog Medvjeda. Što se dogodilo s glavnim likom, transvestitom Merlinom, koji radi na poslovima pacifikacije Balkana, neuobičajenom metodom višegodišnje prostitucije s brojnim srpskim momcima željnim seksa?

Merlin odnosno Vjeran Miladinović je poginuo. Bio je dosta incidentan, tako da kažem, momak ili djevojka, i volio je provocirati ljude u kavani. Volio je konfliktne situacije. Čuo sam od njegovih prijatelja da se posvađao sa jednim od svojih ljubavnika, koji ga je nečim udario po glavi i ubio. Šteta, jer je Vjeran bio vrlo zanimljiva i kreativna osoba.

Posljednjih godina bavite se trilogijom o Kenediju. Naravno, nije u pitanju pokojni američki predsjednik, nego Rom koji je veći dio života proveo u Njemačkoj, da bi onda bio deportiran u Srbiju. Što vas je toliko zainteresiralo kod njega?

Naši Romi stječu novo samopuzdanje i počinju osjećati da nisu posljednji smetlari Balkana, nego prepoznaju da su dio tradicije koja je starija i od europske. S druge strane, iskustva koja su oni doživjeli ista su i kao ona izbjeglica i azilanata iz naših ratova devedesetih, a svi zajedno smo pokretna radna snaga.

Živite u Novom Sadu. Kako funkcionira tamošnja kulturna scena?

Novi Sad uvijek ima svoju autohtonu kulturnu scenu. U vrijeme kada sam bio mlad, šezdesetih godina, postojala je jedna odlična tribina mladih, koja je predstavljala umjetnike, pa i tada prijeporne knjige, poput «Čangija» Alojza Majetića. Također, svi Praxisovi filozofi su nastupali u Novom Sadu dok u Zagrebu još nisu mogli. Naravno, postoje tmurniji periodi, poput sedamdesetih, jer to je ipak mali grad, ali sada se opet budi i to zbog Muzeja suvremene umjetnosti, Centra za nove medije,  te novosadskog Kino-kluba.

Surađujete li s Novosadskim filmskim frontom, skupinom entuzijasta čije je osnivanje potaknuo rad u Kino-klubu?

Dio toga su studenti koji su završili Fakultet dramskih umjetnosti. Osim svojih filmova rade i Filmski festival Srbije u suradnji sa EXIT-om koji nije loš. Imamo bliske kontakte jer su oni uglavnom članovi mojih ekipa, a formiramo ih zato da mladi ljudi mogu nešto i naučiti. Te su ekipe pokretne i jednostavne, imam dojam da će se, bez obzira na to što situacija u Srbiji nije bog zna kako optimistična, taj rad nastaviti i intenzivirati, te da će se i u Novom Sadu i Beogradu vrlo brzo formirati sasvim mlada generacija filmaša.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Tribina: Od kada imamo 'svoje' države revolucija nije na vidiku
Ideja otpora i kultura života kao glavno nasljeđe 1968.
Novosadski filmski front
Novosadski filmski front – mali budžeti, velika kreativnost
Počinje sedmo izdanje Revije amaterskog filma
Psiho-seanse na sedmoj Reviji amaterskih filmova
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Lazar Stojanović na ZagrebDox
Lazar Stojanović: 'Malo ludosti je dobro za umjetnost, ali ne previše'
Ivan Ladislav Galeta na DVD-u
Kompilacija filmova Ivana Ladislava Galete na DVD-u
Sarajevo - grad filma
Sarajevo Film Festival i dalje najznačajniji u regiji
Subverzivni festival ugošćuje teroriste!
Sarajevo film festival audio
Glamour na bosanski način - osoblje na crvenom tepihu!
Uspjesi filma '38 Baba Višnjina ulica'
Film o junacima Baba Višnjine ulice
Motovun slavi deseti rođendan
Motovun film festival slavi 10 godina postojanja
Animafest 2008.
Hulahop ponovo predstavlja Animafest
ZagrebDox pomaže dokumentaristima iz regije
Zagreb dox organizira Pitching forum
ZagrebDox u zagrljaju zoofila i kanibala
Novi ravnatelj Animafesta: 'Nisam glasao u izboru za sebe samoga!'
Goran Rušinović, laureat Sarajevo Film Festivala
Goran Rušinović: Nastanak 'Buick Riviere' zahvaljujem nizu slučajnosti
Anđeli garavog lica u Galeriji SC
Damir Karakaš
Duševna bol Emira Kusturice košta 12.000 eura
Kusturica protiv Nikolaidisa
Andrej Nikolaidis vs. Emir Nemanja Kusturica
Revija malih književnosti
Ministarstvo kulture - nije bitno tko snima film
Božo Biškupić: Svejedno je hoće li film snimati Marko ili Janko
Ivan Ladislav Galeta u Kasselu
Mate Matišić
Projekt Zagreb u MGZ-u
Zagreb u stanju tranzicije
Sljedeći Eurokaz gledat ćemo na Mirogoju!
Gordana Vnuk
'S više mlijeka, molim' - još jedan ukoričeni blog
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Krešimir Rogina o arhitekturi osobno
Objavljen 'Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine'
Povijest Brijuna u 'Zoni kontakta'
Duhovi Sarajeva - Dejan Radović
Magris na putu prema Nobelu
Usmena povijest homoseksualnosti
Homoseksualnost od Tita do Tuđmana
Književnost - godišnji pregled 2007.
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Metastaze - Boris Svrtan
Metastaze u kazališnoj verziji
Metastaze hrvatske zbilje u Gavelli
Novi festival ženskog stvaralaštva
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Kučkini sinovi između istine i mita
'Zeleno, zeleno' na zgarištu nesvrstanog prijateljstva
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Slobodan Šnajder
Marko Vidojković: revolucija je moguća samo na individualnom nivou
Marko Vidojković - gost Festivala europske kratke priče
Filip David
Razgovor: Filip David
Bora Ćosić i "Put na Aljasku"
Bora Ćosić putuje po prodanim zemljama
Svetislav Basara u Zagrebu
Svetislav Basara na Danima srpske kulture
Le Zbor ima rođendan!
'Bijeg od budućnosti' je bijeg od loše književnosti
'Bijeg od budućnosti' - novi roman Darka Lukića
Mia Engberg: svojim filmovima ne želim napaliti samo lezbijke
Feministica i redateljica Mia Engberg - za dildo spremna!
Počinje tabor Film festival
U Desiniću počinje još jedan Tabor film festival
Objavljen drugi hrvatski gay roman
'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman
Sprema se Gay Pride 2008.
Zagreb Pride u znaku hrabrosti i zajedništva
Naš dečko - Franka Perković
Uvjetovani emocionalni odnosi u 'Našem dečku'
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Pier Paolo Pasolini jedan je od najvažnijih filmskih autora dvadesetog stoljeća.
Prosjaci, lopovi i kurve...
Chuck, sad možete poljubiti Larryja - I Now Pronounce You Chuck and Larry
Zagreb Pride 2007.
Staklenac - dokument skrivene povijesti
Kako su homoseksualci spasili civilizaciju?
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Izgubljeno u prijenosu
Pop kultura u socijalizmu: dobra stara vremena?
Edo Popović