Što sa sobom preko dana?

Prvoborac tog fenomena svakako je Michael Moore, čiji filmovi u Americi zarađuju desetine milijuna dolara, ravnopravno se natječući s holivudskim spektaklima. No, iza Moorea postoji još mnogo dokumentarista čiji filmovi nisu blockbusteri, ali se gledaju, financijski su isplativi, a također osvajaju i nagrade, i izazivaju medijsku pažnju. Kod nas je situacija drukčija pa dokumentarci, posebno oni domaći, rijetko dođu do redovite kino distribucije.

Naravno, prikazuje se Michael Moore, a što se domaćih uradaka tiče, nakon 'Novog, novog vremena' i 'Sretnog djeteta', ulaskom u redoviti kino-program može se sada pohvaliti i redateljica Ivona Juka s filmom Što sa sobom preko dana koji je hrvatsku premijeru imao na Danima hrvatskog filma, gdje je nagrađen Grand Prixom, a uz Oktavijana za najbolji dokumentarac, dosad je osvojio i nagrade na festivalima u Wiesbadenu, Montrealu i Sarajevu.

Film prati trojicu  zatvorenika u Lepoglavi koji su se odlučili pozabaviti kazališnim uprizorenjem 'Sna Ivanjske noći' Williama Shakespearea. Doći do zatvorenika uopće nije bilo lagan zadatak, no sretan slučaj je htio da predstava gostuje u Gavelli, gdje se Juka po prvi put susrela sa zatvorenicima. Objasnila im je da traži trojicu za dokumentarni film, a imala je i jasno definirane kriterije, željela je da subjekti njezinog dokumentarca budu teški kažnjenici, no različitog socijalnog porijekla i statusa.

Tuljo je, optužen za oružanu pljačku, a Zane i Meki, obojica su u zatvoru zbog ubojstva, no svi oni u konačnici iskreno i bez okolišanja govore o svojim životima. Taj prvi susret bio je tek početak duljeg snimanja, koje se najvećim dijelom odvijalo u Lepoglavi. S promjenom lokacije došla je i promjena stava trojice zatvorenika prema činjenici da su tema dokumentarnog filma, te su se isprva pokušali prikazati u najboljem mogućem svjetlu, no s vremenom su se opustili, a nakon što su vidjeli film bili su zadovoljni time kako su ispali.

Snimati u najpoznatijem hrvatskom zatvoru za Ivonu Juku i njezinu ekipu bio je pionirski pothvat, jer ova kaznionica nikada prije nije nekome dozvolila takvu vrstu pristupa, nego je ponajviše korištena kao igrano-filmska kulisa. Zahvaljujući tome, zatvorenici su se, tvrdi Juka, s poštovanjem odnosili prema filmskoj ekipi, koja se kao žena među muškim kriminalcima nije doživjela neugodna iskustva s dobacivanjima ili neukusnim komentarima.

Prvotna ideja za «Što sa sobom preko dana» bila je pokazati stvarnost zatvorske svakodnevice i povući paralele sa životom onih koji su na slobodi. Nakon praktičnog zatvorskog iskustva, Juka kaže kako je još više uvjerena da nekakve bitne razlike između kriminalaca i takozvanih običnih ljudi baš i nema. Zato je glavni cilj ovoga filma bio demistificirati općeprihvaćena uvjerenja o zatvorskom životu, poput onih romantičnih kako se kriminalci svakodnevno kaju za svoja zlodjela, ili naturalističkih koja podrazumijevaju konstantna ubojstva i silovanja.

«Što sa sobom preko dana» prikazuje se, nevjerojatno ali istinito, u Cinestaru, što je ipak prvenstveno zasluga producenata ovog filma, koji su se iznimno angažirali oko skupog prebacivanja istog na 35-milimetarsku traku, obaveznu za kino-distribuciju. Ipak, ovakvo repertoarno osvježenje treba pozdraviti, uz napomenu da bi za njime svakako trebala slijediti i još neka.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Dokukino - mjesto za gledanje dokumentaraca
Dokukino - kino koje će prikazivati dokumentarne filmove
ZagrebDox 2009.
Počinje peto izdanje ZagrebDoxa!
Što sa sobom preko dana - Ivona Juka
U kina se probio domaći dokumentarni film o zatvorenicima!
Ministarstvo kulture - nije bitno tko snima film
Božo Biškupić: Svejedno je hoće li film snimati Marko ili Janko