Privatna «Moja predstava» kazališnog projekta Thearto
| 29.05.2008. | Print | Pošalji link |
O društvenoj odgovornosti kapitala govori se sve češće, ponekad i afirmativno, dok se društvena odgovornost umjetnosti uglavnom podrazumijeva.
Umjetnost bi po definiciji trebala biti društveno odgovorna, a umjetnost kazališta u tome bi trebala prednjačiti. No, primjeri iz, kako se kaže, svakodnevnog života pokazuju da i nije baš uvijek tako. Jedan od suprotnih, ujedno i vrlo uspješan u tome što radi, je projekt Thearto koji već godinama u Hrvatskoj vode bosansko-austrijski glumac i dramski pedagog Zijah Sokolović i njegov zagrebački kolega Dražen Šivak. Njihova je ideja da nizom najprije edukativnih monodrama, a kasnije i manjih predstava, djecu uvode u svijet odraslih tako da im ističu njegove opasnosti ali i prednosti. Pod geslom «Riječi prave predstave», oni produkcije zaista stvaraju od jednog pojma, razvijajući glumačku igru na temelju improvizacija, bez šminke i kostima.
Od početne monodrame «Roda ili kako sam došao na svijet», koja je kasnije postala «Rođenje», preko grupnih «Matematike» i «Droge» pa do «Telefona», Thearto je u svoje redove uspio uključiti cijeli niz mlađih hrvatskih glumaca, od onih već provjerenih na najvećim pozornicama, do onih koji tek izlaze s Akademije dramske umjetnosti. Tako danas, uz Sokolovića i Šivaka, u edukativnom kazalištu Thearto sudjeluju i Marija Škaričić, Jerko Marčić, Marko Makovičić, Krešimir Mikić, Olga Pakalović, Ivana Krizmanić, Iva Mihalić, Damir Poljičak, Csilla Barath Bastaić, Dijana Vidušin i Tomislav Krstanović. «Gluma je umjetnost sama za sebe i upotrebljava se na filmu, televiziji, u kazalištu i tako dalje. Ovaj 'i tako dalje' nas najviše zanima!», kaže Sokolović objašnjavajući što pokreće Thearto projekt.
Nakon gostovanja po najmanjim i najudaljenijim otocima Hrvatske, ovih dana Thearto odrađuje prvi dio novog ciklusa pod naslovom «Moja predstava», koji će djeci s posebnim potrebama omogućiti da u kazališnoj izvedbi uživaju kod kuće. «Moja predstava» zaista i jest to što joj ime kaže – privatna izvedba isključivo u privatnom prostoru, u gledateljevoj sobi. Ono što je čini drukčijom od uobičajenih rođendanskih klaunerija specifičnost je publike ali i edukativni karakter. Predstava 'Telefon', koju glumci izvode, i sama se bavi upravo komunikacijom, jer duhovito i jednostavno opisuje povijest prenošenja informacija, od hijeroglifa i dimnih signala, do današnje mobilne telefonije.
![]() |
Kućna izvedba otvara komunikaciju, i to ne samo onu kazališnu, na sasvim nov način, smatraju sudionici projekta Thearto i zato vjeruju da umjetnost glume i glumaca može otvoriti neku novu vrstu komunikacije kod djece s teškoćama u razvoju. Djecu za koju igraju sudionici projekta Thearto izabrali su u suradnji s institucijama koje su i inače zadužene za edukaciju i brigu o djeci s posebnim potrebama. Pritom su sve izvedbe za gledatelje, ili njihove roditelje i skrbnike potpuno besplatne. To međutim nije i posljednji korak, jer Šivak i Sokolović planiraju i svojevrsni nastavak akcije u kojoj će još konkretnije pomoći, kroz nabavljanje edukacijskih sredstava onima čije materijalno stanje ne dopušta takve izdatke.
Iniciran i organiziran od strane samih glumaca, jer Thearto projekt čine isključivo oni, program «Moja predstava» ima i istraživački karakter. U suradnji s Odsjekom za psihologiju Filozofskog fakulteta, nakon završenog ciklusa od planiranih 101 predstave, pokušat će se sumirati svi učinci ovog kazališno-edukativnog čina, pa i oni terapeutski.
U prvoj fazi projekta «Moja predstava», Thearto do početka ljeta planira odigrati tridesetak predstava u Zagrebu i okolici, dok ostatak do zadanog broja namjerava odigrati u jesen i zimu. Iako ne niječe i određeni humanitarni karakter ove akcije, Dražen Šivak morao je naglasiti kako se u ovakav pothvat ne ide bez velike ideje. Kao što smatra da umjetnici imaju društvenu odgovornost, pa zato i pokreće ovakve projekte, Šivak očekuje potporu i od takozvanih pravnih i poslovnih subjekata, koji je također moraju imati. Samo je prvi dio akcije sponzorski pokriven, ali voditelji projekta Thearto ne sumnjaju da će se i za ostatak naći zainteresiranih koji na ovaj ili onaj način mogu pomoći.
Sami glumci, međutim, napominju kako je i za njih cijela ideja ne samo zanimljiva nego i izazovna, jer se u neposrednoj komunikaciji s publikom, pogotovo tako specifičnom kao što su djeca s posebnim potrebama, i izvođačka vještina brusi na drukčiji način, zbog čega je ovaj projekt zanimljiv s mnogih strana - od umjetničke, preko aktivističke do edukacijsko-rehabilitacijske. U krajnjoj liniji, ako se već kazalištem ne može mijenjati svijet, možda ga se može barem malo popraviti.
(I.R.)
Pročitajte i ...
Gender Check - Velika izložba o 'muškom' i 'ženskom' u umjetnosti Istočne Europe
Bojana Pejić – Zašto ne Istočna Europa?
'Moja predstava' projekt za djecu s posebnim potrebama
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'

