Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe

Kako ne bi bio samo prezentacijski nego i produkcijski festival, on u posljednje vrijeme sve više i češće i proizvodi dio programa, a njegovo 22. izdanje u tome nije iznimka. Zato još 27. lipnja u 20:00 sati u Teatru &TD igra „Toranj loše glazbe“, predstava nastala suradnjom kazališta iz Savske 25 i Festivala novog kazališta.

Glazbeni performans na temu popularne glazbe naslov je djelomično posudio od pjesme Leonarda Cohena „Tower od Song“, ali ne bavi se romantičnom prošlošću nego gubljenjem kriterija u sadašnjosti. Autorski i redateljski potpisuje ga Nik Đurić, član hamburškoga izvedbenog kolektiva Showcase Beat Le Mot koje zagrebačka publika poznaje s prijašnjih Eurokaza. U svojem redateljskom postupku on povezuje političko kazalište, performans i pop-kulturu na iznimno zabavan način, upošljavajući postmodernu i poststrukturalnu teoriju, citirajući stare kazališne forme, stripove, trash revije, glazbu svoje i tuđih mladosti.

Upravo o glazbi od koje se, logično, većinom sastoji predstava „Toranj loše glazbe“ Nik Đurić kaže: „Radijski voditelji kad najavljuju program obično kažu da će svirati sve od A do Z, što bi bilo od Abbe do Zappe. U našoj predstavi ide samo od W do W, od Roberta Wyatta do Whitney Houston.“ Ukratko, od „Tornja loše glazbe“ može se svašta očekivati, pogotovo ako se spomene njegov raznorodni ansambl koji čine glumci Nina Violić, Lana Barić, Judita Franković, Tvrtko Jurić i Nikša Marinović, zatim inače dramaturginja ali ovdje i izvođačica Irena Čurik te Damir Bartol Indoš, legenda hrvatskog off kazališta. Ipak, nije baš sve samo zezanje u „Tornju loše glazbe“ jer, nastavlja Nik Đurić, „predstava postavlja više pitanja nego što daje odgovora, a jedno od pitanja je i ono kako djeluje elektronska glazba noći i tuluma, dakle techno i house, u kazališnoj situaciji“. Maksimalni efekt minimalne glazbe, sastavljene samo od ritma i basa, vidi se u trenutku kad DJ na partyjima podigne atmosferu do usijanja i općeg ushita, što je za Đurića ne samo društveni nego i politički fenomen. 

Nik Đurić je dijete hrvatskih iseljenika, a osim što je kazališni redatelj, on povremeno radi i kao DJ u njemačkim klubovima, pa o glazbi zna dosta, ali i o trenutku kad ponesena masa više ne razmišlja u uobičajenim kategorijama kvalitete. Upravo zato naglašava da naslov predstave „Toranj loše glazbe“ ne treba shvatiti ozbiljno, pogotovo ako ga se prevede na engleski: „To 'bad' na engleskom ponekad znači ne samo loše, nego i jako dobro, recimo kad Michael Jackson za sebe kaže da je 'bad'. Osim toga, znamo da nam od jednog trenutka, točnije nakon određene količine, na primjer alkohola, odjednom sve loše postane dobro. Naša predstava se igra s tim trenutkom kad se pogled mijenja.“. Najnovija koprodukcija Teatra &TD i Eurokaza, predstava „Toranj loše glazbe“ nakon dvije izvedbe u festivalskom programu ostaje na repertoaru &TD svakog dana od 30. lipnja do 5. srpnja.

No, glazba ostaje Eurokazova odrednica i sljedećih dana, jer 28. i 29. lipnja u 20 sati u Zagrebačko kazalište mladih dolazi jedna od najzanimljivijih ovogodišnjih akvizicija, američka kantautorica i performerica Cynthia Hopkins i njezin bend Gloria Deluxe. Cynthia Hopkins osnovala je bend 1999. i snimila nekoliko albuma, a onda je na vidjelo izbila i njezina kazališna ambicija, pa je pokrenula seriju koncertnih predstava pod zajedničkim nazivom „Accidental Trilogy“ ili „Slučajna trilogija“. U njima se spaja rock, kabare, Americanu i još mnogo glazbenih vrsta i podvrsta u jedinstveni glazbeno-scenski izraz, dok su teme i političke i sasvim intimne. Prvi dio trilogije donio je Cynthiji Hopkins kazališnu nagradu Bessie, dok drugi, neprevodivog naslova „Must Don't Whip 'Um“, izvodi u Zagrebu.
 
Nekoliko pripovjednih okvira ove predstave-koncerta objašnjava sama: „U svim predstavama iz trilogije postoji pripovjedačica, a u prvoj ona otkriva da joj je ime Cameron Seymour, ime koje je posudila od pop zvijezde iz sedamdesetih koja je misteriozno nestala i završila u Maroku kao članica sufi bratstva. Do kraja predstave ona postaje netko drugi, uzima drugo ime, mijenja spol i vjeru, i pretvara se u potpuno drugu osobu. „Must Don't Whip 'Um“ je oproštajni koncert Cameron Seymour, posljednji koji je održala prije nestanka i odlaska u Maroko. Kako tamo postane članica bratstva koje živi u stanju stalnog religijskog zanosa, ona smatra da takav način života ne bi mogla imati u Sjedinjenim Državama, a pogotovo ne bi mogla nastaviti karijeru u industriji zabave i zato odlazi. Naša predstava je istodobno taj njezin posljednji nastup i dokumentarni film koji o tom koncertu danas snima njezina kći.“

U sasvim aktualne političke teme, Cynthia Hopkins uspjela je uplesti i osobne, dokazujući time kako javna i privatna sfera nisu onoliko odvojene koliko se čine. Upravo zato, koncert koji je kazališna predstava, istodobno je i intimna obiteljska priča jer, nastavlja autorica, ona govori „o sjećanju, ali ne samo vlastitom nego i sjećanju na drugu osobu. Konkretno, ovdje je riječ o ženi koja pokušava zapamtiti svoju majku, iako zapravo o njoj ništa ne zna i nema nikakvih njezinih tragova. Jedna od tema predstave tako je i bol koju izaziva gubitak voljene osobe, ali i pokušaj slavljenja života nekoga koga više nema.“

Nastup Cynthije Hopkins, zajedno s tri suizvođača i šesteročlanim bendom Gloria Deluxe, bit će to ujedno i završetak takozvanog američkog bloka, ali ne i kraj glazbenog dijela programa ovogodišnjeg Eurokaza.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija