Razvoj hrvatskog suvremenog plesa kroz životopis Ane Maletić

Barem ne na način koji bi koliko-toliko zadovoljio današnji interes za ostatke onoga što je nekada bilo važno, a ni danas nije beznačajno. Zato je ispisivanje povijesti suvremenog plesa na ovim područjima, može se slobodno reći, sasvim zahvalna djelatnost jer bijelih mrlja ima i previše.

Najistaknutija među onima koji zaista rade na sustavnom, kako se kaže, otimanju od zaborava bolje prošlosti suvremenog plesa u Hrvatskoj, je Maja Đurinović, plesna kritičarka i publicistkinja, koja iza sebe već ima nekoliko izdanja o ključnim osobnostima domaćeg plesa – od knjige o Miji Čorak Slavenskoj do multimedijalnog CD ROM-a „KASPomanija“ o radu Milane Broš. Negdje između njih dvije stoji kao poveznica Ana Maletić, umjetnica, pedagoginja, koreografkinja, publicistkinja i koreologinja čije ime danas nosi  zagrebačka Škola za suvremeni ples. U izdanju HIPP-a, Hrvatskog instituta za pokret i ples, objavljena je nedavno opsežna monografija punog naslova „Razvoj suvremenog plesa: Ana Maletić – životopis“, kojom je Maja Đurinović gotovo zaokružila cijelo dvadeseto stoljeće domaćih plesnih nastojanja, ali i nerazumijevanja.

Iako je danas ime Ane Maletić jedno od poznatijih u premalo poznatom hrvatskom plesnom nasljeđu, riječ je najprije o sintagmi koja se veže uz školu. Osim popunjavanja toga praznog znaka, Maja Đurinović je ovom knjigom htjela pokazati i da suvremeni ples na našem području ne počinje osnivanjem ove današnje škole Ane Maletić.

Rođena kada je 20. stoljeće imalo samo četiri godine, Ana Maletić proplesala je rano, u beogradskoj školi čuvene Mage Magazinović, a već prvi koraci bili su uspješni i kod kritike i kod publike. U to vrijeme već se upoznala s metodom Rudolfa Labana, plesnog umjetnika i teoretičara koji je revolucionirao ne samo europski suvremeni ples i bez kojeg bi taj pojam danas bio potpuno drukčiji. Kod istog Labana Ana Maletić se kasnije i sama usavršavala, što ju je učvrstilo u namjeri da se i sama počne baviti pedagoškim radom. Tako, nakon kraće beogradske epizode, u Zagrebu 1932. otvara Školu umjetničke tjelesne kulture po Labanovoj metodi, i u tome, što danas može izgledati čudno, uopće nije usamljena. Tridesete se naime nazivaju i „zlatnim godinama plesa“ na ovim područjima jer je tih godina u Zagrebu, pored Margarite Froman koja je postavila osnove klasičnog baleta u kazalištu, funkcioniralo i nekoliko jakih škola suvremenog plesa koje su osnivale građanske kćeri koje su se školovale vani.

Kultura tijela tada je bila in, a „zdrav duh u zdravom tijelu“ slogan, no Škola umjetničke tjelesne kulture Ane Maletić strogo se držala Labanovih principa koji tijelo i njegove mogućnosti promatraju kao cjelinu od lijepog držanja do psihologije pokreta. Iako je tih zlatnih godina hrvatskog plesa i klasični balet, predvođen uspjesima Mije Čorak Slavenske, stao na svoje noge, i ostale plesne forme razvijaju se usporedno. Ana Maletić u svojoj školi isprva ne zauzima snažnu autorsku, nego najprije pedagošku poziciju, ali ubrzo od boljih plesača formira Plesni studio, čije produkcije već potpisuje. Nakon konačne diplome na Labanovom Koreografskom institutu u Berlinu, već se tada opredijelila za folklor kao ishodište svojih plesnih istraživanja. U tome, nastavlja Maja Đurinović, Ana Maletić nije bila iznimka: «Svi, ali doslovno svi umjetnici između dva svjetska rata bavili su se i folklorom, koji je tako konstitutivna činjenica promišljanja i prakse suvremenog plesa. Za Anu Maletić folklor je bio najveća inspiracija, koja je rezultirala i njezinim najljepšim i najuspješnijim koreografijama.»

No, za razliku od ostalih škola koje su tridesetih godine djelovale u Zagrebu, tada kao i danas plesnom središtu Hrvatske, škola Ane Maletić čvrsto se držala svojeg načina rada, po čemu je ostala prepoznatljiva i uspješna čak i u međunarodnim okvirima, uzme li se u obzir nekoliko izuzetno uspješnih gostovanja. Maja Đurinović tvrdi da je najveća specifičnost rada Ane Maletić to da je pripadala tvrdoj struji suvremenog plesa kojoj nije trebala klasika, i u tome je, među Labanovim učenicima, bliža Mary Wigman nego Kurtu Joosu.

Rez koji je plesnoj sceni Hrvatske donio Drugi svjetski rat uništio je dobar dio nasljeđa tridesetih, uključujući i sve škole, no ples je ipak preživio. Između ostalih, i Ana Maletić je tijekom ratnih godina ostala vjerna svojem pozivu, pa se vježbalo po kućama, bez produkcija i javnosti. Nakon rata, u novoj državi, stjecajem povijesnih okolnosti koje s plesom i nemaju veze, Ana Maletić ostaje jedina u Hrvatskoj kao zastupnica suvremenog plesa i začudo, već 1946. njezina grupa učenika ponovno nastupa. Vjetrometina na kojoj se našao hrvatski suvremeni ples, tada sveden gotovo jedino na ime Ane Maletić, rezultirala je problemima organizacije i prostora za rad, ali i iznenađujućim ideološkim zamjerkama rijetkim produkcijama koje su uspjele doći do pozornice. Uz dosta muke oko objašnjavanja zašto je škola takvog tipa potrebna, i dok čeka konačnu političku dozvolu za njezino ponovno otvaranje, postala je suradnica Državnog zbora narodnih plesova i pjesama, danas poznatijeg pod imenom LADO. Koreografije koje je ostvarila u njemu vrhunac su njezinog autorstva u plesu, unatoč ovoga puta ne više ideološkim koliko stilskim razmimoilaženjima s fokloristima koji su zastupali čišći, izvorniji izraz od njezinih stilizacija.
 
I onda, napokon, 1954. osniva se Škola za ritmiku i ples, koja i danas postoji i nosi ime Ane Maletić. Sama škola s usponima i padovima, ali i kontinuiranom produkcijom populacije educirane u pokretu i plesu koja se ne mora nužno njime i primarno baviti, i danas je jedno od ključnih mjesta hrvatskog plesa. Nažalost, zbog izostanka višeg obrazovanja, u Hrvatskoj i posljednje. U svemu tome ipak nije iscrpljen zanimljiv životopis Ane Maletić koji je ispisala Maja Đurinović u monografiji posvećenoj jednoj od ključnih osoba hrvatske plesne povijesti. U osnivačke zasluge treba joj, u suradnji s kćeri Verom, pripisati i osnivanje Studija za suvremeni ples, ansambla koji je i danas aktivan. S druge strane, bila je i pionir povezivanje plesa s ostalim scenskim umjetnostima, jer je sama radila i kao suradnik za scenski pokret, ali i početak suradnje plesa i filma, te kasnije i televizije. Pored svega toga, Ana Maletić bila je i prethodnica onoga što danas u svijetu postoji kao plesni studiji, jer je o plesu prva i mislila na znanstveni način, predavala i pisala o njemu. Rezultat su naslovi kao što su „Pokret i ples“ ili „Knjiga o plesu“, te kapitalna dvosveščana „Povijest plesa starih civilizacija“.

Monografija Ane Maletić, životopis koji istodobno i pokriva dobar dio razvoja suvremenog plesa u Hrvatskoj, nije romansirana biografija, iako donosi čak i sjećanja njezinih suradnika pa i članova obitelji. No, ukoliko se zanemari sporadična sentimentalnost, riječ je ipak o kvalitetnom i bogato ilustriranom rezimeu jednog života prožetog plesom. Uz sve zasluge Ane Maletić, od kojih su danas konkretno najvidljiviji Škola i Studio za suvremeni ples, ni njezin pedagoški i koreografski utjecaj nije puno manji, iako ga danas prekrivaju drukčiji pristupi. Maja Đurinović ipak smatra da je temelj folklora na kojem je ona gradila svoje najuspješnije koreografije, i danas najvažniji potencijal domaćeg plesa. Koliko je istine u tome, i koliko je danas LADO, na primjer, sposoban osvježiti svoj repertoar, sasvim je drugo pitanje, koje s Anom Maletić ima sve manje veze. U svakom slučaju, njezina monografija iz pera Maje Đurinović, zajedno s pripadajućim CD-om koji sadrži inserte nekih od najvažnijih koreografija, otela je zaboravu još jednu od prominentnih osobnosti domaće plesne povijesti koja u bitnom određuje i domaću plesnu sadašnjost.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Objavljena monografija Ane Maletić
Paris Hilton, piletina i Strauss u &TD-u za Valentinovo
Čestitamo! Plesači dobili svoj plesni centar!
Otvoren Zagrebački plesni centar – Čestitamo!
25. Tjedan suvremenog plesa
Jubilarni 25. TSP počinje!
Milana Broš - dobitnica nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo
Milana Broš - pionirka slobodnog plesa
Milana Broš i Boris Buzančić dobitnici nagrada za životno djelo
Likovnost - godišnji pregled 2008.
Dalibor Matanić
Izložba 'Oltari avangarde' - umjetnost svakog čovjeka je sakralna
Oltari avangarde u Klovićevim dvorima
Petar Selem
Max art fest na Kvatriću, a revolucija na čekanju
'Odlično je baviti se kriminalom' - zbirka priča ili priručnik za preživljavanje?
'Odlično je baviti se kriminalom' - zbirka priča nezaštićenog svjedoka
Zagrebi! – Ekofestival ili Ickeofestival?
Mladen Stilinović
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Miško Šuvaković predstavlja novu knjigu i izložbu
'Konceptualna umjetnost' Miška Šuvakovića
Čak i kad je prirodno, kazalište ne može imitirati život
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Prisutna odsutnost Aleksandra Srneca
Izložba Aleksandra Srneca u Varaždinu
Hiperproduktivna Irena Vrkljan predstavila svoje dvije knjige
Zenit u novom starom ruhu
Objavljen reprint časopisa Zenit
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi
Publika za posebne namjene intenzivno gleda i sudjeluje
Najbolja juha! Najbolja juha! - Rene Medvešek
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!
Retrospektiva Vlade Marteka
Retrospektiva Vlade Marteka: svako uzimanje pisaljke u ruku je čin poštenja!
Bez srama na Sajam knjiga Leipzig
Monografija o Dimitriju Bašičeviću Mangelosu
Devet i pol Mangelosa
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Kazalište vaše i naše mladosti - Borut Šeparović
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Prodane dušice Denisa Giljevića
'Figura 17' završava mističnu trilogiju Željka Kipkea
Rezultati natječaja 'Zagrebačke priče'
Edo Popović
Igor Zidić (2006.)
Antun Maračić
Igor Zidić
Tjedan suvremenog plesa - velika kreativnost domaće produkcije