Jan Fabre i 'Another Sleepy Dusty Delta Day' u Zagrebu

U Zagrebu je bio već nekoliko puta, najprije na ranijim izdanjima Eurokaza, a kasnije, prije dvije godine, i na Festivalu svjetskog kazališta, što je zapravo bio i svojevrsni nastavak radionice koju je održao tog ljeta na Dubrovačkim ljetnim igrama. No, ne treba zaboraviti ni njegove druge talente, na primjer onaj likovni, jer će se bolji poznavatelji zagrebačke kulturne kronike prisjetiti i da je svojedobno imao izložbu u Muzeju suvremene  umjetnosti. Ukratko, Jan Fabre zaista je zaslužio naslov jedne od brojnih monografija „Homo Faber“, samo što su u tom „faber“ slova malo zamijenjena, nije teško pogoditi kako.

Na ovogodišnjem šestom Festivalu svjetskog kazališta ponovila se slika od prije dvije godine, jer u njegovoj režiji i prema njegovom tekstu na sceni ponovno sama stoji, govori i pleše njegova muza posljednjih sezona – plesačica i performerica iz Hrvatske Ivana Jozić. Predstava „Another Sleepy Dusty Delta Day“ naslov je posudila iz country-blues hita „Ode to Billie Joe“, koji je američka kantautorica Bobbie Gentry napisala i prvi put izvela 1967. Hit je zapravo priča o umiranju, a umiranje je za Jana Fabrea nepresušna inspiracija. Priča o predstavi zanimljivija je i od nje same: «Jedna od prvih pjesma koje mi je Ivana poklonila bila je upravo „Ode to Billie Joe“, i to baš na mostu u Avignonu. Pjesma mi je ostala u glavi punih pet godina, jer je istodobno i ljubavna priča ali i svojevrsni oproštaj od života, s obzirom da govori o tome kako je netko skočio s mosta u smrt.»  No, pored te pjesme, Fabre je imao i sasvim osobno i blisko iskustvo sa smrću: «Prije godinu i pol majka mi je umirala od raka, a ja sam bio pored nje puna četiri mjeseca dok je užasno patila. Tada sam mislio kako bi bilo lijepo da sama može izabrati kad će otići, ali u Belgiji to nije dopušteno. Čovjek kao pojedinac ne može sam odlučiti kad želi umrijeti. Razgovarao sam o tom s Ivanom Jozić, i odlučio sam za nju napisati tekst o ljubavi i o opraštanju od života.»

Predstava „Another Sleepy Dusty Delta Day“ ipak nije, kako bi se moglo pretpostaviti, Fabreova  posveta umirućoj ili već pokojnoj majci. Za Fabrea je majčina smrt bio je samo početak, točka s koje je počeo smišljati dramski tekst: «Ova predstava uopće nije o mojoj majci nego o nekome tko je odlučio skočiti s mosta. To je gotovo socijalni i politički manifest o pojedincu koji si uzima slobodu da odlučuje o svojem životu. Naravno, tema ovoga teksta je istodobno i slavljenje života kao i poštovanje koje osjećamo prema njemu.»

Predstave Jana Fabrea odlikuje izuzetna ekspresivnost izvođača, bilo u riječi ili pokretu, ali i minuciozna scenografija nerijetko na rubu ekscesa. Tako je i u ovoj predstavi, koja manipulira asocijacijama i gledateljevim pogledom na brežuljke od ugljena po kojima vozi električni vlak, dok sa stropa vise krletke s kanarincima. Fabreovo objašnjenje jednako je bizarno: «U Belgiji postoji područje koje je prepuno rudnika, a rudari su kao populacija dali mnogo jazz i blues pjevača. Osim toga, postoji i druga veza, jer ugljen asocira na nekadašnje vlakove, dok vlak uvijek nosi i melankolični osjećaj odlaska. Rudari su često uzimali sa sobom male ptice kad bi se spuštali u okno. One su osjetljive, i na njima se lako moglo vidjeti kad ponestaje kisika. Kad bi ptica klonula, rudari su znali da imaju još samo toliko vremena da izađu na površinu. Tako su i rudari i ptice zapravo stalno bili na rubu života. Pored toga, žuta ptičica ima i mnoga druga simbolična značenja u različitim kulturama. Na primjer u ikonografiji flamanskog slikarstva one su česta asocijacija na ljubav - što je manja krletka, one ljepše pjevaju o ljubavi.»

Jan Fabre ima upravo nevjerojatnu stvaralačku energiju, zbog čega je gotovo nemoguće nabrojati sve njegove radove u posljednje vrijeme. Kao stari zagrebački gost, a danas i često u koprodukcijskim vezama koje spajaju njegovu kompaniju Troubleyn iz Antwerpena sa Zagrebačkim kazalištem mladih, sve češće angažira i domaće glumce. No, Ivana Jozić, za koju tvrdi da je velika inspiracija, inteligentna glumica i fantastična plesačica, i dalje mu je primarna inspiracija. S druge strane, ona nije jedina koja je okusila što znači raditi solo predstavu prema uputama Jana Fabrea jer on već trideset godina radi takve projekte za ljude koji ga inspiriraju: «Za mene je solo vraćanje biti kazališta, kao da se ponovno školujem i otkrivam sebe. Osim toga, svaki je solo i zametak nekog novog, većeg scenskog projekta.»

Predstava „Another Sleepy Dusty Delta Day“ nastala je u koprodukciji sa ZKM-om, no zagrebačka ju je publika mogla vidjeti tek dva puta u sklopu Festivala svjetskog kazališta. Šanse da se gostovanje ponovi, čini se, i nisu baš prevelike jer je raspored kompanije Troubleyn zaista gust. Ivana Jozić upravo se vratila iz Sjedinjenih Država, a čeka je i premijera u Belgiji. Nakon premijere, Jan Fabre počinje rad na novom projektu  pod naslovom «The Orgy of Tolerance», u kojem, pored Ivane Jozić, sudjeluju i Katarina Bistrović Darvaš te Goran Navojec. Pretpremijera će biti u Čileu, a svjetska praizvedba u New Yorku.

Kako Ivana Jozić uz sve to ima i filmskih obaveza, čini se da Zagreb predstavu „Another Sleepy Dusty Delta Day“ i neće tako skoro ponovno vidjeti. No, sudeći po tempu kojim Jan Fabre proizvodi nove kazališne ludosti, sigurno se možemo nadati nečemu novom.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Isabellina soba - Jan Lauwers
Osim zidina, razgledajte u Dubrovniku i američku grafiku
Američka grafika u Dubrovniku
Ljetni festivali - da ili ne?
Jan ili Milo, pitanje je sad!
Francuska farsa u zagrebačkom kazalištu
Festival svjetskog kazališta - komentar prvi
'Another Sleepy Dusty Delta Day' Jana Fabrea u Zagrebu
Festival svjetskog kazališta 2008. nudi zanimljiv program
Njemački i belgijski sraz na šestom Festivalu svjetskog kazališta