Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić

Čudno bi i bilo da jest, s obzirom da su s uspjehom u Teatru &TD već postavile iznimne predstave „Imitatori glasova“ i „Kučkini sinovi“, dok je redateljica Anica Tomić samostalno ili u grupama, između ostalih i svojim Theatre d'Femmes, domaću publiku zabavljala i intrigirala od vremena čak i prije nego što je upisala režiju na Akademiji dramske umjetnosti. U međuvremenu sudjelovala je u raznim projektima, kao izvođačica i redateljica, pa čak i kao dramski pisac, sjetimo li se „Kraljice Veš mašine“ u produkciji Tigar teatra. Sklone i rubnim kazališnim izrazima, Anica Tomić i Jelena Kovačić posebnu su pažnju izazvale prošle sezone predstavom „Kuga“, koja je parazitirala u vremenu i prostoru između „Didone i Eeneje“ i „Smrti u Veneciji“, u prolazu između velike pozornice Teatra &TD i scene Studentskog eksperimentalnog kazališta.

Nakon svega toga, čak i nekoliko predstava za djecu, danas, kao diplomirana redateljica, i ponovno u složnom kreativnom partnerstvu s dramaturginjom Jelenom Kovačić, Anica Tomić nastavlja niz iz Teatra &TD ali u Zagrebačkom kazalištu mladih. Na sceni Miško Polanec, naime, 2. listopada 2008. premijerno izlazi njihova nova predstava naslova „Oprostite, mogu li vam ispričati...?“. Riječ je o završnom dijelu takozvane ratne trilogije započete „Imitatorima glasova“ prema pripovijetkama Thomasa Bernharda i „Kučkinim sinovima“, slobodnoj obradi romana „Velika bilježnica“ Agote Kristof. Međutim, večerašnja premijera otklon je od dosadašnje poetike, što pokazuje i naslov koji pomalo podsjeća na kazališne projekte Bobe Jelčića i Nataše Rajković. Razliku u namjeri i izvedbi objašnjava dramaturginja Jelena Kovačić: «Kod nas se pričanje priče u kazalištu koristi na sasvim drukčiji način, jer se ne bavimo drugom stranom svakodnevice nego nemogućnošću pričanja priča u kazalištu. Osim toga, naše priče su zapravo ratne traume.»  

Radnju predstave „Oprostite, mogu li vam ispričati...?“ relativno je jednostavno prepričati. Četiri lika, ili dva bračna para koje igraju Doris Šarić-Kukuljica, Nađa Perišić-Nola, Filip Nola i Zoran Čubrilo, okupljeni su oko obiteljskog rituala fotografiranja koji zahtijeva odgovarajuću pozu i odgovarajući smiješak. No, dokono poslijepodne jedne prividno sretne obiteljske situacije neprestano se rastvara dok se protagonisti spotiču o vlastita sjećanja ratne prošlosti koja im ne dozvoljavaju da uspostave zadovoljavajuće odnose. Trauma koju pritom nose od ove predstave čine otvoreni proces spajanja osnovnih elemenata kazališta, nastavlja Jelena Kovačić, jer u ovoj predstavi priče pokušavaju legitimirati likove.

Pritom se pokazuje da je jedan banalni obiteljski ritual, kao i društveni rituali općenito, snažniji od pojedinačnih trauma i s njima povezanih priča. Učinak tog ritala, najavljuje autorice predstave, gotovo je groteskan. Naime, likovi u ovoj predstavi sat vremena nazdravljaju jedni drugima i namještaju se u poze za fotografiranje. Pritom se cijelo vrijeme smješkaju, smiju i povlađuju jedni drugima, dok si međusobno ne daju govoriti. Anica Tomić smatra da ova predstava zapravo govori o zlu, jer pokazuje što se dogodi kad trauma uđe duboko u tijelo, toliko da postane neprimjetna ali izaziva simptome na površini. Jedan od njih je i smijeh od kojeg, kako tvrdi, čak i publici postaje zlo.
Tako je i naslov predstave prikrivena težnja za ispovijedanjem koje, barem bi tako trebalo biti, nosi i neko olakšanje. Jelena Kovačić tu formalnu ispriku u naslovu objašnjava kao pokušaj da se probije zid šutnje koji je, kako vrijeme prolazi, izgrađen prema ratnim traumama u ovom, ali i ne samo u ovom društvu.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Gavelline večeri 2009.
Gavelline večeri sanjaju o promjenama
Gavelline večeri sanjaju postati regionalna smotra
Ivan Kralj poslužio Kupusov list
Kupusov list – godišnjak s distancom i angažmanom
Gospođica Julija - Anica Tomić & Oliver Frljić
'Gospođica Julija' u verziji od 8 sati
'Gospođica Julija' - i glumce ubijaju, zar ne?
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić