Pričanje umjesto isprike u novoj predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić
| 02.10.2008. | Print | Pošalji link |
Tandem Anica Tomić – Jelena Kovačić poznavateljima novijih strujanja u hrvatskom kazalištu više nije nepoznat.
Čudno bi i bilo da jest, s obzirom da su s uspjehom u Teatru &TD već postavile iznimne predstave „Imitatori glasova“ i „Kučkini sinovi“, dok je redateljica Anica Tomić samostalno ili u grupama, između ostalih i svojim Theatre d'Femmes, domaću publiku zabavljala i intrigirala od vremena čak i prije nego što je upisala režiju na Akademiji dramske umjetnosti. U međuvremenu sudjelovala je u raznim projektima, kao izvođačica i redateljica, pa čak i kao dramski pisac, sjetimo li se „Kraljice Veš mašine“ u produkciji Tigar teatra. Sklone i rubnim kazališnim izrazima, Anica Tomić i Jelena Kovačić posebnu su pažnju izazvale prošle sezone predstavom „Kuga“, koja je parazitirala u vremenu i prostoru između „Didone i Eeneje“ i „Smrti u Veneciji“, u prolazu između velike pozornice Teatra &TD i scene Studentskog eksperimentalnog kazališta.
Nakon svega toga, čak i nekoliko predstava za djecu, danas, kao diplomirana redateljica, i ponovno u složnom kreativnom partnerstvu s dramaturginjom Jelenom Kovačić, Anica Tomić nastavlja niz iz Teatra &TD ali u Zagrebačkom kazalištu mladih. Na sceni Miško Polanec, naime, 2. listopada 2008. premijerno izlazi njihova nova predstava naslova „Oprostite, mogu li vam ispričati...?“. Riječ je o završnom dijelu takozvane ratne trilogije započete „Imitatorima glasova“ prema pripovijetkama Thomasa Bernharda i „Kučkinim sinovima“, slobodnoj obradi romana „Velika bilježnica“ Agote Kristof. Međutim, večerašnja premijera otklon je od dosadašnje poetike, što pokazuje i naslov koji pomalo podsjeća na kazališne projekte Bobe Jelčića i Nataše Rajković. Razliku u namjeri i izvedbi objašnjava dramaturginja Jelena Kovačić: «Kod nas se pričanje priče u kazalištu koristi na sasvim drukčiji način, jer se ne bavimo drugom stranom svakodnevice nego nemogućnošću pričanja priča u kazalištu. Osim toga, naše priče su zapravo ratne traume.»
![]() |
Pritom se pokazuje da je jedan banalni obiteljski ritual, kao i društveni rituali općenito, snažniji od pojedinačnih trauma i s njima povezanih priča. Učinak tog ritala, najavljuje autorice predstave, gotovo je groteskan. Naime, likovi u ovoj predstavi sat vremena nazdravljaju jedni drugima i namještaju se u poze za fotografiranje. Pritom se cijelo vrijeme smješkaju, smiju i povlađuju jedni drugima, dok si međusobno ne daju govoriti. Anica Tomić smatra da ova predstava zapravo govori o zlu, jer pokazuje što se dogodi kad trauma uđe duboko u tijelo, toliko da postane neprimjetna ali izaziva simptome na površini. Jedan od njih je i smijeh od kojeg, kako tvrdi, čak i publici postaje zlo.
Tako je i naslov predstave prikrivena težnja za ispovijedanjem koje, barem bi tako trebalo biti, nosi i neko olakšanje. Jelena Kovačić tu formalnu ispriku u naslovu objašnjava kao pokušaj da se probije zid šutnje koji je, kako vrijeme prolazi, izgrađen prema ratnim traumama u ovom, ali i ne samo u ovom društvu.
(I.R.)
Pročitajte i ...
Gavelline večeri 2009.
Gavelline večeri sanjaju o promjenama
Gavelline večeri sanjaju postati regionalna smotra
Ivan Kralj poslužio Kupusov list
Kupusov list – godišnjak s distancom i angažmanom
Gospođica Julija - Anica Tomić & Oliver Frljić
'Gospođica Julija' u verziji od 8 sati
'Gospođica Julija' - i glumce ubijaju, zar ne?
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Oprostite, mogu li vam ispričati...? - Anica Tomić
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'

