'Brana' u Gavelli

U posljednje je vrijeme tako u Gavelli režirala "Lom" Neila LaButea, u zagrebačkom HNK "Elektri pristaje crnina" Eugenea O'Neilla, a u istovrsnoj splitskoj kući Čehovljevog "Ujaka Vanju". U tom smislu, ne čudi da je dobila i poziv za ponovnu suradnju s Gavellom, i to ovaj put za predstavu na velikoj pozornici, a ne na Sceni Atrij, gdje je bila postavila "Lom".

Izbor je pao na "Branu", jedan od najuspjelijih tekstova mladog irskog dramatičara Conora McPhersona. Bez obzira na svoje irsko porijeklo, ovaj autor pripada u skupinu pisaca koje se smatra predvodnicima takozvane "nove britanske drame", između ostalog i zato što mu je velik dio tekstova praizveden u Londonu. "Branu" je napisao još 1997., kad mu je bilo tek 25 godina, a Mateja Koležnik smatra da je riječ o tekstu koji u proteklih desetak godina itekako opravdava činjenicu da je postavljen i u nizu zemalja izvan engleskog govornog područja. Naime, "Brana" je "pametno napisana, u smislu da nudi dobar glumački materijal za kompletnu podjelu, jer dira jedno opće mjesto – pitanje možemo li se vratiti u ovaj život čak i kad smo mrtvi, te kako se boriti da ne umremo sami".

Osnovna specifičnost McPherosonove drame leži u tome što se velikim dijelom sastoji od priča koje pet likova pripovijedaju jedni drugima, što, međutim, nije tek puko nizanje monologa. Kako ističe Mateja Koležnik, "to od glumaca traži dvostruku koncentraciju, jer je monolog mjesto apsolutnog otvaranja intime, a ovdje je riječ o pričanju anegdota, koje imaju i dublji podtekst, koji dovodi do udara u vlastitu intimu".

Mateja Koležnik često ističe da joj je za rad na svakoj predstavi prije svega potrebna prava glumačka postava. Kako je "Brana" predstava čija se zbivanja događaju u jednoj provincijskoj birtiji sa stalnom klijentelom, gotovo se nameće pitanje što uspješno pronalaženje prave postave govori o ansamblu Gavelle. Redateljica kaže kako je to "arhetipsko mjesto, jer u svakom ansamblu ima puno alkoholičara, a Gavella u tom smislu niti vodi, niti je na repu te ljestvice". No, usprkos arhetipskim situacijama koje se pojavljuju u tekstu, a preslikavaju se u stvarnost, redateljica se ipak rado vratila u kazalište u Frankopanskoj, s obzirom da se u posljednje tri godine napravilo velike pomake s različitim redateljskim poetikama, koje više ne dozvoljavaju glumcima da glume u skladu sa svojim žanrovskim tipovima, što dovodi i do veće fleksibilnosti ansambla.

Prethodne predstave koje je u Hrvatskoj režirala Mateja Koležnik pratila je sudbina više-manje dobre kritičke recepcije, ali, uz iznimku "Ujaka Vanje", i neodržavanje na repertoaru. Slovenskoj redateljici, međutim, niti nije namjera napraviti "hit predstavu", s obzirom da, prema njenim vlastitim riječima, "poštuje tekst, ne zna pratiti trendove, niti razmišlja o tome što će imati prođu". Umjesto toga, ono na što se usredotočuje u radu na svakoj predstavi je "otvaranje istraživanja o tome kako se nešto glumi".

"Brana" Conora McPhersona u režiji Mateje Koležnik, dakle, vjerojatno neće biti "hit predstava", ali to ne znači da nije vrijedna gledanja. Peteročlanu glumačku postavu čine Dražen Kühn, Sven Šestak, Ozren Grabarić i Sven Medvešek, te, više ili manje blažena među muškarcima, Ksenija Pajić. Premijera je u Gavelli 18. prosinca 2008. u 19:30, a naredne izvedbe na rasporedu su u istom terminu svakodnevno do 23. prosinca.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Dani satire - komentar drugi
Brana - Mateja Koležnik
Mateja Koležnik ponovo režira u Zagrebu
Elektri pristaje crnina - Mateja Koležnik
Kazalište - godišnji pregled 2007.