'Zeleno, zeleno' na zgarištu nesvrstanog prijateljstva

No, ona je i dalje jedan od segmenata takozvanog "projekta Tito" i jedan od tek dva u potpunosti domaća proizvoda na ovogodišnjem Festivalu novog kazališta. Nova predstava legende zagrebačke i hrvatske kazališne alternative, koliko god taj pojam bio sam po sebi čudan i neprikladan, nastavlja niz projekata kojim dominiraju političke teme, pa je i naslov «Zeleno, zeleno» komad koji izrazito politički govori, iako, naravno, ne na eksplicitan ili bazičan način. Kako se ovogodišnji Eurokaz bavi povijesnom ulogom Josipa Broza Tita, a onda i samim vremenom njegove vladavine i vladavine njegovih ideja, Indoševa predstava vraća se u vrijeme sedamdesetih, kad je socijalizam s ljudskim licem počeo pokazivati i neke pukotine. S druge strane, kako su upravo sedamdesete vrijeme formiranja hrvatske kazališne alternative, pa tako i Kugla glumišta čiji je Indoš bio član, «Zeleno, zeleno» ujedno je posredno i autobiografska predstava.

Ipak, Indoš se ne bavi sam sobom, nego za svoju novu predstavu tvrdi da "ima za cilj učiniti vidljivom ultralijevu političku opciju koja je bila zagušena i ponižena u vrijeme Jugoslavije". «Zeleno, zeleno» je ujedno i site-specific predstava, jer je bitno određuje i prostor koji zauzima. Riječ je o platou gdje je nekad stajao Njemački paviljon nekadašnjeg Zagrebačkog zbora, a danas Studentskog centra. U sedamdesetima, vremenu nesvrstanosti i intenzivnog druženja s takozvanim «prezrenima na svijetu», taj je paviljon bio proglašen Međunarodnim studentskim klubom prijateljstva. Za Indoša, koji je i tada, kao i danas, bio gotovo stalno prisutna činjenica prostora u Savskoj 25, to je bila institucija kroz koju se, iako nadziran i nadgledan, u tadašnji jugoslavenski režim uvukao pluralizam mišljenja.

Dramaturginja projekta «Zeleno, zeleno», Tanja Vrvilo bila je zadužena za tekstualni materijal po kojemu se radilo. Kao i uvijek kad je riječ o produkcijama Damira Bartola Indoša, i ovoga je puta izvor predložaka raznorodan, pa dramaturginja predstavu opisuje kao dokumentarno kazalište, biografsko i autobiografsko. Primarna građa za dramaturšku premetaljku ovoga je puta ostavština Željka Brezića, tragično preminulog aktivista iz sedamdesetih. U njoj ima najmanje njegovih tekstova, dok je većina materijala zapravo dokumentacija koja govori o vremenu sedamdesetih ali i o njegovom tadašnjem djelovanju. Pored toga, u predstavi su korišteni i razgovori sa Simom Grbićem, posljednjim direktorom Međunarodnog studentskog kluba prijateljstva, i Antom Pamukovićem, projektantom Centra za azilante u Ježevu. Tako se u predstavi  preklapaju dvije priče o prihvatu stranaca, ona iz sedamdesetih i ova današnja, i njihova usporedba dosta govori o tome koliko se svijet u međuvremenu promijenio.

Pored Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo, u komadu igraju i Zlatko Burić Kićo, jedan od starih pripadnika nekadašnje Kugle, suvremena plesačica Selma Banich i, u posljednje vrijeme čest gost produkcija Kuće ekstremnog glazbenog kazališta, Vili Matula. Za njega je pak ne samo tema nego i prostor ove izvedbe inspirativan, jer «Zeleno, zeleno» igra na simbolikom zasićenom platou gdje je nekada stajao klub prijateljstva, a koji je, znakovito, u međuvremenu izgorio do temelja. Što je ostalo od ljevice, a što od ultraljevice iz sedamdesetih, može se provjeriti u Studentskom centru u 22 sata svakog dana do 03.07.2007. odnosno, do predzadnjeg dana ovogodišnjeg Eurokaza.

Pročitajte i ...
N.O. Jazz Festival 2009.
N.O. Jazz Festival ne želi biti 'cool'
Eurokaz: Smrt kazališta ili kazalište smrti?
Još malo o smrti na Eurokazu 2009.
Knjiga mrtvih - Zlatko Burić Kićo
'Knjiga mrtvih' uvod u Eurokaz koji tematizira teatar i smrt
'Knjiga mrtvih' – posveta prijateljima i(li) rekonstrukcija Kugla glumišta
Nakon dulje pauze, otvara se Močvara
Močvara se ponovno otvara!
Eurokaz Saloon