Sodabergov „The Book“ ili hrvatski suvremeni ples - osobno

U ove posljednje ubraja se i Sodaberg, istodobno i plesna kompanija i koreografski laboratorij i umjetnička organizacija koju vodi Marjana Krajač. Poznavatelji domaćeg plesa znaju je kao autoricu, a ponekad i izvođačicu, komada zanimljivih naziva kao što su „Seducing Pablo Escobar“ ili „Victoria Beckham ima migrenu“, zatim serije inspirirane dramskim i opernim likom „Lady Macbeth“, te konačno sasvim posebnog spoja opere i plesa u predstavi „Arijadna na Naxosu“. Svi ti naslovi bili su tematski poprilično zahtjevni, nikad bez barem neke vrste autoreferencijalnosti. Umjesto da nastavi nizom malih koraka, Marjana Krajač odlučila je u 2009. ući s projektom koji nije plesni, iako jest – o plesu. Naziv mu je „The Book“ i može ga se naći isključivo na internetu. Riječ je o seriji razgovora s uglavnom mlađim i prominentnijim koreografsko-izvođačkim osobnostima domaće scene, među kojima neki po prvi put javno istupaju, dok drugi svoje uobičajene istupe bitno modificiraju u skladu s namjerom projekta. Ona je pak bila osvijestiti i na koncu i objaviti te time prikazati misaone resurse mlađeg domaćeg plesa na način kako se oni ne mogu, ili ne žele, prezentirati.

Projekt „The Book“ osmislile su i realizirale Marjana Krajač i Iva Korenčić, uz suradnju intervjuiranih Selme Banich, Sandre Banić Naumovski, Željke Sančanin, Barbare Matijević, Ane Kreitmeyer, Zrinke Užbinec, Pravdana Devlahovića, Matije Ferlina, Mile Čuljak, Andreje Široki i Nikoline Pristaš, koja je neke od razgovara i sama odradila. Kao jedno od rijetkih mjesta posvećenih domaćem plesu, čak i na internetu, „The Book“ se može shvatiti i kao implicitnu kritiku domaće medijske politike i prakse, koja mišljenju o plesu daje malo ili ništa prostora. Marjana Krajač pak smatra da je njezin projekt tek velikodušna ponuda ali i potreba da se sama scena pobrine o vlastitom diskursu ili verbalizaciji i kontekstualizaciji vlastitog rada. Pritom pomaže i činjenica da materijal neće biti objavljen osim na webu, zbog čega već u nastanku nije bio ograničen ni prostorom niti vremenom.

Medijska politika ipak plesu ne posvećuje dovoljno pažnje, dok s druge strane specijalizirani časopisi ili ne izlaze dovoljno redovito ili imaju drukčije interese. Upravo zato „The Book“ u najbenevolentnijoj interpretaciji popunjava prazno mjesto koje eventualno zauzimaju tek najave ili pokoja recenzija plesnih produkcija. Pored toga, Marjana Krajač zna da u, barem u posljednjih nekoliko godina, svaki razgovor za medije s pripadnicima domaće plesne scene završi na urgentnim problemima kao što je nevidljivost plesa u kulturnoj politici, nedostatno financiranje ili vječno nedovršeni Zagrebački Plesni centar.

Zato u ovom projektu jedanaest izabranih autorica i autora, koji su ponekad i silom prilika i izvođačice ili izvođači vlastitih koreografija, po prvi put progovara o temeljima svojega rada. Time ga tekstualno pozicioniraju, otvarajući diskurs o metodama, vidljivosti konteksta u kojem bi taj rad trebao naći svoju primarnu percepciju, fenomenologijama tijela, strategijama umjetničkog opstanka te budućim težnjama i, na koncu ipak, sadašnjim okolnostima. Te okolnosti, ili vezu između poetike, ekonomije i politike u i oko plesa, čak ni „The Book“ nije mogao izbjeći. Međutim, okolnostima uvjetovane strategije umjetničkog opstanka mogu biti i motor novih kreativnih metodologija, i to je ono na čemu je većina sugovornika u ovom projektu i inzistirala.

Iako ga se može svesti tek na razgovore o plesu „The Book“ je ujedno i proširenje djelatnosti kompanije Sodaberg na, uvjetno rečeno, multimediju. Utoliko ga se može, i treba, shvatiti kao još jedan autorski rad Marjane Krajač, bez obzira što je realiziran isključivo u tekstualnom obliku. Čudno je, međutim, da među jedanaest najavljenih, a deset sugovornika s kojima su razgovori i objavljeni, nema i nje same, ali ona tvrdi da nije željela ponavljati ono što su ostali već tako jasno rekli. Izabrani umjetnici u ovom projektu usmjeravaju fokus na samu svrhe umjetničke proizvodnje koja se zbiva u okruženju turbulentnih društvenih i ekonomskih strukturalnih preslagivanja. Proces umjetničke proizvodnje time je i agilni motor u razvoju suvremenih izvedbenih umjetnosti - kako u kontekstu kulturalne proizvodnje tako i u kontekstu civilnog društva općenito.

S druge strane, ovi  razgovori otkrivaju i duboke unutarnje motivacije, čak i dvojbe, koje stoje iza onoga što publika vidi na pozornici. Utoliko su oni na trenutke i privatniji, ili osobniji, nego što bi bili u bilo kojem drugom mediju, ili autorstvu. Ovakva se prilika za razgovor s koreografima i plesačima rijetko pruža, osim iznimno u  časopisima kao što su Frakcija ili Kretanja, te publikacijama kao što je monografija Tjedna suvremenog plesa pod znakovitim naslovom „Korpografije“. Međutim, čak i tada, i upravo zato što je takvih prilika malo, kreće se od nule ili, drugim riječima, od zaslužnih veterana. Izbor sugovornika koji donosi „The Book“ u tom je smislu osvježavajuće ograničen na generaciju s kojom Marjana Krajač ima svakodnevnu vezu i čije radove i poetike najbolje poznaje.

Ipak, ne odbacuje mogućnost da njezina Knjiga dobije sljedeće godine novo, dopunjeno i prošireno izdanje. Ako ni zbog čega drugog, onda kao dokaz da mlađa, iako i ne više tako mlada hrvatska suvremenoplesna scena i te kako zna nešto reći o onome što radi. Samo je treba pitati.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Knjiga iskupljenja - Albert & Allen Hughes
Konceptualnije ženske snage na Tjednu suvremenog plesa
Istraživački komadi na Tjednu suvremenog plesa
Tekstualno pozicioniranje hrvatskog plesa