Zlatni lav okuplja umjetnike na granici

Možda se u posljednjih par godina misli i na glumačku smotru u Zagvozdu, ali Dubrovnik i Split nisu i jedino što se na ovoj strani Jadrana kazališno zbiva tijekom najtoplijih mjeseci u godini, kao što ni ljetno kazalištarenje nije ograničeno samo na Dalmaciju. 

Godinu dana prije nego što je Kazalište Ulysses zaposjelo Brijune, Međunarodni festival komornog teatra Zlatni lav zauzeo je Umag, grad na sjeveru Istre koji je uglavnom poznatiji po tenisu nego po kazalištu, iako se i to se pomalo mijenja. Osnivač festivala je slovensko-hrvatski redatelj, koreograf i općenito kazališni autor Damir Zlatar Frey, čije je želja bila jednostavno razigrati grad pored kojeg živi, a čiji stanovnici baš i nemaju previše prilike za susret s kazalištem. Tako je 2000., u vrijeme kad je kulturna politika malo manje inzistirala na kapitalnim projektima, ili jednostavnije rečeno, mramoru, kamenu i željezu, osnovan i Zlatni lav, festival koji je još zanimljiviji zbog svojih ambicija. Kako je Istra sama, a njezin sjeverni dio posebno, zapravo mutilingvalna i multikulturna zajednica u kojoj se spajaju slovenski, talijanski i hrvatski, ovaj je festival uvijek naglašavao upravo svoju otvorenost svim stranama, što naravno pomaže i pri selekciji. Damir Zlatar Frey zato i napominje da je rast umaškog festivala bio sasvim drukčiji od uobičajenog, jer od početka nije Zlatni lav zamišljao kao lokalni događaj nego kao «mjesto za susrete kazalištaraca na granici». Iako je svim umjetnicima, ako to zaista jesu, i mjesto na granici, ovoga puta, s obzirom zemljopisni položaj Umaga, ta granica nije tek metafora. Pored otvorenih prostora grada za popratne programe, Međunarodni festival komornog teatra Zlatni lav koristi i scenu Otvorenog pučkog učilišta Umag koja je posebno za potrebe festivala malo dotjerana. Ipak, s razvojem festivala i ona će se morati mijenjati, jer Frey ne želi ostati samo na komornim formama.

Selekcija Zlatnog lava sasvim je posebna priča. Kako već može birati iz slovenskog, talijanskog i hrvatskog kulturnog prostora, a u posljednje vrijeme to se proteže i na srpski,  Frey svoj osobni izbor nije ograničio na dramu, pa su u Umag dolazile produkcije najrazličitijih vrsta, od gotovo pučkih komada za laku zabavu do vrhunaca progresivnog kazališta i plesa. Naizgled zbunjujuća, takva selekcija ima i svoje izvankazališno opravdanje, jer istovremeno pokušava zadržati umjetničku relevantnost i odgovoriti potrebama kulturnog turizma. Taj aspekt ljetnog festivala nije nešto što se može zanemariti, pogotovo kad Zlatni lav financiraju i Ministarstvo kulture RH ali i lokalna vlast, pa i lokalne Turističke zajednice.

No, iako se Zlatni lav u Umagu ove godine održava po osmi put, on, kao uostalom i većina kulturnih manifestacija, ne privlači pažnju onih na čiju podršku računaju takavi projekti u svijetu razvijenijeg kapitalizma. To posebno čudi zato što se u programu festivala nalaze produkcije čak tri Hrvatska narodna kazališta, onih iz Rijeke, Splita i Varaždina, kao i dvije produkcije Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora od kojih je jedna i baletna. Pored velikih kazališnih kuća, pod jednakim uvjetima na Zlatnom lavu nastupaju i manje organizacije, kao što su na primjer Kazalište Mala scena, ali i, ove godine po prvi put, i zagrebačko Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život. Svi oni zajedno čine jedinstvenu festivalsku atmosferu, zbog koje Zlatni lav ne treba brinuti za budućnost.

Osmi Festival komornog teatra Zlatni lav u Umagu traje do nedjelje, 15.07.2007. Kako je počelo vrijeme velikih ljetnih migracija, svi koji ovaj vikend planiraju provesti u Istri mogu nakon plaže, na primjer, posjetiti umaško kazalište i program festivala koji se, ostane li sve kako jest, komornom odrednicom neće još dugo moći braniti od vlastite ambicije.

(I.R.)