'Drago mi je što vas vidim' – nova predstava Kazališta Novi život

Razloga je nekoliko, ali je, više od na primjer Marija Kovača i Ivana Plazibata, za pomak u repertoarnom smislu te u načinu rada najzaslužnija je ipak jedna od najzapaženijih i najhvaljenijih domaćih koreografkinja Ksenija Zec. Zajedno sa stalnim dramaturgom Sašom Božićem, ona je, recimo to tako, probila led i dala glumcima Novog života i šansu da zaplešu, što su oni objeručke prihvatili. Rezultat je, prije dvije godine, bila predstava naslova «Nos vamos a ver», nastala na tragu onoga kako Ksenija Zec i inače spaja dramsko i plesno, ali s dodanom vrijednošću ansambla slijepih i slabovidnih. Gotovo ista ekipa već mjesecima ponovno radi zajedno, pa 11. svibnja u 20 sati u Kazalištu Vidra premijerno igra novi naslov «Drago mi je što vas vidim».

Iako se nekako po inerciji očekuje nastavak «Nos vamos…», stvari nisu tako jednostavne. Nova predstava jest nastavak istraživanja, uvjetno rečeno, drukčije tjelesnosti, ali na sadržajno i tematski sasvim različit način, tvrdi autorica: «Tada je trebalo progovoriti u kazalištu o problemu slijepih osoba, i to na taj specifičan način. Međutim, ne trebamo sad ponovno raditi isto, tako da u ovaj predstavi izvođači ne izgovore ništa o sljepoći, niti je problematiziraju, iako je trajno prisutna.»  Na isti način kao u predstavi «Nos vamos a ver» nije htio raditi niti dramaturg Saša Božić. Proizvodnju novog kazališnog jezika, što ga je prije intrigiralo, sad je zamijenio novim fascinacijama: «Od problematiziranja dokumentarističkog teatra, sad se bavimo problemom konvencionalnog kazališta. Željeli smo provjeriti koliko različitih tipova glumačkog izraza može stati u sat vremena izvedbe, a da ona i dalje ima koherenciju priče.» Nova predstava Kazališta Novi život tako je naizgled bitno konvencionalnija od odmaka na koji su već navikli svoju publiku. No, i ta se iluzija brzo razbija, pa se i okvir koji čine likovi i njihovo obiteljsko okupljanje topi u korist odnosa koji se ne stvaraju strukturom priče nego scenskom suigrom.

Predstava «Nos vamos a ver» reklamirana je i kao prvi put da slijepi glumci iz Kazališta Novi život plešu. Iako manje naglašeno, i u novoj predstavi se pleše, ali bitno manje naglašeno. Koreografija ovoga puta ne ostavlja prostor za pogrešku, tvrdi Ksenija Zec, dok Saša Božić dodaje kako je dio predstave nastao na temelju istraživanja tvrdnji teoretičara kazališta da slijepa osoba ne može biti pravi glumac s obzirom da joj nedostaje pogled, a upravo bi pogled trebao biti središte glumčeve atrakcije, način kako privlači pažnju gledatelja i partnera: «Plutajući kroz različite forme, ova predstava dokazuje da glumački fokus može biti bilo koji dio tijela, ili cijelo tijelo.»

«Drago mi je što vas vidim», scenski esej na temu zajedništva i bivanja zajedno, izvode Anita Matković, Dajana Biondić, Marijo Glibo i Vojin Perić, te Maja Marjančić i Marko Makovičić. On je tek posljednji, nakon Svena Jakira, Živka Anočića i Gorana Bogdana, ili najnoviji u nizu glumaca koji, žele raditi s Kazalištem Novi život.
Prva repriza na rasporedu je već 14. svibnja, pa se nadamo da će ansamblu i tada biti drago što vide svoju publiku, jer u kazalištu je – sve moguće.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
'Drago mi je što vas vidim' - nova predstava Kazališta slijepih i slabovidnih
Slijepi u kazalištu
Kazališne predstave u mraku!