'Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi' u Osijeku

Recimo onih koje skupljaju glumačke čvrge i slične šmire, od večeri poezije do komornih koncerata. Nastanak Osječkog ljeta bio je zapravo sasvim slučajan, jer je nakon jedne uspješne produkcije na otvorenom prije sedam godina, Poglavarstvo Osijeka jednostavno odlučilo manifestaciju podržati financijski i ustaliti je kao dio uobičajene kulturne ponude, i u tom je smislu aktiviralo sve gradske resurse. Tako danas ovaj ljetni festival koji nije na moru, ali jest na obali, doduše Drave, istovremeno u svojem programu ima i Dane performansa, ili Performance Art festival koji organizira Ivan Faktor, likovni umjetnik i ujedno ravnatelj osječkih Gradskih galerija, kao i ove godine izuzetno jaki jazz program, dok se za klasični segment brinu ili gostujući glazbenici ili orkestar osječkog Hrvatskog narodnog kazališta.

No, suradnja osječkih kazališta, spomenutog HNK ali i Dječjeg kazališta Branimira Mihaljevića, najvidljivija je u dramskom programu koji svakog ljeta donosi i nekoliko premijera. Prva ovogodišnja već je odrađena, bila je to dramatizacija “Čarobnjaka iz Oza” Nine Mitrović, koja je odigrana na otvorenom, dok se druga, namijenjena odraslima očekuje u utorak, 17.07.2007. Riječ je o komadu britanskog dramatičara čeških korijena Toma Stopparda «Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi», jednom od i za domaće kazalište iz nekoliko razloga kultnog teksta. Najprije, Stoppardov je komad bio jedna od važnijih predstava ranih dana Teatra &TD, a kasnije je, krajem osamdesetih, i sam Stoppard poželio vlastiti tekst pretočiti u film, i u tome mu je glumačkim igrarijama i vratolmijama pomogla hrvatska ekipa. Predvodila ju je Ivica Boban, i izvođači su bili dio njezine Kazališne radionice Pozdravi, Mladen Vasary, Željko Vukmirica i Srđan Sorić, ali bilo je tu i pridruženih članova, poput Ljube Zečevića i Livija Badurine. Glavne zvijezde su ipak bili Gary Oldman i Tim Roth u naslovnim ulogama koje je Stoppard posudio iz Shakespeareovog «Hamleta», te Richard Dreyfuss, no to nije smetalo i našem dijelu ekipe da se jednako veseli kad je film 1990. osvojio Zlatnog lava u Veneciji.

Uloge koje su tad glumili relativno još mladi Oldman i Roth u Osijeku će, u režiji Zlatka Svibena, igrati Franjo Dijak i Rakan Rushaidat. Kao i prije nekoliko godina kad «Cyrana de Bergeraca»  nije želio najaviti kao svoj novi projekt sve dok nije bio potpuno siguran da će Krešimir Mikić igrati glavnu ulogu, i za «Rosencrantza i Guidensterna» čekao je idealnu podjelu, a takvom Sviben smatra upravo Rushaidata i Dijaka.

Stoppardov tekst «Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi» upravo ove godine slavi četrdesetu obljetnicu, ali i dalje je, smatra Zlatko Sviben, jednako zanimljiv kao i u turbulentnim šezdesetima, jer je Shakesperea spojio s Beckettom, a to je ono što bi od kazališta i ostalo nakon radikalne redukcije. «Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi» je zapravo postmoderna ili post-postmoderna slagalica bezbroj priča unutar priča, kojima su i Shakespeare i Beckett tek okviri. Ključna je pritom uloga kazališne družine, jer ovaj je tekst ujedno i svojevrsna posveta kazališnoj umjetnosti. U osječkoj predstavi trupu će igrati studenti Studija glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku, a predvodit će ih prošlogodišnji uspješni povratnik na kazališne daske Božidar Alić.

Zlatko Sviben pak ne želi previše inzistirati na metateatarskoj potki predstave, iako je ne može zaobići, i skromno tvrdi tek da mu je želja bila napraviti predstavu o prijateljstvu. Kako je riječ o festivalskoj produkciji, na ovom projektu okupili su se zagrebački glumci, osječki studenti, bugarski majstor za pokret Velimir Velev te stalni osječki kazališni kompozitor Igor Valery. Produkcija nije raskošna, ali, tvrdi Sviben, ide za tragom ambijentalnosti koja ne mora biti rezervirana samo za, na primjer, Split i Dubrovnik. Pored skrivenih kutaka osječke Tvrđe, Zlatko Sviben se odlučio i na izlazak u grubu realnost pa je jedno od tri prizorišta i ulica, gdje se nikad ne zna što će sve ući u predstavu.

Nakon premijere i jedne reprize, predstava ovoga ljeta više neće igrati na Tvrđi, ali to ne znači da iz Osijeka definitivno odlaze. Zlatko Sviben ima velike planove koji uključuju i igranje u osječkom Dječjem kazalištu, možda i u Kazalištu Virovitica, a nije isključen niti dolazak u Zagreb, točnije u Histrionski dom.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Pripremaju se Dani hrvatskog filma 2008.
Dani hrvatskog filma - festival na kojem će novčanih nagrada možda biti, a možda i ne
Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi - Zlatko Sviben
Jebote kolko nas ima - Franka Perković
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
Slobodan Šnajder
Koko u Parizu - Ivica Boban
Gavelline večeri - rezime
Razgovori o novom kazalištu
Livio Badurina nagrađen za ulogu Laure!
Stanje nacije - Filip Šovagović
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
Pijana noć na Brijunima
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Naš dečko - Franka Perković
Uvjetovani emocionalni odnosi u 'Našem dečku'
San Ivanjske noći - Aleksandar Popovski
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
U 'Mećavi' je veći metež iza scene nego na njoj
Kauboji - Saša Anočić
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Pir malograđana - Paolo Magelli
Film - godišnji pregled 2007.
Dani satire u potrazi za kvalitetnim humorom u kazalištu
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički