Gilles Jobin ponovno pleše i misli u Zagrebu

Zaradio ju je još prije gotovo deset godina, kad je najprije na Muzičkom Bijenalu, a kasnije i na Tjednu suvremenog plesa, probio led i na velika vrata u domaću plesnu svijest uveo ono što su tad voljeli zvati think dance, dok bi danas uobičajeniji termin bio konceptualni ples. Ukoliko je uopće potrebno naznačiti razliku, jednostavno bi bilo reći da Jobin i njegova kompanija nešto manje plešu, te da im plesna tehnika nije primarna u onome što rade. Naprotiv, njegovi komadi, a zagrebačka publika sjetit će se naslova kao što su „Braindance“ ili „Moebius Strip“, ples koriste najprije kao medij za stvaranje malo drukčije zbilje ili barem njezinog izvedbenog odjeka.

Gilles Jobin i njegova kompanija 30. svibnja u 21:30, a dan kasnije u 20:30 u Zagrebačkom kazalištu mladih izvest će tek prije mjesec dana praizvedenu koreografiju naslova „Black Swan“ ili „Crni labud“. Kako sam kaže, ovdje je po prvi put  radio tako da ima preciznu, unaprijed zadanu  koreografiju. U svojoj se recentnoj fazi malo odmaknuo od takozvanog „mislećeg plesa“ pa objašnjava koja je razlika između, uvjetno rečeno, tradicionalnijeg koreografskog pristupa i konceptuale po kojoj je (pre)poznat: «Na ovaj način se dobiva drukčija kvaliteta cijelog komada. Kada se radi na osnovi sustava, plesači su puno aktivniji na sceni jer moraju donositi odluke u trenutku kad su tamo, pa to zahtijeva i drukčiju koncentraciju. Kad je koreografija zadana, može se raditi i s kompleksnijim oblicima i pokretima. Pritom oni ne moraju biti tako logično povezani, što naravno traži pak drukčiju vrstu koncentracije. Mogu reći da mi je bilo izuzetno zanimljivo stvarati tako duge sekvence pokreta, jer to inače nije moj stil.»

Kao i svaki pravi pripadnik neke umjetničke struje ili pokreta, pogotovo kad im je i jedan od rodonačelnika, i Gilles Jobin odbija formaliziranje terminima i ne drži svoj rad konceptualnim: «Ovaj komad ima drukčiju, oniričku logiku. On je nešto kao san, ili kao da pokušavate ispričati svoj san a on se rasipa kao pijesak. Tražio sam takvu vrstu logike u ovoj koreografiji, a dok sam je stvarao imao sam osjećaj kao da govorim sam sebi, kao da pričam sam sa sobom. Ali, ne bih rekao da u tome ima nešto konceptualno. Postoji naravno provodna ideja, ali je otvorenija i uvjetno rečeno lakša od onih na kojima su se bazirale koreografije koje je Zagreb već vidio kao na primjer „Braindance“ ili „Moebius Strip“. To su bili apstraktni radovi, dok se ovaj bavi maštom.»

Kao jedan od početnih utjecaja u radu na koreografiji „Black Swan“ Gilles Jobin navodi i Karla Poppera. Od njega je, naime, posudio i naslov i misao o promjenjivosti percepcije: «Na primjer, živimo u uvjerenju da su svi labudovi bijeli, ali netko je jednom otišao u Australiju i vidio da postoje i crni. Zbog tog jednog labuda cijeli se sustav ruši. Pokušao sam koreografski razviti tu ideju da ako gradiš teoriju o nečemu, moraš uzeti u obzir da se negdje može pojaviti i neki labud koji je crn.» Švicarski koreograf teoriju je preveo u praksu i razvio cijeli svjetonazor o nepredvidivosti života, koji je onda primijenio u radu na ovoj predstavi Zato tvrdi: «Želimo biti sigurni pa sve opisujemo brojevima i želimo znati što će se dogoditi u budućnosti, ali uvijek nas nešto iznenadi. To može biti 11. rujna, pojava interneta ili ekonomska kriza kao što je ova u kojoj danas živimo. Sve su to, metaforički govoreći, crni labudovi. Cijeli naš život prepun je takvih iznenadnih događaja razorne snage koji nam u jednom danu mogu iz temelja promijeniti zbilju. Ako gledamo samo iz naše privatne perspektive, čini nam se da je sve u redu, naši životi su više-manje uredno posloženi i sve ide po nekom planu. A onda odjednom dođe, na primjer, rat, i sve se promijeni. Ti crni labudovi su jednostavno podsjetnik koliko je sve nepredvidivo.»

Koreografija predstave „Black Swan“ ne bazira se na činjenici da je sve nepredvidivo, pa takva nije ni ona sama, ali i ona je posljedica shvaćanja i prihvaćanja činjenice da život jest nepredvidiv. Jobin zato razvija specifični svjetonazor zasnovan na nepredvidivosti: «Jednom kad čovjek prihvati činjenicu da je život pun crnih labudova, to jest događaja koji se ne daju predvidjeti, tada počne misliti o sebi i otvarati se, najprije samome sebi, na drukčiji način. Tako počne očekivati i pozitivna iznenađenja, jer ima i, recimo to tako, dobrih crnih labudova. Kad čovjek postane spreman na neočekivano, onda mu se promijeni i općeniti svjetonazor.»

Unatoč svemu o čemu je razmišljao dok je postavljao svoju novu koreografiju, Gilles Jobin i dalje smatra „Black Swan“ jednim od svojih «lakših», to jest jednostavnijih i razumljivijih uradaka. Također je i vrlo rasplesan, kako ga nitko ne bi mogao optužiti da ponovno bježi od plesa. Pored samog autora, «Black Swan» izvode Susana Panadès Diaz, Hildur Ottarsdottir i Gabor Varga. Koliko su uspjeli prenijeti snoliku kvalitetu koreografske misli, a koliko će nas uvjeriti da, «Labuđem jezeru» unatoč, nije svaki crni labud loš znak, ne možemo znati unaprijed, ali sudeći po reputaciji i onome što je dosad radio, gostovanje Gillesa Jobina  na 26. Tjednu suvremenog plesa ne bi trebalo propustiti.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Počinje Tjedan suvremenog plesa
Tjedan suvremenog plesa 2009. - izvještaj drugi
Gilles Jobin na Tjednu suvremenog plesa
Devet dana koji čine Tjedan suvremenog plesa