Pijana noć na Brijunima

Sedmo ljeto ekipe koju su na Brijunima skupili Rade Šerbedžija i Lenka Udovički posvećeno je Miroslavu Krleži, kao trajnoj odrednici ne samo kazališnog, literarnog ili umjetničkog već i svjetonazornog obzora na ovim prostorima. Iako bez vidljivog obljetničkog razloga, nego tek s uspomenom na davni šešir koji je tada još mladi Šerbedžija, vjerojatno nakon mnonodrame «Moj obračun s njima», dobio od Frica, krležijanska sezona Teatra Ulysses startala je simpozijem na temu «Krleža danas», a nastavila se obnovom spomenute monodrame i gostovanjem kabarea Željka Vukmirice te premijerom «Balada Petrice Kerempuha» koju su zajednički režirali sam Rade i Darko Rundek. Ta bi predstava u jesenskim mjesecima trebala doploviti i do Zagreba, pa će se o njoj još ionako pričati.

Glavna tema ovih dana je, međutim, središnja ovosezonska produkcija brijunskog kazališta – adaptacija i dramatizacija  Krležinog dnevničkog zapisa koji je nadrastao svoje okvire. Riječ je o često spominjanom tekstu «Pijana novembarska noć 1918.», koji je za ovu priliku u dramski predložak preradio Ivo Štivičić, u vrijeme zlatnog doba Televizije Zagreb jedno od glavnih scenarističkih pera bivše države. Iako mu je ovo u životu tek druga kazališna drama, Štivičić je autor nekih od ključnih televizijskih serija iz tog prošlog vremena, kao što su «Kuda idu dvlje svinje» i «Putovanje u Vučjak», no tijekom devedesetih je, iz osobnih i manje osobnih razloga, gurnut na marginu. Tako je, nakon dosta godina, zbog ovosezonskog projekta Kazališta Ulysses, Ivo Štivičić ponovno u poslu preko glave. Na zahtjevni zadatak dramatizacije Krležine «Pijane noći» pristao je u polusnu, jer ga je s tom molbom Šerbedžija nazvao zaboravivši vremensku razliku između Los Angelesa i Zagreba.

Međutim, Ivo Štivičić već je mislio na «Pijanu noć» kad je smislio nastavak «Putovanja u Vučjak», u kojem se glavni lik Horvat iz lažne ruralne idile vraća u Zagreb i sudjeluje, zajedno s Krležom, na čajanki koja je za srpske oficire bila organizirana 1918. u dvorani Kola. Mladi Miroslav Krleža našao se na tom povijesnom tulumu, koji je označio kraj Austro-Ugarske i početak Jugoslavije, i lakoća te promjene, zajedno sa svime što ona nosi, od političkih stavova do zamjene mile dvobojnice milom trobojnicom, jednostavno mu se zgadila. «Pijana novembarska noć 1918.» zapravo je Krležino sjećanje na ono što je intimno proživljavao gledajući kako se zagrebačke frajle i takozvano bolje građanstvo natječe u poniznosti i brzom zaboravu, ali i na činjenicu da preko toga nije mogao prijeći u tišini te je izazvao skanadal i bio izbačen na ulicu uz par udaraca u, kako piše, ono mjesto koje se u prozi nikad ne imenuje.

«Pijana novembarska noć 1918.» tipična je Krležina esejistika, prebogata asocijacijama i digresijama, i zato neodrediva ali potentna u bilo kojem ključu, pa čak i onom najzahtjevnijem, dramskom. Na primjer, u «Pijanoj noći» se u samo jednoj rečenici rekapitulira cijela hrvatska povijest. Barokna i hipertrofirana Krležina rečenica međutim, za Štivičića nije problematična, iako jest problemska. S njom ima i stanovitog iskustva, jer je iz jedne jedine rečenice svojedobno uspio napraviti cijeli televizijski film «Tomo Bakran».

Iako se čini da je «Pijanu novembarsku noć» gotovo nemoguće dramatizirati, to je već jednom učinjeno kad je na jednom davnom Splitskom ljetu isti tekst kao kazališnu predstavu prepoznatljivo širokog zamaha postavio Ljubiša Ristić. Brijunska bi produkcija pak trebala biti sasvim nešto drugo, ali to ne znači i daje omjer snaga manji. U režiji Lenke Udovički te uz dramaturšku pomoć Tene Štivičić, ostatak autorske ekipe isti je kao i ranijih sezona. To znači da je scenograf Zlatko Kauzlarić Atač, skladatelj Nigel Osborne, a kostimografkinja Bjanka Adžić–Ursulov. Glumačka je ekipa respektabilna, te pored domaćih snaga, Sretena Mokrovića u ulozi Krleže, te Jasmina Telalovića, Nine Violić, Ksenije Marinković, Linde Begonja, Mladena Vasaryja, Svena Jakira, Damira Borojevića i Josipe Lisac, uključuje i goste poznate iz srpskih filmskih i kazališnih produkcija: bivšeg ministra kulture Branislava Lečića i pravu zvijezdu Nebojšu Glogovca. Svi će oni odigrati svojevrsni mrtvački ples jedne epohe čije posljedice osjećamo i danas.

Međutim, osim konkretnih političkih silnica, u «Pijanu noć» upisan je i specifičan odnos prema omjerima takozvane velike i male povijesti, na što je Krleža bio posebno osjetljiv, a ni Ivo Štivičić ga ne zaboravlja: «Moj odnos prema ovom tekstu je krležijanski, dakle antimitski i antimitološki. A sve se svodi na jednostavnu činjenicu da ubojicama i zločincima povijest diže spomenike dok onoj masi koja gine i puni jame ostaje tek sjećanje na Neznanog junaka.» Iako «Pijana noć» jest donekle povijesna freska, ona ima i neprolazno, univerzalno značenje. U svojoj dramatizaciji tog dnevničkog zapisa Miroslava Krleže Ivo Štivičić naglasio je upravo da se na relacijama dogovora moć brzo sporazumijeva, i organizira se represivno. «S mišlju protiv takvog režima, sistema vladanja, ali i ponašanja, napisana je ova drama.» zaključuje Štivičić.

Premijera dramatizacije teksta «Pijana novembarska noć 1918.», najavljena je za 10. i 11.08.2007. dok reprizno igra svakog dana do 20.08.2007. Sve ostalo je kao i prošlih godina pa publiku na Mali Brijun iz Fažane prevozi brod, i jedino ako se ne digne neko nevrijeme, ili ako netko od ekipe ne popusti pod pritiskom i odluči ozbiljno shvatiti naslov, sve bi trebalo biti po planu. Ostaje još samo pitanje hoće li Lenka Udovički uspjeti nadmašiti Branka Brezovca u suvremenom čitanju Krleže.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Lotos, prah i mak - domaća poezija s okusom Indije
'Lotos, prah i mak' Dinka Telećana
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Stanje nacije - Filip Šovagović
Amadeo u kolovozu i rujnu
Scena Amadeo – od novog Filipa Šovagovića do uskrslog Ayllua
Dani satire 2008. - komentar
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
U agoniji - Branko Brezovec
U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže
Krleža na Brezovčev način
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Međunarodni fetival malih scena Rijeka 2008.
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Nova predstava Nine Mitrović u Kerempuhu
Prebrojavanje u Kerempuhu: 'Jebote, kolko nas ima'
Sprovod u Theresienburgu
Milko Kelemen
Praizvedba djela Milka Kelemena
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
Knjigomat prešao iz virtualnog u stvarni časopis
PIJANA NOĆ 1918. - Lenka Udovički
Hrvoje Šalković ne voli zagrebačku malograđanštinu
Balade Petrice Kerempuha na Brijunima
Umro Dragutin Tadijanović
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Igor Zidić (2006.)
Zvonko Maković
Slobodan Šnajder
Igor Zidić
Scena Amadeo i ove godine ima ambiciozan program
Scena Amadeo ne odustaje od Gornjega grada
'Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi' u Osijeku
Sve u sajmu knjiga u Puli
Dobar sajam u sjeni 'Gole istine'
Romeo i Julija '68 - Lenka Udovički
Brijunski povratak u '68.
Hipi komuna na Brijunima
Delirijum tremens - Goran Marković
Pravo čudo - Lukas Nola
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
Polet - Jean-Claude Berutti
Francuska farsa u zagrebačkom kazalištu
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
Oliver Frljić osvaja Zagreb
Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb
Metastaze - Boris Svrtan
Gulliverova putovanja – Oliver Frljić
'No Dice' & 'Toranj loše glazbe'
Toranj loše glazbe na Eurokazu
Eurokazov glazbeni program između loše i bolje glazbe
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić
Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u
Montažstroj: kazalište vaše i naše mladosti
Montažstroj: ako igrate na sigurno, ovo nije kazalište za vas!
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Pir malograđana - Paolo Magelli
Klopka - Srđan Golubović