Britak, žestok i grub Držić na Ljetnim igrama

Djela ovog najvećeg hrvatskog komediografa sve se češće ponovno postavljaju na pozornice, pa je tako proljetos zagrebački HNK uprizorio 'Dunda Maroja', a svoj obol skorašnjoj obljetnici dat će i festival u njegovom rodnom gradu – Dubrovačke ljetne igre. No, umjesto nekog od općepoznatih hitova, poput 'Dunda Maroja', 'Skupa' ili 'Novele od Stanca', u Dubrovniku su odlučili oživjeti jedno zanemareno, nevoljeno i gotovo posve zaboravljeno djelo. Riječ je o 'Arkulinu', komediji koja sa slavnim 'Dundom' dijeli ne samo određene zajedničke motive, nego čak i neke od protagonista.
 
Ipak, 'Arkulin' ne samo da vjerojatno nikad nije izveden za piščeva života, nego je i sve do danas na sceni dosad zaživio samo jednom. Režije nove postave latio se Krešimir Dolenčić, i to bez obzira na neke nezanemarive prepreke koje ovaj tekst postavlja. Između ostalog, kao ni 'Dundo Maroje', ni 'Arkulin' nije sačuvan u cijelosti, jer mu nedostaju prvi prizori prvog čina. Kao nadomjestak, Dolenčić je, u suradnji Mišom Martinovićem i glumcima uobličio prolog, napisan u duhu Držićevog jezika.

Dolenčić ističe kako 'Arkulin', nastao neposredno nakon 'Dunda Maroja', a prije 'Skupa', ima niz intrigantnih osebujnosti. To je 'britak, žestok, grub, psovački tekst, u kojem nema nijedne plemenite osobe, nijednog monologa dostojnog onog Pometovog, niti ijedne mudrosti dostojne Dunda Maroja'. No, ako svega toga nema, postavlja se pitanje što onda ostaje. Režiser nove postave 'Arkulina', međutim, nimalo ne dvoji u njegove kvalitete. Jer, kako tvrdi, to je 'tekst koji pripada budućim stoljećima', u kojem nalazi poveznice s Büchnerovim, Pinterovim, von Horvathovim i Beckettovim dramskim pismom.

I dok su strukturalne posebnosti kategorija koja je zanimljiva prije teatrolozima nego kazališnoj publici, ono što bi svako trebalo privući gledateljstvo jest aktualnost tema i motiva koje Držić razrađuje u 'Arkulinu'. Naime, ovo je komedija koja prikazuje 'ljude koji se bahate svojom imovinom i prodaju svoje kuće, vjerenice, a na koncu i dušu i čast'. Pritom se 'sve vrti oko bijednih cifri i nevažnih interesa, a institucije ne funkcioniraju – ni sudaca ni liječnika nema kad su potrebni'. Svevremenost je, naravno, odlika najvećih dramatičara, među koje Držić nedvojbeno pripada. No, on istovremeno govori i o svom mjestu i vremenu, pri čemu svoj Grad prikazuje u sve samo ne lijepom svjetlu. Prokazujući tadašnji Dubrovnik, Držić ga sumira kroz 'malu, ružnu placu, s birtijom, crkvom pretvorenom u restoran, palačom koja to više nije i ružnom novogradnjom, što sve skupa sigurno nije u nekom velikom svjetskom gradu'.

Činjenica da 'Arkulin' nije repertoarno djelo, te da, samim time, ne postoji kakva-takva tradicija njegovog postavljanja, Dolenčiću nije bila nikakva prepreka, nego, upravo suprotno, dodatan izazov. Naime, kako je, prema sadašnjim spoznajama 'Arkulin' dosad izveden samo jednom, prije deset godina u režiji Ivice Kunčevića, 'bilo je uzbudljivo otkrivati takav tekst i takvog Držića, te ga staviti uz bok dramaturgije budućih stoljeća, izdignutog kvalitetom iznad Machiavellija, Ariosta, Aretina i drugih pisaca njegovog vremena'.

U odabiru ostatka autorske ekipe Dolenčić je okupio svoje više-manje uobičajene suradnike, od Dinke Jeričević i Danice Dedijer, koje su zadužene za scenu i kostime, do Denija Šesnića i Stanka Juzbašića, koji potpisuju svjetlo i glazbu. Lokacija Umjetničke škole Luke Sorkočeviča, bila je, pak, skoro pa jedini mogući izbor. Naime, osim što je riječ o legendarnom mjestu izvođenja 'Dubrovačke trilogije' i 'Skupa', to je ujedno i jedno od posljednjih mjesta u Dubrovniku unutar zidina na kojem se išta kazališno može igrati, s obzirom da je Grad nakrcan kafićima i restoranima, koji onemogućavaju pokuse, rad i predstave. Okupljena je i ekipa glumaca koji su ili članovi ansambla dubrovačkog Kazališta Marina Držića, ili su barem porijeklom iz Dubrovnika i njegove okolice, a u naslovnoj ih ulozi predvodi Predrag Vušović.

Nakon triju za javnost otvorenih generalnih proba, službena premijera zakazana je za 20.08., a još tri izvedbe na rasporedu su 22., 23. i 24.08.2007. Ukoliko želite uživo vidjeti ovu s nepravom zaboravljenu Držićevu komediju, valja vam požuriti do Dubrovnika, jer prilagođavanje predstave zatvorenom prostoru Kazališta Marina Držića nije predviđeno, pa će ove izvedbe biti i posljednje za ovu godinu.

(T.M.)

Pročitajte i ...
Glasi iz planina - Rene Medvešek
'Glasi iz planina' na daskama ZKM-a
Medvešekovi 'Glasi…' iz Dubrovnika u ZKM-u
Petar Selem
Držićeva kletva Gradu Teatru
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Dani satire 2008. - komentar
ZKM na kraju još jedne uspješne sezone
ZKM: 'Europske koprodukcije su budućnost i hrvatskog kazališta'
Nagrade hrvatskog glumišta 2007.
Duško Ljuština
Philip Pickett: Händel u opernim kućama nema veze s komornom glazbom
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
'San ljetne noći' s duhovima na Lokrumu
Jebote kolko nas ima - Franka Perković
Je li Histrionski dom privatno kazalište?
Histrionski dom – privatno ili 'paravojno' kazalište?
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Opera za tri groša - Krešimir Dolenčić
Prosjaci, lopovi i kurve...
Mećava - Aleksandar Ogarjov
Pir malograđana - Paolo Magelli
Močvara se zatvara u svibnju!
Bandić zatvara Močvaru 11. svibnja!
Sraz Držića i modernista na 32. Danima satire
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Livio Badurina nagrađen za ulogu Laure!
Oluja - Ivica Kunčević
FSK 2007. - prigušeni odjek neuralgičnih točaka svakodnevice
Don Carlos - Petar Selem
Odmor od povijesti Bacača sjenki među knjigama
Kako se odmoriti od povijesti?
Hrvatski pojmovnik glazbene informatike
Pojmovnik glazbene informatike - projekt za koji struka nema interesa!
Boris Bakal
Orfej - Ozren Prohić
Edin Karamazov
Edin Karamazov: Sting je sretan izbor za izvođenje Dowlanda
Nije kraj - Vinko Brešan