5. Festival svjetskog kazališta: suvremenost i angažman

Tako glasi sad već uobičajena mantra kojom se krajem ljeta i početkom nove sezone već pet godina najavljuje Festival svjetskog kazališta. Unatoč činjenici da zagrebačku sezonu ipak otvara PIF, Festival svjetskog kazališta se uvijek voli malo pompoznije najaviti, što mu, možda, ni ne treba zamjeriti. Iako programski baš i nema razlike između ovogodišnjeg i prošlih izdanja te takozvane «majke svih festivala», ove je godine ipak nešto drukčije, a to su termini.

Naime, umjesto uobičajene monolitne prakse od pet ili sedam dana nabijenih predstavama, peti Festival svjetskog kazališta imat će nešto opušteniji ritam jer traje od 10. do 25.09.2007. što znači da između pojedinih od šest gostovanja, koliko ih program nudi, postoje pauze od po dan-dva, a ponekad i pet. Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan, selektorski tim festivala, nada se da takva raspršenost programa neće imati utjecaja na interes publike, dok će s druge strane, pomoći medijskoj i kritičkoj recepciji. U krajnjoj liniji, nije važan festivalski ritam, nego predstave, koje ove godine dolaze iz Francuske, Rusije, Slovenije, Njemačke, Mađarske i Turkmenistana.

Program petog izdanja Festivala svjetskog kazališta Ivica Buljan opisuje selektorskom željom da u Zagreb i ove godine dođu relevantni autori koji obilježavaju trenutnu estetsku situaciju u svjetskom umjetničkom kazalištu. Iskoristi li se dosadašnja sintagma o Festivalu svjetskog kazališta čiji program čine predstave majstora, ili velikih imena-institucija suvremenog kazališta, i s druge strane šegrta ili onih koji majstorske tragove oplemenjuju novim idejama, ove godine zagrebačka će publika vidjeti samo jednog i to po drugi put. Na drugom izdanju zagrebačkog festivala, naime, među važnijim predstavama bila je «Rat i mir» radionice Pjotra Fomenka, jednog od najpoznatijih ruskih redatelja i pedagoga starije generacije. Oduševljenje igrom njegovog ansambla sigurno će se ponoviti i ove jeseni, jer Fomenko ponovno dolazi u Zagreb i to s Čehovljeve «Tri sestre». «Začudo, ova je predstava prvo veliko suočavanje Fomenka s Čehovljevom dramaturgijom, i kritika ju je proglasila možda posljednjim velikim klasičnim djelom 20. stoljeća kojim se izuzetno važna ruska škola psihološkog realizma završava na senzacionalan način», navodi Buljan.

No, ruske «Tri sestre» ostavljene su za sam kraj festivala, dok ga otvara gostovanje čuvene berlinske Schaubühne, kazališta koje je, nije nebitno napomenuti, otvorilo i prvo izdanje Festivala svjetskog kazališta. Umjesto tada važnog i razvikanog Thomasa Ostermeiera, predstavu «Smrt trgovačkog putnika» prema drami Arthura Millera,  režirao je Luc Perceval, redatelj kojeg selektori zagrebačkog festivala već duže vrijeme žele i uspjelo im je dovesti ga tek sad, ali malo prije uobičajenog termina. No, Ivica Buljan uvjeren je da se rastezanje isplatilo, jer ova suvremena verzija dvadesetostoljetnog klasika trebala bi biti još bolja od Ostermeierove «Nore» koju smo vidjeli prije pet godina. Millerov je izvornik u ovoj predstavi transponiran u današnju Njemačku, snažnu ali još uvijek podijeljenu, a Perceval je svoju kazališnu estetiku ovdje gradio po uzoru na aktualne televizijeke uspješnice, prije svega na HBO klasike kakvi su «Sopranos» ili «Six Feet Under».    

Jedan od najvećih kurioziteta ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta gostovanje je predstave iz Turkmenistana, u kojoj jedan glumac sam igra cijelog Shakespeareovog «Kralja Leara». Iako se zove Anna Mele, riječ je muškom izvođaču, jednom od najboljih  u toj zemlji o kojoj malo znamo, ali ćemo ponešto, upravo iz ove predstave, i shvatiti. Selektor Ivica Buljan smatra da hrvatska publika treba vidjeti što se događa kad u zemlji kojom godinama vlada diktatura i gdje je kazalište gurnuto na marginu jednog glumca natjera da sam odigra Shakespearea: «Čini se da takva vrsta novog, angažiranog «Leara» koji je sveden isključivo na glumačku vještinu, govori o nekom novom putu, izlaska kazališta iz samodopadnosti u koju danas često zapada».
 
Ime Árpáda Schillinga, mlade zvijezde mađarskog kazališta, domaćoj publici nije nepoznato, jer je on, zajedno sa svojim kazalištem Krétakör već nekoliko puta gostovao na Festivalu malih scena u Rijeci. Međutim, Festival svjetskog kazališta će ga predstaviti i zagrebačkim gledateljima i to s predstavom naslova «Blackland» koja nije interpretacija klasičnih dramskih djela, na čemu je Schilling izgradio zavidnu reputaciju, nego reakcija na aktualno stanje mađarskog društva prije i nakon ulaska u EU. Predstava je nastala iz gomile SMS-ova kojima su obični ljudi opisivali današnje stanje u Mađarskoj, a koje su onda redatelj i autorski tim konfrontirali s ulomcima mađarskih klasika. Rezultat takvog spajanja može se opisati kao eksplozivni i satirični rock-cabaret.

U tako društveno osjetljivoj selekciji petog Festivala svjetskog kazališta nalazi se i francuska predstava «To dijete», koju ispred Compagnie Louis Brouillard potpisuje Joël Pommerat. Na temelju dokumentarnih zapisa i priča iz siromašnijih predgrađa gradova sjeverne Francuske, Pommerat se bavi odnosom djece i roditelja, ali s obzirom na promijenjenu demografskus liku Europe, kod njega su djeca ljudi u srednjim godinama, koji tada moraju ponovno definirati svoj odnos prema svojim već uglavnom onemoćalim roditeljima. Velikim i važnim pitanjem, ali onim estetske komponente uspona fašizma, bavio se i redatelj Diego de Brea u kazališnoj adaptaciji filmskog klasika Luchina Viscontija «Sumrak bogova». Ova po mnogočemu posebna produkcija Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane pokazat će ponovno, na sreću festivala ali na žalost hrvatskog glumišta, kako naši susjedi još uvijek rade bolje, koncentriranije i zanimljivije kazalište od nas.

Festival svjetskog kazališta, za koji je Grtad Zagreb izdvojio 1.500.000 a Ministarstvo kulture RH 280.000 kuna, održavat će se u Kazalištu Komedija, Hrvatskom narodnom kazalištu i Zagrebačkom kazalištu mladih, na blagajni kojeg se već mogu kupiti ulaznice, ali i dobiti sve ostale informacije vezane uz ovu sad već tradicionalnu manifestaciju kojom Zagreb, navodno, «postaje vidljiv na kazališnoj mapi svijeta».

(I.R.)

Pročitajte i ...
Festival svjetskog kazališta 2009. - završni komentar
Zvijezde na Festivalu svjetskog kazališta
Autorski projekti u fokusu Festivala svjetskog kazališta
Isabellina soba - Jan Lauwers
Festival svjetskog kazališta 2009. - izvještaj prvi
Muzički Biennale Zagreb 2009. – zaključak
Dodjela Europske kazališne nagrade u znaku jastoga
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Pijani proces - Ivica Buljan
Festival svjetskog kazališta 2008. - završni komentar