Trokut nerealizirane žudnje: Yukio Mishima, Senka Bulić i Teatar &TD

A to je, nažalost, možda i jedan od znakova koliko smo, ne samo kao kazališna sredina, spremni na multikulturalnost koja nadilazi cikluse afričke glazbe i gostovanje Cezarije Evore. Ipak, nesuđeni dobitnik Nobela i autor rastrzan vlastitim demonima koje je upisivao u svoju prozu i drame, nije nepoznat publici koja zna prepoznati kvalitetu, ali i interpretima koji se usuđuju njime baviti. Posljednja u tom nizu je glumica Senka Bulić, relativno nova ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica gdje pokušava uspostaviti stalnu kazališnu produkciju, ali i, što je manje poznato, zanimljiva i hrabra redateljica uglavnom neovisnih projekata. Dobra poznavateljica europskog kazališta, i osoba senzibilizirana za rubne autore, skupila je eksplozivnu ekipu koju predvode Ana Karić, Ivana Jozić i Mislav Čavajda, i u Teatru &TD postavila Mishimin komad «Hanjo» koji premijeru ima 22. studenog 2007. u 20 sati na velikoj sceni Teatra &TD.

Kako je s vlastitom produkcijom Genetove drame «Splendid's» svojedobno uspjela otići i na europske festivala, iako u Zagrebu predstavu jednostavno nije imala gdje igrati, Senka Bulić se povratkom u Tetar &TD, gdje je igrala u naslovima «Fedra», «Tamo daleko» i «Grmače», osjeća kao da se vratila kući.

Sličan, gotovo familijarni ton Senka Bulić koristi i kad govori o autorima koje voli, među kojima je i Yukio Mishima: «Ne pronalazim ja njih, nego oni mene. Kod Mishime me zanima patnja, destrukcija ljepote i opsesija nerealiziranom žudnjom, što sve pogađa neki moj unutarnji svijet. Bez toga ne bih ni mogla režirati ovu predstavu, samo iz intelektualne želje za dokazivanjem neke teze ne može se raditi kazalište.»

Mishimin «Hanjo» priča je o neuzvraćenoj ljubavi, ali sam je komad daleko od običnog ljubića, što je sasvim razumljivo za autora koji je spajao japansku tradiciju, fasciniranost formama kabuki kazališta i no drame, samurajski kodeks časti i tjelesnu žudnju koja nadilazi rodne podjele. Iako na hrvatskim pozornicama «Hanjo», jedna od pet drama koje je Yukio Mishima napisao po tradicionalnim predlošcima, i nije igrana, u svijetu je relativno popularna. Zbog specifične forme i izraza, kao i zbog same tematike, ona privlači ne samo dramske nego i plesne umjetnike, pa čak i glazbenike. Nakon što je vidjela prijevod Zlatka Wurzberga, Senka Bulić je, priznaje, znala da taj komad mora postaviti, i već je, tvrdi, imala slike u glavi kako će predstava izgledati: «Nisam željela postaviti samo «Hanjo», nego i samog Mishimu i cijeli njegov svijet unutar te drame.»

Iako predstava igra na velikoj sceni, izvođači slijede visokosetetizirani način igre, a pozornica je ogoljena i očišćena do istočnjačkog minimalizma. Redateljica smatra da je time preuzela jezik no drame, gdje je bitna samo unutarnja energija tijela koje pate: «Ako se to nakiti nekim drukčijim kazališnim postupcima, tada prelazi u nešto drugo i onda to više nije Mishima».

Za takav način igre potrebni su i specifični izvođači, spremni na glumački i tjelesni eksperiment. Ana Karić već je postala zaštitni znak Teatra &TD-a upravo zbog tih kvaliteta, koje ne nedostaju ni Mislavu Čavajdi koji se već potvrdio u projektima Branka Brezovca. Treći dio opakog ljubavničko-posesivnog trokuta u predstavi «Hanjo» igra Ivana Jozić, plesačica koja je u stalnom angažmanu kod Jana Fabrea i koji je s njom, ili za nju, smislio «Anđela smrti», monodramu s video projekcijama koja je gostovala i na Festivalu svjetskog kazališta. Senka Bulić je pri izboru ansambla zaista znala što želi: «Znala sam da su to uloge za njih. Riječ je o strahovito poetičnom tekstu koji baš zato ne treba igrati poetično jer onda postaje banalan. To je velika opasnost ove drame i zato je treba igrati vrlo točno, snažno i  resko.».

Pored središnje trojke Karić-Jozić-Čavajda, «Hanjo»  na sceni Tomislava Ćurkovića i u kostimima Olivera Jularića, ili bez njih, igraju još i Darko Japelj, Silvijo Sentić i Miro Manojlović. Mishimin «Hanjo» u režiji Senke Bulić na velikoj pozornici Teatra &TD ostaje do ponedjeljka 26.11.2007. i onda, zbog drugih glumačkih obaveza, pauzira sve do siječnja.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Gavelline večeri sanjaju o promjenama
Gavelline večeri sanjaju postati regionalna smotra
Perforacije - festival izvedbenih umjetnosti
Perforacije između performansa, kazališta i netradicionalnog
Sallinger - Ivica Buljan
Ivica Buljan režirao još jedan tekst Bernard-Marie Koltesa
'Sallinger', s jednim ili dva 'l'?
Nina Violić je Evita!
Premijera 'Evite' - subverzivne i opasne
Marin Blažević više ne vodi Teatar &TD