«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
| 20.12.2007. | Print | Pošalji link |
U sezoni Dramskog kazališta Gavella kojom suvereno vladaju inozemni redatelji, nakon ruskog došao je red i na makedonskog Aleksandra.
Naime, prvu ovosezonsku premijeru u Gavelli, Puškinovu «Mećavu», režirao je Aleksandar Ogarjov, dok se za Shakespeareov «San Ivanjske noći» odlučio Aleksandar Popovski. Zagrebačkoj publici on je već poznat, najprije zbog legendarnog gostovanja predstave «Mamu mu jebem tko je prvi počeo», a zatim i po režiji komada «Bure baruta» istog autora, Dejana Dukovskog, u Satiričkom kazalištu Kerempuh. U međuvremenu je Popovski više-manje odustao od takozvane nove europske drame «krvi i sperme» pa se okrenuo klasici jer smatra da početak novog stoljeća zaslužuje svoj novi belle epoque, ali i zato što je shvatio da klasika i jest to što jest zato što daje odgovore na vječna pitanja. Zadnji su mu izbor, prije Shakespearea u Gavelli, bile Ovidijeve «Metamorfoze» koje je postavio u Grazu.
Jedan od najpoznatijih Bardovih tekstova iz ranije faze, lirska komedija «San Ivanjske noći», kod nas nerijetko zvana i «San ljetne noći», po svemu sudeći će obilježiti ovu sezonu u hrvatskom kazalištu. Najprije je igran na Dubrovačkim ljetnim igrama i repriziran u zagrebačkom HNK, a nakon toga je isto kazalište postavilo i «Park» Botha Straussa koji je zapravo suvremena obrada iste stvari. Popovskog ta činjenica, naravno, ne uznemirava, jer za takvu odluku ima intimne razloge. Iako ga je postavio u suvremenijem ruhu i s bitnim kraćenjima, pa predstava traje manje od dva sata, Aleksandar Popovski vjerno slijedi dvije osnovne teme «Sna Ivanjske noći»: ljubav i snove. San ga pritom posebno zanima jer smatra da danas ima dosta sanjača, ali nema sanjara koji otvorenih očiju sanjaju nešto novo i bolje. Ova predstava dio je njegove potrage za tim novim sanjarima, a sama priča mu ne dopušta da pouzdano odgovori na pitanje o pravom vlasniku naših snova.
![]() |
Pored zaista kompliciranog zapleta koji, kao i uvijek kod Shakespearea ima osnovnu i nekoliko sporednih niti, «San Ivanjske noći» najviše se pamti po tužnoj priči o Piramu i Tizbi. To je predstava unutar predstave, koju kao dodatak sretnom završetku igra takozvana obrtnička družina ne baš previše uspješnih kazališnih amatera. Redatelji se već poslovično natječu kako što smješnije postaviti taj veliki finale, u koji se redovito upisuju i lokalno prepoznatljive karakteristike. Aleksandar Popovski pronašao je drukčiji ključ za družinu koju će u Gavelli igrati Nenad Cvetko, Ozren Grabarić, Janko Rakoš, Đorđe Kukuljica, Filip Šovagović i Ivan Đuričić. Otkriva ga, začudo, bez zadrške i najavljuje da «San Ivanjske noći» u Gavelli nema uobičjeni završetak, jer kad majstori žele odigrati svoju predstavu za atensku vlast, nju umjetnost uopće ne zanima.
Scenografiju za «San Ivanjske noći» u Gavelli smislila je zagrebačka dizajnerska skupina Numen, kostimografiju potpisuje Jelena Proković, a koreografiju Daša Rashid. Glazbu je pak napisao Kiril Džajkovski, stalni suradnik Aleksandra Popovskog i njegov gotovo paralelni dramaturg.
Koliko je autorski tim Dramskog kazališta Gavella uspješno skratio Shakespeareov «San Ivanjske noći», premijerna publika vidjet će 20. i 21.12.2007. u 19:30. Iako jest riječ o jednom od najživahnijih tekstova uopće, nadamo se samo da nam se od tolikog spominjanja snova gledateljima neće i - prispavati.
(I.R.)
Pročitajte i ...
Vilinska kraljica – Ingrid Haller
Doc Hihót - idealist novog doba
Idealizam (ni)je donkihotizam
Niko i Ništ - Saša Anočić
Macbeth After Shakespeare - Ivica Buljan
Carstvo radosti - Miran Kurspahić
Brana - Mateja Koležnik
Pijani proces - Ivica Buljan
Gostovanja na Gavellinim večerima
Kino Lika - Dalibor Matanić
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'

