Ne pedofilija, nego ljubav u Gradskom kazalištu Sisak

To je Daska, skupina koja je zajedno s dubrovačkim Lerom, pulskim Inatom i zagrebačkom Kuglom svojedobno tvorila okosnicu donekle organizirane kazališne alternative u Hrvatskoj. No, vrijeme je učinilo svoje, i oni koji su još do prije par godina uživali u nasljeđu ruske avangarde, Nebojša Borojević i Jasmin Novljaković, danas vode sisački kazališni život na malo drukčiji način.

U skladu s nedavno proklamiranom politikom  Ministarstva kulture za decentralizacijom kazališnog života i revitaliziranjem produkcije u manjim sredinama, i Sisak ponovno okuplja svoje  potencijale. Kako je u međuvremenu obnovljeno Gradsko kazalište, koje funkcionira u sklopu Doma kulture Kristalna kocka vedrine sve vrste izvedbenih umjetnosti mogu se slobodno razvijati na samo pedesetak kilometara od metropole. U samo desetak dana Gradsko kazalište Sisak ima dvije premijere, i to za odraslu publiku, što definitivno jest znak oživljavanja produkcije, ali za to nije zaslužna samo inicijativa Ministarstva nego, tvrdi ravnatelj sisačkog kazališta i redatelj Jasmin Novljaković: «Novi Zakon o kazalištima omogućuje ono što je jedino realno, a to je da u okviru postojećih institucija,  kao što su domovi kulture, osnujemo kazališnu družinu. Tako ne zapošljavamo glumce nego pozivamo suradnike za pojedini projekt, što je i publici zanimljivije jer svaki put vidi druga lica.»

Pored financijskih uvjeta za takvu produkciju, potrebno je imati i infrastrukturu, koja je u Sisku također zadovoljavajuća: Kristalna kocka vedrine ima kompletno obnovljenu dvoranu od 400 mjesta, dok za potrebe manjih produkcija ostaje Kazalište 21 s 180 sjedišta, gdje je smješteno i Učilište za djecu, ali i amatersko kazalište za odrasle. Ipak, u kazalištu je najvažniji program, slaže se i Jasmin Novljaković. Ova premijerna godina u Sisku, započela je suradnjom s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu, predstavom «Vrline zapadne civilizacije» koju je na poseban način, zbog svojeg poznavanja poljske kulture i književnosti, inicirao upravo ravnatelj Gradskog kazališta Sisak, a realizirali studenti ADU pod vodstvom Damira Munitića. Novljaković se nada da to neće biti i posljednja suradnja, jer smatra da je i za ispitne predstave dobro da kasnije žive pred publikom, dok sisačkom kazalištu tako puni program.

Samo desetak dana nakon te premijere, Sisak 20. veljače 2008. čeka i prva samostalna ovogodišnja produkcija u režiji Zijaha Sokolovića. Čuveni glumac, koji će za par dana u Drami ljubljanskog SNG-a proslaviti 1500-tu izvedbu monodrame «Glumac je glumac je glumac», ujedno je i redatelj, ali prije svega i putnik koji nikad nije bježao od rada u manjim sredinama, iako živi i radi primarno u Beču.  Sokolović je bio pravi izbor za početak ciklusa nazvanog «Male predstave neobične teme» u Gradskom kazalištu Sisak, koji će otvoriti komadom «Kos» (u izvorniku «Blackbird») britanskog, točnije škotskog dramatičara Davida Harrowera, kojeg i domaća publika poznaje najprije zbog teksta «Noževi u kokošima». «Kos» je duodrama koju će izvesti sam redatelj Sokolović i Olga Pakalović, glumica koja je možda i najbolju ulogu ostvarila upravo suradnjom s ovim redateljem na predstavi «Pas, žena, muškarac» u Teatru EXIT.

Na tragu iste poetike glumačkog kazališta je i «Kos», a činjenica da nastaje u Sisku, smatra Zijah Sokolović, ne oduzima mu, nego baš naprotiv, dodaje vrijednost: «Planiramo svake godine u Sisku, ili nekom drugom manjem gradu, napraviti po jednu ovakvu predstavu, kako bismo pokazali da se i u svijetu tako radi, da nije nikakav problem putovati svakodnevno na predstavu i s nje, i da je sve to bolje nego sjediti u kafiću ili se prodavati po televizijskim serijama.»

Izbor upravo komada «Kos» Davida Harrowera Zijah Sokolović objašnjava svojom željom za glumačkim kazalištem, koje ne ovisi toliko o mogućnostima produkcije koliko o spremnosti izvođača i redatelja. Predstava će igrati na sceni sisačkog kazališta okružena publikom, jer «Kos» je upravo komad koji traži potpuno sudjelovanje gledatelja. Riječ je o «škakljivoj» i provokativnoj temi koja je i na svjetskoj praizvedbi 2005. u Edinburgu, u režiji legendarnog njemačkog redatelja Petera Steina, dio publike ostavila u blagom šoku. Međutim, nakon početnog otpora, «Kos» je osvojio i nagradu Laurence Olivier za najbolju novu dramu, nakon čega je s uspjehom, koji i dalje prate  kontroverze, igran i u velikom dijelu Europe.

Sam je autor za ovaj komad rekao da njegova tema nije pedofilija, nego ljubav. Riječ je o susretu dvoje ljudi petnaestak godina nakon njihove veze u kojoj je ona imala 12, a on 40 godina. Susret je naravno, dovoljno težak sam po sebi, a dodatno ga zakomplicira i nekoliko neočekivanih obrata. Sokolović priznaje da je, kad je počeo čitati tekst, imao predrasude i poteškoće s takvom tematikom, ali je shvatio da je vrijednost teksta u argumentaciji koju Harrower nudi. Zato i tvrdi da je cilj ove predstave natjerati publiku da razmisli o ljudskoj prirodi, «o onome što svi imamo u sebi ali si ne želimo priznati, nego to zatomljujemo karakterom, odgojem, obrazovanjem ili religijom».

Kako će Olga Pakalović i Zijah Sokolović odigrati bolni ponovni susret para koji izmiče društvenim konvencijama, moći će vidjeti publika Gradskog kazališta Sisak, ali mi se, unatoč decentralizaciji, ipak nadamo da će, upravo zbog male podjele i nevelike produkcije, uskoro gostovati i u Zagrebu.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
Nogometna utakmica Hrvatska : Engleska iz 2007. na daskama HNK
Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
MSU izložio 'Prisutnu odsutnost' Aleksandra Srneca
GODIŠNJI PREGLED: Film 2009.
GODIŠNJI PREGLED: Književnost 2009.
Put oko svijeta u 80 dana – Krešimir Dolenčić
Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909.-2009
Sto službenih godina domaćih scena i kostima
Preminuo Vjekoslav Šutej