'Gumbekovi dani' novi histrionski festival kabarea

U želji da napokon i popuni Histrionski dom, a i da on postane medijska ili jednostavno činjenica kako bi se opravdalo to što je putujuća glumačka družina Histrion, paradoksalno, napokon dobila krov nad glavom, Zlatko Vitez odlučio je pokrenuti festival – kabarea. Kako su za njega Dani satire u Kazalištu Kerempuh sve više festival drame, a ne smijeha, namjera mu je publici dati humor i glazbu. Kad se spoje te dvije sastavnice dobiva se kabare, specifični žanr koji je s godinama u Zagrebu ugašen i nikako da se vrati, unatoč pokušajima. Prvi Festival kabarea koji je prigodno prozvan «Gumbekovi dani» u čast Mladena Crnobrnje, posljednje prave zvijezde kabarea na ovim područjima, održat će se od 5. do 20. ožujka 2008.

Zlatku Vitezu namjera je oživjeti zamrli žanr, koji u Zagrebu ima svoju povijest ali ne i sadašnjost. Pritom, naravno, ima i umjetničku misiju, ali i uvjerenje da nije riječ o lakšem žanru: «Često su mi prišivali da se bavim pučkim kazalištem, kao nekom nižom ili lakšom vrstom, ali i dalje smatram da je najteže napraviti predstavu kojoj se ljudi smiju. To je teže napraviti od takozvanih ozbiljnih predstava, koje igraju samo nekoliko puta, ali novinari o njima pišu da su genijalne.»

O pučkom kazalištu ponešto zna i Tahir Mujičić jer je svojedobno, uz Ninu Škrabea i Borisa Senkera, bio dio troglavog zmaja koji je uz pomoć Histriona taj žanr i doveo ponovno na pozornice. On, međutim, tvrdi da kabare i pučko kazalište nikako ne treba povezivati jer prvi je isključivo i elitno urbana forma, gotovo gospodska, koja zahtijeva pratnju ugostiteljstva: «Kabare ne možete praviti u konobi, nego u kavani ili restoranu.» Prema Mujičićevoj definiciji, kabare je «posljednja stepenica umjetnosti i prva štenga zabave», dok je za kazalište ono što je novinarstvo za književnost – odgovorna svakodnevna forma koja mora ostati u kontaktu sa zbiljom, jer je jedna od neodvojivih sastavnica kabarea i satira. Upravo zato nije čudno da se baš Fadil Hadžić spominje u kontekstu revitalizacije zagrebačkog kabarea nakon Drugog svjetskog rata u Kavani Medulić, iz čega je nastao Varijete, pa Kazalište Jazavac, koje je danas Kerempuh. Među prvim izvođačima koji su se okušali u toj formi u to vrijeme bio je i Mladen Crnobrnja Gumbek, koji je i svoju posljednju ulogu 1999. odigrao u Histrionima. 

Tahir Mujičić, jedan od rijetkih domaćih autora koji piše i kabaretske tekstove, Gumbeka je vidio prvenstveno kao glumca koji može na specifičan način komunicirati s publikom, pa mu je najprije u osamdesetima povjerio jednu od glavnih uloga u erotsko-lutkarsko-sadističko-političkom kabareu «Manipuli» na Gornjem gradu. Za nositelja uloga u kabareu potrebna je izvrsna glumačka sprema, ali i općenita izvedbena svestranost, kao i sposobnost, tvrdi Mujičić, da glumac istodobno zabavlja publiku, manipulira njome i pije barem jednako koliko i ona. Sve to je Gumbek bio u stanju, pa mu je Mujičić namijenio i ulogu u igrano-dokumentarnom filmu «Jest li bili u Zagrebu, gospodine Cabaret?».

Za prvi Festival kabarea «Gumbekovi dani» u Histrionskom domu, za koji se Zlatko Vitez nada da će postati tradicionalna manifestacija, odabrano je petnaestak naslova uglavnom iz Hrvatske i s repertoara Histriona, ali i iz Slovenije te Bosne i Hercegovine. Iz Slovenije dolazi zaista izvrsna  predstava Mestnog gledališča Ljubljana «Patty Diphusa, ispovijedi porno dive», što je glazbena obrada kolumni izmišljene porno dive koje je na početku karijere ispisivao Pedro Almodovar, i u kojima je najavio sve svoje kasnije prepoznatljivosti. Predstavu je zagrebačka publika mogla vidjeti prije godinu dana na prvom izdanju Festivala monodrame u organizaciji Željka Vukmirice, ali to je već jedna sasvim druga priča. Sarajevsko gostovanje, predstava «Svjedok» u izvedbi Miodraga Trifunova, tragična je pak rekapitulacija ratnog iskustva u kojoj se miješaju tekstovi Ujevića, Borgesa i Brechta .

Prvi Festival kabarea otvorit će Arsen Dedić, svojim već tradicionalnim nastupom kod Histriona, a u solo nastupe ulaze i «Marlene Dietrich» Ksenije Prohaska i «Piaf» Jasne Bilušić, te «E, moj sokole» Duška Valentića i «Dimnjačar» Ljubomira Kerekeša. Program se nastavlja gostovanjima Gradskog kazališta lutaka iz Rijeke s predstavom «Sedan kozlini i samo jedan bedni vuk» te splitskog HNK s komadom «Babina guica». Obje su produkcija nastale prema tekstovima Tahira Mujičića. Histrionskim predstavama kao što su «Torso kabare» i «Zagrebački kabare» pridružit će se premijerno 19. ožujka 2008. i «Hrvatski kokošinjac» Zlatka Viteza, nastao na temelju i danas aktualnih satiričkih dosjetki  Antuna Gustava Matoša, među kojima je i ona o Saboru kao kokošinjcu, koju je i sam Vitez ponovio  u vrijeme dok se još bavio politikom.

Hoće li «Gumbekovi dani» zaista postati tradicionalna manifestacija, ili će ostati samo još jedan pokušaj revitaliziranja kabarea u hrvatskom glumištu, znat ćemo po odjeku kod publike, kojoj je prvenstveno i namijenjen.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Vragolasta djevojka - Vladimir Derevianko
Cirkus između Viteza i Kralja
Gumbekovi dani
Šišmiš - Damir Lončar
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Duško Ljuština
Zlatko Vitez se 'Falštofijadom' oprašta od kazališta?