'S više mlijeka, molim' - još jedan ukoričeni blog

Za neke je obvezna jutarnja kava, drugi pak ovaj crni napitak ne mogu zamisliti bez cigarete, dok treći imaju i omiljene lokacije za takvu vrstu druženja. To su najčešće razni kafići, bircevi i kavana, kvartovski ili općegradski, a u njima se odvija jedan cijeli mikrokozmos našega života. Također, kultura ispijanja kave, po mogućnosti uz novine ili razgovor, nije tipično hrvatska osobina, nego je, manje-više, raširena u mnogim dijelovima Europe, među kojima se svakako izdvajaju poznate bečke kavane, kao što su Central, u kojem je, primjerice, mladi Josip Broz kovao svoje planove o socijalističkoj revoluciji, ili pak legendarna Havelka.

Zagreb je također imao mjesta za druženje uz kavicu koja je ušla u legendu, kao što je novovalno okupljalište Zvečka, no u zadnje vrijeme čini se kako se veliki dio gradskog života odvija u klubovima poput Pashe ili Ludnice, dok mirna mjesta polako nestaju. Ipak, ukoliko se obrati pažnja i uloži malo truda, u Zagrebu se ipak može naći nekoliko mjesta na kojima se može popiti kvalitetna smeđa tekućina, ali i doživjeti sve što uz to ide, a u jednoj knjizi ih je sve okupio mladi prozaik i novinar Andrija Škare.

„S više mlijeka, molim!“ naziv je njegove zbirke esejističkih crtica o zagrebačkim kafićima, kavanama i bircevima, a sve zajedno se čini kao reprezentativan presjek onoga što glavni grad države u ovom području ima za ponuditi. Svoja opažanja Škare je isprva bilježio na blogu, no uskoro mu je Celeber ponudio ukoričiti sve te zapise, pa se mladi autor prvo bacio na sređivanje dojmova o svim spomenutim lokalima, ali i na sređivanje tekstova koje je pisao o njima. Kada je pak riječ o tome kako je uopće došao na ideju pisati o ispijanju kave, Andrija Škare kaže kako je to, na neki način, bilo nametnuto: «Većina privatnih, ali i poslovnih kontakata odvija se u kafićima, i to ne u jednom od njih, nego u stotinama različitih. Tamo se, dakle, odvija jedan golemi komad života, a htio sam se, pišući ovu knjigu, pomalo i sprdati s restoranskim recenzijama koje se objavljuju kod nas u tisku.»

U „S više mlijeka, molim!“ recenzirano je oko tridesetak zagrebačkih lokala, od kojih su neki dobili i loše ocjene. Škare se koji put susreo i s neuobičajenima ponašanjem za takva mjesta, od čega mu je jedan događaj posebno ostao u sjećanju, a to je kada je, kako kaže, u jednoj finoj kavani svjedočio tučnjavi pivskim bocama.

Iako se o nekim kafićima nije u knjizi izrazio previše pohvalno, Škare naglašava kako uvijek treba uzeti u obzir što određeno mjesto nudi, te što gost zapravo očekuje. Tako i autor na kraju može izdvojiti svoj omiljeni birc, a to je Spunk kod NSB-a.

S obzirom da su ovi tekstovi originalno pisani za blog, a tek onda su prerađeni za knjigu, te uzimajući u obzir činjenicu da je za „S više mlijeka, molim!“ bilo potrebno prikupiti i veliki broj informacija, Škare kaže kako nikada nije pisao na licu mjesta, a i svaku je lokaciju posjetio barem pet puta prije nego bi donio svoj konačni sud, dok u nekim kafićima, priznaje, skoro pa da kampira.

Prije ove knjige, Škare se u medije, osim kao novinar, probio i kao sudionik književnog pokreta «Eventualizam», lansiranog 2006. godine. Eventualisti su čak imali i svoj manifest, s proklamacijama poput „Naša preokupacija je slobodni književni izraz“, te okupili obećavajuću ekipu od desetak prozaika od 18 do 28 godina, ali novi FAK nije nastao. Vrijedi podsjetiti, iza ove skupine ostala je i nastupna zbirka priča „Nagni se kroz prozor“, no kako stvari trenutno stoje, bit će potrebno mnogo više od toga da ovaj književni pokret doista zaživi. Škare svemu tome daje svojevrsni doprinos i svojom netipičnom publicističkom knjigom, a jedan od uzora mu je i turistički vodič za Univerzijadu objavljen prije više od dvadeset godina.

Kakva će situacija u Zagrebu biti za dvadeset godina, pa i kada je riječ o mjestima za izlazak ili ispijanje kave, može se samo nagađati. S obzirom na to da se zatvara jedno od kultnih zagrebačkih mjesta za izlazak, gornjogradski Tolkien's, a novih lokala vrijednih spomena u zadnje vrijeme baš i nema, budućnost ne izgleda blistavo za sve one koji se ne pronalaze u lomljenju čaša krvavih ruku, ili potezanje oružja uz cajkaške hitove. Tako da se Andriji Škari može ostvariti želja da se „S više mlijeka, molim!“ za dvadeset godina čita kao dokument bolje prošlosti.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
'S više mlijeka, molim' ili vodič po kavanama
Lydie Salvayre - književnica koja se inspirira iskustvom vlastite psihijatrijske prakse
Andrea Zlatar objavila novu knjigu
Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Petar Selem
Bugarska književnost u Booksi
Počinje Revija malih književnosti
Patrola na cesti – Jurica Pavičić
Zagrebačka Sloboština ponovo poslužila kao literarna inspiracija
'Sloboština Barbie' - roman o odrastanju
Nagrađen krimić Nade Gašić
Malograđane vrijeme nikada ne gazi, kaže Nada Gašić
Ima li krize među pjesnicima?
Grički dijalog: Sve je u krizi, ali ne i poezija?
Robert Perišić
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji
Filozofija - opijum za narod?
Pripremaju se Dani hrvatskog filma 2008.
Dani hrvatskog filma - festival na kojem će novčanih nagrada možda biti, a možda i ne
Počinje osmi Test!
Test! - osmi festival studentskog kazališta i multimedije
Kritički dijalog o ženskom pismu
Od ženskog pisma do pisma za žene
Radionica pisanja fikcije
Kreativno pisanje - zanat kao potpora talentu
Književnost - godišnji pregled 2007.
Književnost uživo - opet angažirano
Objavljene 'Filmske vrste i rodovi' Nikice Gilića
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik
O Zagrebu usput i s razlogom
'Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi' u Osijeku
Prevođenje u medijima - spustiti slušalicu ili se odmah objesiti?
Počinje novo izdanje Festivala europske kratke priče
Edo Popović
Nataša Rajković
Dražen Ilinčić i Damir Radić
Damir Sokić
Zvonko Maković
Renato Baretić
Kruno Lokotar
Objavljen drugi hrvatski gay roman
'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman
Sljedeći Eurokaz gledat ćemo na Mirogoju!
Gordana Vnuk
Američki, ali ne samo američki Eurokaz
22. Eurokaz: od obavezne lektire do ispitnih produkcija
Krešimir Rogina o arhitekturi osobno
Objavljen 'Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine'
Razgovor sa Želimirom Žilnikom
Želimir Žilnik: Veljko Bulajić je parazit!
Povijest Brijuna u 'Zoni kontakta'
Duhovi Sarajeva - Dejan Radović
Magris na putu prema Nobelu
Usmena povijest homoseksualnosti
Homoseksualnost od Tita do Tuđmana
Kazalište - godišnji pregled 2007.
Metastaze - Boris Svrtan
Metastaze u kazališnoj verziji
Metastaze hrvatske zbilje u Gavelli
Novi festival ženskog stvaralaštva
Žižek o Staljinu - skoro pa pozitivno
Meštrović unuk o 'poremećenom' Meštroviću djedu
Velika Montaža Tita
Tito od Rusije do Brijuna
Kučkini sinovi između istine i mita
'Zeleno, zeleno' na zgarištu nesvrstanog prijateljstva
Kazalište Ulysses i u sedmu godinu postojanja ulazi ambiciozno
Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti
Slobodan Šnajder